REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1617/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Andrei Mardešić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. tužiteljice i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-919/2022-3 od 1. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P- 255/2021-11 od 13. srpnja 2022., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije
Obrazloženje
1.1. Ovom sudu 1. tužiteljica i 2. tužitelj (dalje: tužitelji) su podnijeli prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-919/2022-3 od 1. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-255/2021-11 od 13. srpnja 2022., zbog pravnog pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"Ako je nakon sklapanja Predugovora o kupnji nekretnina od dana 19.prosinca 2020. godine prema kojem su tužitelji (Kupci) platili kaparu, utvrđeno da uporabna dozvola nije valjana što je utjecalo na to da tužitelji (Kupci) nisu dobili kredit kod Hrvatske poštanske banke već im je zahtjev odbijen dana 09.02.2020. godine, a Kupci su mail dopisom odmah već po odbijanju zahtjeva za kredit, dakle dana 15.02.2021. godine odustali od sklapanja glavnog ugovora i zatražili povrat uplaćene kapare, te su nakon toga Kupci (Tužitelji) saznali da je došlo do nedostataka na nekretnini nakon sklapanja Predugovora koja je predmet kupoprodaje uslijed potresa dana 29.12.2020. godine kada su se pojavile pukotine na zidu i nedostaci glede električnih instalacija i centralnog grijanja, da je došlo do požara na dimnjaku kuće dana 12.02.2021. godine, nakon sklapanja Predugovora o čemu Prodavatelj (Tuženik) nije obavijestio Kupce (Tužitelje), a Kupci su mail dopisom odmah već po odbijanju zahtjeva za kredit, dakle već dana 15.02.2021. godine odustali od sklapanja glavnog ugovora i zatražili povrat uplaćene kapare, a potom još 20.03.2021. godine i 23.03.2021. godine ponovili odustanak od sklapanja glavnog ugovora i zatražili povrat uplaćene kapare zbog odbijanja zahtjeva za kredite zbog nevaljane uporabne dozvole, kao i zbog promijenjenih okolnosti uslijed požara i potresa, da li se u tom slučaju primjenjuje odredba članka 368. Zakona o obveznim odnosima ili se primjenjuje odredba članka 369. Zakona o obveznim odnosima da se raskid ugovora može zahtijevati samo konstitutivnom tužbom ili se primjenjuje odredba članka 304.st.2. i 371. Zakona o obveznim odnosima?"
1.2. Obrazlažući svoj prijedlog, tužitelji navode da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer o navedenom nema prakse revizijskog suda.
1.3. Tužitelji ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbiti, uz naknadu parničnog troška.
3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu kapare u iznosu od 14.940,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2021. Presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev prvostupanjski sud temelji na zaključku da su tužitelji zbog nedostataka, odnosno promijenjenih okolnosti za koje nisu odgovorni imali pravo odustati od sklapanja glavnog ugovora nakon što nije postignut dogovor o smanjenju cijene te tražiti vraćanje kapare, pa s obzirom da je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, to je pozivom na odredbu čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 155/23 - dalje ZOO) odlučio kao u izreci.
Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem da u konkretnom slučaju iz činjeničnog supstrata tužbe, a kojim je sud vezan, jasno proizlazi da tužitelji svoju tužbu temelje na odredbi čl. 369. ZOO, dakle, na raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti, pa kraj činjenice da se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može zahtijevati samo konstitutivnom tužbom u povodu koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu pravnog odnosa između stranaka, a što tužitelji u konkretnom slučaju ne traže, to tužitelji ne mogu kao što traže tužbenim zahtjevom s ove osnove, tražiti vraćanje iznosa danog u ispunjenju ugovora u smislu odredbe čl. 368. ZOO.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu je naznačeno pravno pitanje koje tužitelji smatraju da je važno pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, no nisu konkretno izneseni sadržajni razlozi zbog kojih bi odgovor na navedeno pitanje bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Sadržaj pitanja se u bitnom svodi na analizu utvrđenog činjeničnog stanja i dilemu oko primjene odgovarajuće pravne norme na konkretnu pravnu situaciju, a tako postavljeno pitanje ne može biti važno (zbog specifičnih okolnosti slučaja koje sadrži) i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tužitelji smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
9. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom III. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
