REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-1689/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 130,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 130,00 eur tekućih od 22. rujna 2025. pa do 30. lipnja 2026.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 62,50 eur sa zatraženim kamatama.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 22. studenog 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Bjelovar, prilikom povlačenja od stabla. Nakon što je prerezao završni rez, stao je na mokru i sklisku granu i u pokušaju održavanja ravnoteže zarotirala mu se noga u koljenu pri čemu je osjetio jaku bol. U predmetnom štetnom događaju zadobio je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpio tjelesne boli i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 5. ožujka 2026. predlaže sudu naložiti tuženiku naknaditi mu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 3.930,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaj. Osporava odgovornost, jer tužitelju predmetna ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava tijek zateznih kamata. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje HZZO-a od 17. siječnja 2023., sudsku praksu, medicinsku dokumentaciju, Uvjete osiguranja te je provedeno medicinsko vještačenje.
4. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.
5. Sporna je odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.
6. Uvidom u Rješenje HZZO-a od 17. siječnja 2023. utvrđeno je da tužitelju predmetna ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu.
7. HZZO je u upravnom postupku sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju odlučivao o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, slijedom čega je i predmetnu ozljedu procjenjivao ozljedom na radu samo u smislu tog Zakona. Predmet ovog spora nisu tužiteljeva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, već naknada štete koja mu je nastala ozljedom na radu. Stoga navedeni zaključci HZZO- a ne obvezuju sud prilikom primjene odredaba Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu kojima je propisana naknada štete zbog ozljede na radu. Kraj navedenog, predmetno utvrđenje iz Rješenja HZZO-a od 17. siječnja 2023., na koje upire tuženik kao razlog oslobođenja svoje odgovornosti, ne veže tužitelja, jer isti niti nije sudjelovao u tom upravnom postupku.
8. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.
9. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /“Narodne novine“, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR-a/). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).
10. Tuženik paušalno ističe prigovor odgovornosti tužitelja, pri čemu ne navodi i dokazuje okolnosti na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužitelj isključivo ili djelomično odgovoran za predmetni štetni događaj, slijedom čega u cijelosti odgovara za predmetnu štetu.
11. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 28. veljače 2026. utvrđeno je da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Ne radi se o kroničnoj bolesti, iako ima podataka o ranijem ozljeđivanju istog koljena i operaciji meniska na tom koljenu. Liječen je konzervativno. Tužitelj se je držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja su ranija ozljeda meniska i djelomično odstranjenje meniska istog koljena. Tada se radilo o lateralnom menisku, a sada je ustanovljeno natučenje hrskavice medijalne kvrge bedrene kosti koje je prolaznog obilježja. Liječenje je završeno početkom ožujka 2023. Kod tužitelja nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 65 dana. Tuđu pomoć i njega trebao je po 2 sata dnevno kroz 4 dana te po 1 sat dnevno kroz još 18 dana. Naruženja nema.
12. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te ga je i ovaj sud prihvatio u cijelosti, jer je isti sačinjen stručno, objektivno i sukladno medicinskoj dokumentaciji.
13. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.
14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:
- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.100,00 eur,
- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.700,00 eur.
15. Sukladno navedenom, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 3.800,00 eur.
16. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje tužitelja završeno početkom ožujka 2023., istom su zatezne kamate na iznos od 3.800,00 eur dosuđene od 22 rujna 2025. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.
17. Slijedom svega navedenog, tužitelju je na ime naknade neimovinske štete valjalo dosuditi iznos od 3.800,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2025. pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
18. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju za 26 sata potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako cijena tuđe pomoći i njege svakako nije manja od 5,00 eur po satu, tužitelju pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 130,00 eur.
19. Na iznos od 130,00 eur tužitelju sukladno čl. 1086. ZOO-a pripadaju zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, obzirom se radi o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
20. Nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 130,00 eur tekućih od 22. rujna 2025. pa do 30. lipnja 2026., pa je isti odbijen kao pod točkom III. izreke presude.
21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a odluka o stopi na čl. 29. st. 2. ZOO-a.
22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).
23. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 32/1 OT/23), sastava podneska od 5. ožujka 2026. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 5. veljače 2026. i 21. svibnja 2026. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 1.000,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, pa je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.300,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
24. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 13. veljače 2026., jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 62,50 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.
25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ruža Garac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku