REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2747/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 169, OIB: 90491206575, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Delač, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-548/2025-2 od 30. prosinca 2025., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1944/2022-59 od 21. srpnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citirane drugostupanjske presude. Zahtijeva troškove postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

2. Postavio je pravna pitanja koja ocjenjuje važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i koja glase:

„1) Predstavlja li kontinuirani, ponavljajući, gotovo svakodnevni rad duži od predviđenog radnog vremena prekovremeni rad u smislu članka 65. Zakona o radu? 2) U slučaju kada ne postoji „viša sila“, „izvanredno povećanje opsega poslova“ ili „drugi slični slučajevi prijeke potrebe“ odnosno kada situacija nije izvanredna i/ili privremena, radi li se o prekovremenom radu?

3) Može li se u slučaju kontinuiranog, ponavljajućeg, gotovo svakodnevnog rada dužeg od predviđenog radnog vremena govoriti o „izvanrednoj situaciji povećanja posla“?

4) Može li se smatrati da je radnik vlastitom evidencijom o radnom vremenu, koja nije potvrđena niti kontrolirana od strane poslodavca, dokazao postojanje naloga odnosno zahtjeva poslodavca za prekovremenim radom, kao nužnog zakonskog uvjeta iz članka 65. Zakona o radu?

5) Na kome je teret dokaza da dolazak na posao ranije i/ili ostajanje na poslu duže od predviđenog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad?

6.) Čini li sud prvog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako nije postupio u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem višeg suda iz ukidnog rješenja te čini li i sud drugog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada pobijanom presudom nije otklonio navedenu bitnu povredu prvostupanjskog suda? 7.) Može li radnik potraživati naknadu za prekovremeni rad za razdoblje za koje je već ostvario pravo na dnevnice kao naknadu vezanu uz vrijeme provedeno izvan mjesta rada?

8.) Je li za određenje radnog vremena radnika odlučujuć isključivo formalistički podatak iz ugovora o radu ili je za isto potrebno cijeniti i ostale okolnosti: primjerice prirodu posla, radno vrijeme određeno na drugačiji način izvan ugovora o radu i sl. 9.) Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 375. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?

10.) Je li zakonita i ispravna odluka suda o troškovima postupka ako je sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu na način da je kod izračuna uspjeha u sporu uzeo u obzir pogrešan iznos tužbenog zahtjeva?

11.) Jesu li „razmjeran uspjeh u sporu“ ili „pretežiti uspjeh u sporu“ rezultat isključivo matematičkog izračuna ili se trebaju sagledavati kvantitativno i kvalitativno, nužno uvažavajući pritom sve okolnosti vezane za konkretni spor?

12.) S obzirom da se kvalitativni uspjeh u sporu ogleda u uspjehu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, ako sud pogrešno utvrdi odnosno propusti utvrditi postojanje više osnova tužbenog zahtjeva odnosno pogrešno u izračun uspjeha u sporu uzme svega jednu umjesto više postojećih osnova tužbenog zahtjeva, čini li to izračun kvalitativnog, pa i konačnog uspjeha stranaka u sporu pogrešnim i nesukladnim zakonskim odredbama?“.

3. Kao razloge važnosti predlagatelj je naznačio ovosudne odluke u predmetima -

Rev-5060/2019, Revr-725/2012, Rev-1264/2022-2, Rev-378/2022-2, Rev-1296/2019, Rev-1411/2021, Rev-889/2022, Rev-548/2022, Rev-779/2021, Rev-1220/2020, Revr- 423/2015, Rev-x-502/2012., Rev-1008/2022, Rev-111/2025 itd.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Vezano za pitanja koja se odnose na prekovremeni rad (1. -5. pitanje) za navesti je da su u ovom postupku sudovi utvrdili postojanje naloga poslodavca za rad tužitelju, te da je putne radne listove popunjavao tužitelj na temelju tjednog rasporeda radnog vremena kojeg je donosio tuženik kao poslodavac. Upravo taj tjedni raspored radnog vremena sudovi su ocijenili kao nalog poslodavca. Pored toga sudovi polaze od zaključka da tijekom cijelog prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao da je tužitelj odradio onaj broj radnih sati koji proizlazi iz putnih radnih listova, a koji je veći od 40 sati tjedno koliko iznosi redovno radno vrijeme prema ugovoru o radu sklopljenom između stranaka. Zaključno sudovi cijene da se ovdje ne radi o samoinicijativnom dužem ostajanju tužitelja na poslu bez naloga i dogovora s poslodavcem. Slijedom navedenoga naznačeni razlozi važnosti nisu podudarni predmetnoj pravnoj situaciji jer u odlukama na koje se tuženik poziva se radilo o tome da nije postojao nalog poslodavca. Zbog toga pitanja 1. -5. nisu važna ni za odluku u sporu, niti utječu na tuženikov uspjeh u ovom premetu. Posljedično ni pitanje pod 6. nije važno, a dijelu u kojem se ono odnosi na problematiku dnevnica, kao i sedmo pitanje, ističe se da su sudovi jasno naznačili da predmet ovoga postupka nije potraživanje tužitelja s osnova dnevnica, a praksa na koju se poziva predlagatelj odnosi se na potraživanja regulirana za obavljanje službe vojnih osoba kod dodatka za rad na terenu, obavljanja stražarske službe i dežurstva, dakle nije podudarna. U odnosu na osmo pitanje nisu naznačeni adekvatni razlozi važnosti, pa tako niti suprotstavljena sudska praksa koju bi trebalo ujednačiti. Sam zakon daje odgovor na deveto pitanje (čl. 375. st. 1. ZPP) pri čemu treba naglasiti da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja. U odnosu na pitanja vezana uz troškove postupka 10. -12. primjećuje se da je pobijanom odlukom u odnosu na uspjeh stranaka u postupku ocijenjeno da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, kada je sud cijenio da je tužitelj uspio se zahtijeva od 19.316,59 eur dok nije uspio sa zahtjevom od 1.479,66 eur. Pogrešno predlagatelj tvrdi da je kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti vrijednost inicijalno naznačenoga tužbenoga zahtjeva već je sukladno stabilnoj sudskoj praksi kao vrijednost predmeta spora uzeta vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, između ostaloga, propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (Rev - 1249/2021). O tome je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci dao potrebne razloge, pa pozivanje na različitost sudske prakse ne daje značaj važnosti pitanjima o troškovima postupka.

5.2. Dakle, praksa na koju se poziva predlagatelji ne ukazuje se kao praksa koja je podudarna problematici iz ovog predmeta. Ne nalazi se razloga preispitivanja sudske prakse. Stoga iz onog što je dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da bi naznačena pravna pitanja bila važna za odluku u ovom sporu.

6. Isto tako nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede temeljnih ljudskih prava na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije s tog osnova zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te „ … toliko očigledno pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja da nijedan razuman sud nikad navedeno ne bi učinio, na koji je način predlagatelju/tuženiku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje …“ Ističe povredu aspekta tog prava na neovisni i nepristrani sud, prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti postupanja sudova, zabranu neujednačene sudske prakse odnosno odstupanja od prakse, prava na pristup sudu i pravo na žalbu (pravni lijek).

6.1. Prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaži dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nadalje, u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja. K tomu, pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U konkretnim okolnostima slučaja u pobijanoj odluci naznačeni su dostatni i relevantni razloge o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio u donošenju odluke, te se uočava da je na taj način stvarno ispitan slučaj. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije. Za napomenuti je i to da u ovom stadiju postupka ovaj sud ne ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje.

7. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog je odbačen.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug