Poslovni broj: Povrv-308/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku AŠ, odvjetn iku u Zagrebu, radi isplate, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-6854/2022-17 od 13. travnja 2026. te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate iznosa od 698,82 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka. Kao vjerodostojna isprava označen je izvadak iz poslovnih knjiga broj 29621620-7203736101 od 8. travnja 2022., uz opis tražbine: dospjeli računi za telekom usluge.

2. Na temelju navedenog prijedloga sud je donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu iz prijedloga za ovrhu te troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,32 EUR.

3. Tuženik je po privremenom zastupniku pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, osporavajući rješenje u cijelosti, odnosno osnovu i visinu potraživanja tužitelja. U prigovoru ističe prigovor mjesne nadležnosti, prigovor pasivne legitimacije, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodi da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi bio u bilo kakvom pravnom odnosu s tužiteljem niti da bi bio dužan podmiriti utuženi iznos, te ističe da je uz prijedlog za ovrhu priložen isključivo izvadak iz poslovnih knjiga kao jednostrani interni akt tužitelja. Opreza radi, ističe i prigovor zastare.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-308/2026-2 od 20. svibnja 2026. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem stranke su upozorene da se, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti u smislu te da će se postupak provesti kao pisani postupak sukladno članku 461a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP).

5. Tužitelj se nije očitovao na prigovor tuženika niti je, nakon što je tražbina u cijelosti osporena, iznio dodatne odlučne činjenice ili predložio dokaze kojima bi dokazao osnovu i visinu svoje tražbine.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvadak iz poslovnih knjiga označen u prijedlogu, rješenje o ovrsi te prigovor tuženika.

7. Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine za koju tužitelj tvrdi da proizlazi iz dospjelih računa za telekom usluge.

9. Iz prijedloga za ovrhu proizlazi da se tužitelj poziva na izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnu ispravu. Međutim, iz priložene dokumentacije ne proizlazi na temelju kojeg je pravnog odnosa nastala tražbina, kada su i na temelju kojeg ugovora pružene usluge, koji su računi izdani, za koje obračunsko razdoblje, na koji način je utvrđena visina duga, niti iz čega proizlazi da je upravo tuženik obveznik plaćanja predmetne tražbine.

10. Tuženik je, s druge strane, konkretno osporio osnovu i visinu potraživanja, osporio postojanje pravnog odnosa s tužiteljem, osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju te istaknuo prigovor zastare. Time je tuženik doveo u pitanje odlučne činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev.

11. Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. U situaciji kada tuženik ospori postojanje tražbine, osnovu tražbine, visinu tražbine, aktivnu legitimaciju tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju, teret dokazivanja osnovanosti zahtjeva je na tužitelju. Tužitelj je stoga bio dužan iznijeti odlučne činjenice o nastanku obveznog odnosa, osnovi potraživanja, dospijeću i visini duga te predložiti dokaze kojima se te činjenice dokazuju.

13. Tužitelj to nije učinio. Nije dostavio ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga, račune na koje se poziva, dokaz o ustupu tražbine, dokaz o obavijesti tuženika o ustupu tražbine, specifikaciju duga, analitičku karticu, dokaz o dospijeću pojedinih obveza niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik u obvezi platiti upravo utuženi iznos upravo tužitelju.

14. Izvadak iz poslovnih knjiga može biti vjerodostojna isprava podobna za donošenje rješenja o ovrsi, ali nakon što je tražbina u parničnom postupku obrazloženo osporena, taj izvadak sam po sebi nije dostatan za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Riječ je o jednostranoj ispravi tužitelja iz koje, bez dodatne dokumentacije, ne proizlaze odlučne činjenice o nastanku, osnovi, dospijeću i visini tražbine.

15. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog odnosa između stranaka, nije dokazao da je aktivno legitimiran zahtijevati naplatu predmetne tražbine, nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran za njezino plaćanje, niti je dokazao visinu i dospijeće potraživanja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno u točki I. izreke.

17. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a. te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Troškovi privremenog zastupnika-odvjetnika se odmjeravaju u iznosu od 50% nagrade koja bi mu pripadala prema Odvjetničkoj tarifi (zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-87/2022 od 11.l ožujka 2022).

17.1. Tuženiku je priznat trošak u iznosu od 62,50 EUR, a isti se sastoji od troška jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 25 bodova uvećan za PDV.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

Punomoćniku tužitelja

Privremenom zastupniku tuženika