Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-942/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, SF, izvjestiteljice i članice, HF, članice, u pravnoj stvari tužitelja ZF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Marina Pezer, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane /OIB: 52634238587/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-27/2023-46 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se po žalbi tuženice presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-27/2023-46 od 25. listopada 2024. pod stavkom I. izreke i djelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.384,40 eura sa zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 6.066,51 eura bruto na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 170,75 eura od 15. rujna 2017.; 153,34 eura od 15. siječnja 2018.; 61,57 eura od 15. srpnja 2018.; 97,96 eura od 15. kolovoza 2018.; 172,40 eura od 15. listopada 2018.; 156,74 eura od 15. prosinca 2018.; 127,34 eura od 15. siječnja 2019.; 159,69 eura od 15. veljače 2019.; 183,61 eura od 15. ožujka 2019.; 174,88 eura od 15. travnja 2019.; 230,62 eura od 15. srpnja 2019.; 60,16 eura od 15. kolovoza 2019.; 167,71 eura od 15. rujna 2019.; 179,23 eura od 15. listopada 2019.; 179,23 eura od 15. prosinca 2019.; 256,61 eura od 15. siječnja 2020.; 166,89 eura od 15. veljače 2020.; 174,51 eura od 15. travnja 2020.; 10,91 eura od 15. svibnja 2020.; 183,65 eura od 15. lipnja 2020.; 54,79 eura od 15. srpnja 2020.; 167,68 eura od 15. kolovoza 2020.; 183,65 eura od 15. rujna 2020.; 153,41 eura od 15. listopada 2020.; 21,92 eura od 15. studenog 2020.; 229,56 eura od 15. prosinca 2020.; 167,68 eura od 15. siječnja 2021.; 137,94 eura od 15. ožujka 2021.; 207,19 eura od 15. travnja 2021.; 22,80 eura od 15. svibnja 2021.; 191,97 eura od 15. lipnja 2021.; 11,45 eura od 15. srpnja 2021.; 183,24 eura od 15. kolovoza 2021.; 11,45 eura od 15. rujna 2021.; 183,24 eura od 15. listopada 2021.; 24,00 eura od 15. studenog 2021.; 148,88 eura od 15. prosinca 2021.; 24,00 eura od 15. veljače 2022.; 201,55 eura od 15. ožujka 2022.; 239,96 eura od 15. svibnja 2022.; 191,46 eura od 15. lipnja 2022.; 11,97 eura od 15. srpnja 2022.; 228,92 eura od 15. rujna 2022., sve do isplate (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći).

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.384,40 eura sa zateznim kamatama od 25. listopada 2024. do isplate.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.700,00 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-27/2023-46 od 25. listopada 2024. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.165,60 eura sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak predmetne žalbe u iznosu 250,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe u iznosu 250,00 eura i odgovora na žalbu tuženice u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke naloženo tuženici na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. isplati iznos od 6.066,51 eura bruto, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 170,75 eura od 15. rujna 2017.; 153,34 eura od 15. siječnja 2018.; 61,57 eura od 15. srpnja 2018.; 97,96 eura od 15. kolovoza 2018.; 172,40 eura od 15. listopada 2018.; 156,74 eura od 15. prosinca 2018.; 127,34 eura od 15. siječnja 2019.; 159,69 eura od 15. veljače 2019.; 183,61 eura od 15. ožujka 2019.; 174,88 eura od 15. travnja 2019.; 230,62 eura od 15. srpnja 2019.; 60,16 eura od 15. kolovoza 2019.; 167,71 eura od 15. rujna 2019.; 179,23 eura od 15. listopada 2019.;

179,23 eura od 15. prosinca 2019.; 256,61 eura od 15. siječnja 2020.; 166,89 eura od 15. veljače 2020.; 174,51 eura od 15. travnja 2020.; 10,91 eura od 15. svibnja 2020.; 183,65 eura od 15. lipnja 2020.; 54,79 eura od 15. srpnja 2020.; 167,68 eura od 15. kolovoza 2020.; 183,65 eura od 15. rujna 2020.; 153,41 eura od 15. listopada 2020.; 21,92 eura od 15. studenog 2020.; 229,56 eura od 15. prosinca 2020.; 167,68 eura od 15. siječnja 2021.; 137,94 eura od 15. ožujka 2021.; 207,19 eura od 15. travnja 2021.; 22,80 eura od 15. svibnja 2021.; 191,97 eura od 15. lipnja 2021.; 11,45 eura od 15. srpnja 2021.; 183,24 eura od 15. kolovoza 2021.; 11,45 eura od 15. rujna 2021.; 183,24 eura od 15. listopada 2021.; 24,00 eura od 15. studenog 2021.; 148,88 eura od 15. prosinca 2021.; 24,00 eura od 15. veljače 2022.; 201,55 eura od 15. ožujka 2022.; 239,96 eura od 15. svibnja 2022.; 191,46 eura od 15. lipnja 2022.; 11,97 eura od 15. srpnja 2022.; 228,92 eura od 15. rujna 2022., sve do isplate (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći).

Pod stavkom II. izreke je odbije tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 2.063,67 eura bruto na ime naknade za neiskorištene dnevne stanke od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 50,55 eura od 15. rujna 2017.; 6,15 eura od 15. listopada 2017.; 53,91 eura od 15. prosinca 2017.; 12,55 eura od 15. siječnja 2018.; 25,10 eura od 15. svibnja 2018.; 12,83 eura od 15. srpnja 2018.; 67,35 eura od 15. kolovoza 2018.; 5,86 eura od 15. rujna 2018.; 53,87 eura od 15. listopada 2018.; 46,85 eura od 15. studenog 2018.; 48,98 eura od 15. prosinca 2018.; 26,53 eura od 15. siječnja 2019.; 49,90 eura od 15. veljače 2019.; 57,38 eura od 15. ožujka 2019.; 75,14 eura od 15. travnja 2019.; 32,60 eura od 15. svibnja 2019.; 57,65 eura od 15. srpnja 2019.; 18,80 eura od 15. kolovoza 2019.; 52,41 eura od 15. rujna 2019.; 70,01 eura od 15. listopada 2019.; 56,01 eura od 15. prosinca 2019.; 53,46 eura od 15. siječnja 2020.; 52,15 eura od 15. veljače 2020.; 54,53 eura od 15. travnja 2020.; 6,82 eura od 15. svibnja 2020.; 57,39 eura od 15. lipnja 2020.; 13,70 eura od 15. srpnja 2020.; 52,40 eura od 15. kolovoza 2020.; 57,39 eura od 15. rujna 2020.; 54,79 eura od 15. listopada 2020.; 13,70 eura od 15. studenog 2020.; 57,39 eura od 15. prosinca 2020.; 52,40 eura od 15. siječnja 2021.; 14,93 eura od 15. veljače 2021.; 23,51 eura od 15. ožujka 2021.; 74,97 eura od 15. travnja 2021.; 14,25 eura od 15. svibnja 2021.; 44,99 eura od 15. lipnja 2021.; 7,16 eura od 15. srpnja 2021.; 57,26 eura od 15. kolovoza 2021.; 7,16 eura od 15. rujna 2021.; 57,26 eura od 15. listopada 2021.; 15,00 eura od 15. studenog 2021.; 35,79 eura od 15. prosinca 2021.; 20,54 eura od 15. siječnja 2022.; 15,00 eura od 15. veljače 2022.; 62,98 eura od 15. ožujka 2022.; 59,99 eura od 15. svibnja 2022.; 59,83 eura od 15. lipnja 2022.; 14,96 eura od 15. srpnja 2022.; 71,54 eura od 15. rujna 2022., sve do isplate.

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.384,40 eura sa zateznim kamatama od 25. listopada 2024. do isplate i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 1.165,60 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je naloženo tuženici naknadi tužitelju parnični trošak, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom djelu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eura.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.165,60 eura sa zateznim kamatama, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 250,00 eura.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženice je osnovana

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 8.130,18 eura (naknada za neiskorištene slobodne dana od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 6.066,51 eura po osnovi dežurstva borbenog dvojca i naknada štete zbog povrede prava na dnevne stanka od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta u istom razdoblju u iznosu od 2.063,67 eura) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

9. Nije sporno da je tužitelja kao djelatna vojna osoba (zrakoplovni tehničar u vojarni "Pukovnik Marko Živković" u Velikoj Gorici) od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. službu obavljao u zrakoplovnoj bazi, eskadrili borbenih aviona, Satnija ZT opsluživanja i održavanja, Vod za održavanje IRE i ZN, 1. desetina, u organizaciji tuženice – u takozvanom dežurstvu borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora – u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno, a preostale dane u drugačijem (redovnom) režimu rada, da po osnovi dežurstva u sustavu "dežurnog borbenog dvojca" tužitelju nije odobren niti jedan slobodni dan i da je tužitelju za isto razdoblje isplaćena naknadu za borbeno dežurstvo u neto iznosu od 150,00 kuna (povećana na 200,00 kuna) po danu dežurstva borbenog dvojca.

10. Tužiteljevo sudjelovanje u time "dežurnog borbenog dvojca" vještak je utvrdio uvidom u dnevnu evidenciju radnog vremena od kolovoza 2017. do kolovoza 2022. i u tablici 2 nalaza i mišljenja, polazeći od osnovne plaće tužitelja, izračunao i po mjesecima iskazao naknadu (novčanu protuvrijednost) neiskorištenih slobodnih dana po toj osnovi u ukupnom iznosu od 6.066,51 eura (korištenje slobodnih dana po drugim osnovama nije sporno, niti uzeto u obzir prilikom vještačenja).

11. Sporna je po žalbi tuženice odluka o osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa 6.066,51 eura na ime naknade za neiskorištene slobodne po osnovi dežurstva borbenog dvojca od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022., a po žalbi tužitelja odluka o neosnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 2.063,67 eura na ime naknada zbog neiskorištenih "dnevnih stanki" u vrijeme dežurstva u sustavu dežurnog borbenog dvojca u istom razdoblju, te nastavno i zavisno i odluka o troškovima.

Odluka na žalbu tuženice protiv stavka I. izreke prvostupanjske presude

12. Polazeći od činjenice da je tužitelj (zrakoplovni tehničar) u predmetnom razdoblju u takozvanom dežurstvu borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora u pravilu radio jednom mjesečno po sedam dana neprekidno, da tuženica iako je trebala po članku XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena[2] nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana jer je smatrala da tužitelju to pravo ne pripada (za pet i više dana dežurstva po jedan slobodan dan i svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan), da po izračunu vještaka Vatroslava Zovke, prof. dr. sc., dipl. oec., na temelju osnovne plaće tužitelja, naknada za neiskorištenih 104,2 slobodna dana po osnovi borbenog dežurstva iznosi 6.066,51 eura (tablici 2 nalaza i mišljenja) prvostupanjski je sud odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude, apostrofirajući da iz naziva Odluke o novčanoj naknadi / 2016.[3] prema kojoj zrakoplovni tehničari nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ proizlazi da se ta Odluka odnosi samo na 2016. godinu i da nije primjenjiva na predmetno razdoblje (2017. - 2022.).

13. Navedeni stav prvostupanjskog suda, kojem se u odgovoru na žalbu priklanja tužitelj, odraz je pogrešnog tumačenja mjerodavnih propisa , a nastavno i formiranog zaključka da tužitelju za predmetno razdoblje pripada naknada za neiskorištene slobodne dane po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ u iznosu od 6.066,51 eura.

14. Naime, na djelatne vojne osobe vezano za radno vrijeme, isplatu plaća i dodataka na plaću u razdoblju od 2013. primjenjuje se ZSOSRH-a[4] kao lex specialis (članak 1. stavak 1. ZSOSRH-a) i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona - Pravilnik o dodacima na plaću[5] , ORRV-a, te podzakonski akti doneseni na temelju ZO-a među kojima je Odluka o novčanoj naknadi / 2016., koja je na snazi sve do donošenja nove Odluke (članak 13. stavak 5. u vezi s člankom 56. a ZO-a).

15. Prema odredbama ZSOSRH-a djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona (članak 135.), koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu (članak 136. stavak 1. i 2.).

16. Dodatke na plaću ostvaruju djelatna vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke (članak 139. stavak 1.). Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu (članak 139. stavak 2.) i dodatak za otežane uvjete rada (članak 139. stavak 3.), s tim da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe (članak 139. stavak 4.), a dodatak za otežane uvjete rada osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim

2 Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj: 66/2014., 23/2015., 84/2015., 106/2017., 39/2018., 46/2018., 54/2019., u daljnjem tekstu: ORRV-a)

3 Odluka o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC za 2016., u daljnjem tekstu: Odluka o novčanoj naknadi / 2016.) 4 Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 33/2014., 41/2014., 53/2014., 114/2014., 72/2015., 116/2017., 39/2018., 125/2019., 155/2023., 158/2023., 14/2024., 136/2025., u daljnjem tekstu: ZSOSRH-a)

5 Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj: 33/2014., 41/2014., 114/2014., 72/2015., 5/2017., 39/2018.)

6 Zakon o obrani (Narodne novine, broj: 73/2013., 75/2015., 27/2016., 110/2017., 30/2018., 70/2019., 155/2023., 136/2025, u daljnjem tekstu: ZO-a)

uvjetima rada (članak 139. stavak 5.), da se dodaci iz stavka 1. članka 139. utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. (članak 139. stavak 6.), a da Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

17. Nadalje, istim Zakonom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi (članak 149. stavak 1.), da su posebni oblici rada u službi iz stavka 1. članka 149. - rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo, da se pod dežurstvom iz stavak 2. tog članka podrazumijeva dežurstvo u funkciji unutarnje službe koja se provodi u Oružanim snagama u skladu s propisom kojim se uređuje unutarnja služba u Oružanim snagama (članak 149. stavak 5.), da naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. članka 149. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično (članak 149. stavak 6.) i da visinu, uvjete i način ostvarivanja prava na naknadu iz stavka 2. članak 149. propisuje odlukom ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra financija (članak 149. stavak 8.).

18. Prema odredbi članka 155. ZSOSRH-a djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu, u skladu s člankom 139. tog Zakona.

19. Odlukom o novčanoj naknadi / 2016. je propisano da djelatne vojne osobe koje su u sustavu dežurnog borbenog dvojca neposredno angažirane za zaštitu nadzora i zaštitu zračnog prostora u sustavu NATINAMDS i dodijeljene pod zapovijedanje NATO CAOC-a ostvaruju pravo na naknadu za borbeno dežurstvo koja im se isplaćuje

– vojnom letaču pilotu za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva u neto iznosu od 220,00 kuna, a zrakoplovno tehničkom osoblju – zrakoplovnom tehničaru za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva naknada u neto iznosu od 150,00 kuna s tim da se pod neposrednim angažiranjem podrazumijeva borbeno dežurstvo radi obavljanja zadaće u sklopu zajedničkog sustava protuzračne i proturaketne obrane u trajanju sedam dana (isključena je mogućnost ostvarivanja prava na prekovremene sate i slobodne dane).

20. Prema odredbi članka IV. ORRV-a djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatak za vojnu službu u skladu s odredbom članka 139. ZSOSRH-a. I odredba članka XII. ORRV-e upućuje na zaključak da se na pripadnike borbenog dvojca ne primjenjuju odredbe tog članka, koje, između ostalog, reguliraju da će se slobodni dani ostvareni u skladu s tom Odlukom plaćati kao da je djelatna vojna osoba radila u redovnom radnom vremenu.

21. Budući da je tužitelj u predmetnom razdoblju jednom mjesečno bio angažiran u sustavu dežurnog borbenog dvojca za zaštitu nadzora i zaštitu zračnog prostora radi obavljanja zadaća u sklopu zajedničkog sustava protuzračne i proturaketne obrane borbenim dvojcem na dežurstvu u skladu sa ATO (Air Taksing Order) sedam uzastopnih dana, od svitanja do sumraka, a pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, da je ostale radne dane radio od 8:00 do 16:00 na redovitim zadaćama svog radnog mjesta i da je člankom IV. ORRV-a i Odlukom o novčanoj naknadi / 2016. za razdoblje od 2016. godine nadalje isključena mogućnost ostvarivanja prava na prekovremene sate i slobodne dane, odnosno da djelatnoj vojnoj osobi pripada samo pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s odredbom članka 139. ZSOSRH-a i podzakonskim aktima donesenim na temelju tog Zakona i ZO-a - vojnom letaču pilotu za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva u neto iznosu od 220,00 kuna, a zrakoplovno tehničkom osoblju – zrakoplovnom tehničaru za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva naknada u neto iznosu od 150,00 kuna, to se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda, na što opravdano ukazuje tuženica, da se Odluka o novčanoj naknadi / 2016. odnosi samo na tu godinu, a ne za predmetno razdoblje (2017. – 2022.) i da tužitelju unatoč točki IV. ORRV-e u kojoj se izričito propisuje da među ostalima zrakoplovni tehničari po osnovi borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane, pripada ukupan iznos od 6.066,51 eura, kojeg prema nalazu i mišljenu vještaka čini naknada za 104,2 neiskorištena slobodna dana po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu.

22. Stoga je neodrživo ustrajavanje tužitelja u odgovoru na žalbu tuženice na stavu da se Odluka o novčanoj naknadi / 2016. ne primjenjuje samo zato što je donesena na temelju ZO-a, budući da se tom Odlukom operativno uređuje upravo naknadu za posebni oblik rada - borbeno dežurstvo, koji je istodobno uređen i ZSOSRH-om i da se odredbe ORRV-a (točka XIX.) ne mogu prihvatiti kao apsolutna i bezuvjetna osnova za priznavanje prava na slobodne dane, već se istu treba tumačiti u skladu sa zakonom, osobito s odredbama članka 149. a i članka 155. ZSOSRH-a (odredbe ORRV-a se ne mogu primjenjivati izolirano, bez uvažavanja činjenice da je za isti oblik rada isplaćen dodatak za vojnu službu u skladu s odredbom članka 139. ZSOSRH-a, kao posebna novčana naknada).

23. Dakle, sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja u smislu navedenih zakonskih i podzakonskih akata ocjena je i drugostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u borbenom dvojcu od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022., a time niti naknada po toj osnovi utvrđena po vještaku za isto razdoblje, već samo dodatak za borbeno dežurstvo prema Odluci o naknadi / 2016. - u neto iznosu od 150,00 kuna (povećana na 200,00 kuna) po danu dežurstva borbenog dvojca, koja je tužitelju nesporno i isplaćivana kroz predmetno razdoblje (Rev-730/2025 od 17. prosinca 2025. – točke 10.2 - 12.2. obrazloženja).

24. Stoga je, pored činjenice da je tužitelju od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. isplaćen i povećavan dodatak na plaći za borbeno dežurstvo, što nije sporna, po žalbi tuženice preinačena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke , tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.066,51 eura na ime naknade za slobodne dane u istom razdoblju (od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022.), po osnovi angažiranosti tužitelja u sustavu "dežurnog borbenog dvojca" (u pravilu sedam dana mjesečno) pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke (članak 373. točka 2. ZPP-a).

Odluka na žalbu tužitelja protiv stavka II. izreke prvostupanjske presude

25. Polazeći od opisa režima rada u "dežurstvu borbenog dvojca" po tužitelju i svjedocima, prvostupanjski je sud zaključio da su djelatne vojne osobe dežurne u sustavu dežurnog borbenog dvojca samo u pojedinim iznimnim situacijama uzbune odnosno nužnosti hitnog polijetanja aviona (zbog prirode posla) prekidali (nisu mogle koristiti) dnevni odmor, otklonio kao neuvjerljiv i nelogičan iskaza tužitelja i svjedoka S da kroz pet godina tužitelj nije iskoristio niti jedan dnevni odmor i primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev za isplatu 2.063,67 eura po osnovi naknade zbog neiskorištenih dnevnih stanki od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2022. sa zateznim kamatama.

26. Suprotno ocjeni izvedenih personalnih dokaza po tužitelju, koja je zadržana za sud, presumpcija o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva je zakonito izvedena iz pravila o teretu dokazivanja.

27. Naime, prema ORRV donesenoj na temelju odredbe članka 153. stavku 3. ZSOSRH-a djelatna vojna osoba koja radi u turnusu ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta, ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla (članak XI. stavak 2.).

27.1. Međutim, kako nije postojala obveza tuženice na vođenje evidencije vezano za dnevni odmor u trajanju 60 minuta ili dva puta po 30 minuta , a tužitelj na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da nije koristio isti odmor (Rev-858/2023-2 od 28. svibnja 2025., točka 36. obrazloženja), to je prvostupanjski sud pravilno o tom dijelu zahtjeva odlučio slobodnom ocjenom izvedenih dokaza na što se svodi odlučivanje po pravilima o teretu dokazivanju i za isto dao razloge pod točkom 6.1. - 63. obrazloženja prvostupanjske presude s kojima je u bitnome suglasan i drugostupanjski sud.

28. Stoga se ne mogu prihvatiti neargumentirani (time i neosnovani) navodi žalbe da je po prvostupanjskom sudu zanemarena materijalna dokumentacija (ne navodi se koja je to dokumentacija), posljedično tome i pogrešno primijenjena zakonska norma, vezano za odluku pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, a zbog čega je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu, u kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.063,67 eura sa zateznim kamatama, odnosno odlučeno kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Odluka o troškovima predmetne parnice

29. Kako je tužitelj u konačnici izgubio parnicu, to je o dužnosti naknade troškova odlučeno na temelju odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 163. i člankom 164. stavkom 1. do 4. ZPP-a prema kojim je tužitelj dužan tuženici naknaditi pripadajući trošak i sam snositi svoj trošak predmetne parnice.

30. Tuženici, kao potreban pripada trošak (članak 155. ZPP-a u vezi s Tbr. 52/3.OT[7] ) u iznosu od 1.600,00 eura na ime nagrada za zastupanje po državnom odvjetništvu u prvostupanjskom postupku (prema vrijednosti predmeta spora od 8.130,18 eura – za sastav odgovora na tužbu i obrazloženih podnesaka od 9. svibnja 2023., 24. travnja 2024. i 17. lipnja 2024. od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/ , zastupanje na ročištima 8. svibnja 2023., 4. svibnja 2024., 12. veljače 2024. i 23. rujna 2024. od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 800 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 1.600,00 eura), za sastav predmetne žalbe – 250,00 eura /Tbr. 10/1. OT/) i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 100,00 eura /list 323./, odnosno ukupan iznos od 1.950,00 eura (1.700,00 eura – prvostupanjski postupak + 250,00 eura trošak predmetne žalbe), koji joj je, kako je navedeno dužan naknaditi tužitelj i sam snositi svoj trošak predmetne parnice.

31. Tužitelju nije priznat zahtijevani trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a niti trošak odgovora na žalbu tuženica jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

32. Iz razloga navedenih pod točkama 29. do 31. obrazloženja je odlučeno o troškovima predmetne parnice, odnosno kao pod stavkom I. točkom 3. izreke, dijelu stavka II. izreke i stavcima III. i IV. izreke (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

7 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)