REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3019/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz Opanaka, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika ĆD pok. Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica u Imotskom, radi činjenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1525/2025-3 od 17. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj P-450/2025-10 od 14. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1525/2025-3 od 17. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj P-450/2025-10 od 14. srpnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev za zaštitu vlasništva, iako je utvrdio da je tužitelj suvlasnik nekretnine te da tuženik nije dokazao pravni temelj za držanje stvari niti stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozivajući se na okolnosti dugotrajnog korištenja i neprotivljenja ranijeg vlasnika?
2. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, iako je utvrdio da tužitelj ima pravo suvlasništva na dijelu nekretnine obuhvaćene zahtjevom, uz obrazloženje da vlasništvo nije dokazano na cijeloj površini?
3. Može li se postojanje prava tuženika na posjed temeljiti na iskazima svjedoka o tome da se raniji vlasnik nije protivio korištenju nekretnine, iako nije dokazan pravni posao niti su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću?
4. Može li suvlasnik, pozivajući se isključivo na svoj suvlasnički status, bez suglasnosti ostalih suvlasnika ili odluke suda, koristiti točno određeni fizički dio nekretnine na način da na njemu drži svoje stvari i time faktično isključi drugog suvlasnika iz posjeda tog dijela?
5. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev za zaštitu vlasništva, odnosno ne pružiti zaštitu vlasniku, iako iz zemljišnoknjižnog izvatka kao javne isprave i rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tužitelj stekao pravo suvlasništva na nekretnini, a suprotna tvrdnja nije dokazana?
6. Može li drugostupanjski sud potvrditi odbijajuću presudu prvostupanjskog suda, iako je utvrdio da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo u pogledu postojanja prava vlasništva i pravnog temelja tuženika?
7. Je li sud dužan pružiti vlasničkopravni zaštitu u opsegu u kojem je utvrdio postojanje prava vlasništva, ako istodobno utvrdi da tuženik nema dokazano pravo koje bi ga ovlašćivalo na uznemiravanje?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Revizijski sud je ocijenio da prvo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju koje polazi od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onog u postupku.
7. Treće postavljeno pitanje koje postavlja tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tog pitanja predlagateljica osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa to pitanje nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Peto i šesto postavljena pravna pitanja ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
9. Drugo, četvrto i sedmo postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odluke na koje se predlagateljica poziva kao razloge važnosti, ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja s obzirom da u tim odlukama nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
