REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-892/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata br. 61, OIB 52508873833 kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3757/2025-2 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-310/2025-8 od 2. srpnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3757/2025-2 od 11. studenoga 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Jesu li sklapanjem Dodataka ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija u skladu s izričitim prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), potrošači izgubili pravnu osnovu za daljnju isplatu pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija?“
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3757/2025-2 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-310/2025-8 od 2. srpnja 2025., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li je sklopljeni sporazum o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, od bitnog značaja za postojanje prava tužitelja potraživati od tuženika isplatu iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?
2. Da li je sklapanjem sporazuma o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, otpala osnova za potraživanje tužitelja/korisnika CHF kredita radi vraćanja iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?
3. Da li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, predstavlja novu pravnu osnovu temeljem koje je Banka/tuženik, sve uplaćene iznose u otplati CHF kredita i uz primjenu potpuno određenih kamatnih stopa koje su se primjenjivale na EUR kredite iste vrste, a s kojima je tužitelj u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio upoznat, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konvertiranog CHF kredita?
4. Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, koja je suglasnom voljom stranaka uklonjena i zamijenjena novom odredbom o valutnoj klauzuli u EUR s retroaktivnim djelovanjem od trenutka zaključenja osnovnog ugovora (ex tunc)?
5. Predstavlja li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, novu pravnu osnovu temeljem koje je tuženica, sve iznose u otplati CHF kredita, koji je sklapanjem sporazuma o konverziji denominiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR?“
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a praksa drugostupanjskih sudova o tom pitanju nije jedinstvena.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su drugo i četvrto postavljeno pitanje, u bitnome sažeti u pitanju u izreci ovog rješenja, važni u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na ta pitanja praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja). Za ostala pitanja iz prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u skladu s odredbom čl. 389. b st. 3. ZPP, uzima se da je prijedlog povučen.
4. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
