Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1698/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-202/2024-9 od 28. siječnja 2025., dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-202/2024-9 od 28. siječnja 2025. u dijelu t. III. izreke kojim tužitelju nisu priznati daljnji troškovi postupka i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 75,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 27,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, poslovni broj: Ovrv-3733/2024 od 24. srpnja 2024. u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijen (t. I. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 7,80 eura od 24. veljače 2024. do 24. svibnja 2024., te na iznos od 70,00 eura od 24. veljače 2024. do 27. svibnja 2024. (t. II. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 30,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2025. pa do isplate (t. III. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku sadržanog u t. III. izreke prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbi i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima postupka na način da naloži tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 85,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2025. pa do isplate. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, pogrešna je primjena materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima postupka.

6.1. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 156. st. 1. ZPP-a te utvrđuje da je tuženica, s obzirom na to da je glavnicu podmirila tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, dužna tužitelju naknaditi troškove koji su nastali do trenutka ispunjenja obveze.

6.2. Sud pritom polazi od toga da je tuženica vlastitim postupanjem, odnosno neispunjenjem dospjele obveze u roku, uzrokovala potrebu pokretanja ovršnog postupka te nastanak troškova koji su do podmirenja tražbine bili nužni i opravdani. Stoga zaključuje da je tuženica dužna naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 20,00 eura te trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura.

6.3. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da je uvidom u obavijest javnog bilježnika utvrđeno da je ista sastavljena 28. lipnja 2024., dok je tuženica glavnicu podmirila ranije, i to 24. svibnja 2024. te 27. svibnja 2024. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da nije bilo potrebe za donošenjem rješenja o ovrsi jer je tražbina već bila podmirena prije poduzimanja te radnje. Iz tog razloga smatra da tužitelju pripada pravo samo na naknadu predujma javnobilježničke nagrade u iznosu od 10,00 eura, dok mu ne pripada pravo na naknadu preostalog dijela javnobilježničke nagrade u iznosu od 10,00 eura, koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi.

7. Međutim, prvostupanjski sud pritom zanemaruje da, sukladno čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje: ZOO), dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Budući da je dospijeće predmetnog računa nastupilo 23. veljače 2024., tuženica se od 24. veljače 2024. nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze. Nadalje, prema čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, uz glavnicu, duguje i zakonske zatezne kamate.

8. Slijedom navedenoga, u trenutku kada je tuženica podmirila glavnicu potraživanja, ona je već bila u zakašnjenju duljem od tri mjeseca pa samim plaćanjem glavnice nije podmirila cjelokupni dug. Naime, od 24. veljače 2024. na iznos glavnice tekle su zakonske zatezne kamate. Stoga se potpunim ispunjenjem obveze ne može smatrati samo podmirenje glavnice, već je za prestanak tražbine bilo potrebno podmiriti i dospjele zatezne kamate.

9. Dakle, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tražbina tužitelja bila u cijelosti namirena prije donošenja rješenja o ovrsi. Naime, tražbina tužitelja nije bila u potpunosti podmirena jer je, uz glavnicu, obuhvaćala i dospjele zakonske zatezne kamate. Iz tog je razloga tužitelj podneskom od 14. studenoga 2024. povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na plaćenu glavnicu, dok je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća računa do dana plaćanja, kao i kod zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka, pri čemu je potraživao i naknadu troška sastava navedenog podneska u iznosu od 75,77 eura.

10. Prema tome, prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebalo je primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a, kao i odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj je djelomično povukao tužbu tek nakon što je tuženica udovoljila njegovu zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavnicu, i to uslijed okolnosti koje se mogu pripisati isključivo tuženici, dok je u preostalom dijelu postupka ostao kod tužbenog zahtjeva i u njemu uspio. Stoga mu pripada pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebn i za vođenje postupka, odmjerenih prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa).

11.1. Budući da je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, sukladno Tbr. 7. st. 9. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Kako prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, tužitelju pripada nagrada u iznosu od 100,00 eura, koja, uvećana za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife, iznosi ukupno 125,00 eura.

11.2. Međutim, budući da je tužitelj zahtijevao manji iznos od onoga koji mu prema Tarifi pripada, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), valjalo mu je priznati naknadu daljnjeg troška u iznosu od 75,50 eura. S druge strane, zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura nije priznat jer tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 373. t. 3. ZPP -a odlučeno je kao u točki I. izreke.

11.3. Tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova. Naime, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučuje u presudi kojom se završava postupak pred tim sudom, pa obveza protivne strane na njihovo plaćanje ne može dospjeti prije donošenja takve odluke. Također, čl. 151. st. 3. ZPP - a izričito propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo njihovo plaćanje.

12. Budući da je tužitelj žalbom osporavao odluku o troškovima postupka u iznosu od 85,77 eura, koji predstavlja vrijednost predmeta spora u povodu izjavljenog pravnog lijeka, a sa žalbom je uspio u omjeru od 88 %, pripada mu pravo na naknadu troška sastava žalbe razmjerno postignutom uspjehu. Sukladno Tbr. 10. st. 4. Tarife odvjetniku za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50 % nagrade propisane Tbr. 7. t. 1., 4. i 7. Tarife. Kako prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, s obzirom na vrijednost predmeta spora, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova, za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada mu 12,50 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife, prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, tužitelju pripada iznos od 25,00 eura, koji, uvećan za porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, iznosi ukupno 31,25 eura. Primjenom omjera uspjeha od 88 %, tužitelju pripada naknada troška sastava žalbe u iznosu od 27,50 eura. Budući da tužitelj nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu, taj mu trošak nije priznat. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović