REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2855/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1329/2025-4 od 11. ožujka 2026., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P- 1180/2024-9 od 13. listopada 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1329/2025-4 od 11. ožujka 2026., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P-1180/2024-9 od 13. listopada 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Kada tužitelj uz kondemnatorni zahtjev postavi i deklaratorni zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu, vrednuje li se vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o trošku prema proizvoljno određenom iznosu od strane tužitelja koji obuhvaća i određenu novčanu vrijednost deklaratornog zahtjeva ili se vrijednost predmeta spora računa na postavljeni kondemnatorni zahtjev, odnosno zahtjev za isplatu?
2. Kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti, u kojem pravcu je tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev, smatraju li se takvi zahtjevi kao dva različita zahtjeva u smislu čl. 37. st. 1. ZPP ili se radi o situaciji iz čl. 187. st.3. ZPP?
3. Čini li sud povredu čl. 10. Zakona o parničnom postupku kada pri utvrđivanju vrijednosti predmeta mjerodavnoj za odluku o troškovima postupka uključuje proizvoljno određenu vrijednost deklaratornog zahtjeva koji nema samostalni imovinskopravni značaj, već se stvarni imovinski interes stranke iscrpljuje isključivo u kondemnatornom zahtjevu, a čime se neosnovano povećavaju troškovi postupka jedne stranke?
4. U prethodno označenim pravnim pitanjima, radi li se o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu čl. 40. st. 3. ZPP ili se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova parničnog postupka?
5. Je li pogrešnom i nezakonitom primjenom čl. 35., čl. 40. i čl. 187. ZPP odnosno neprimjenom istih članaka, nalaganjem stranci koja nije uspjela u sporu plaćanjem parničnih troškova prema vrijednosti predmeta spora koju je odredio tužitelj u iznosu višem od iznosa koji je potraživao točno određenim zahtjevom za isplatu, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na mirno uživanje u vlasništvu zajamčeno čl. 48. Ustava RH i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da se prvo i drugo postavljena pravna pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora, obzirom tuženik tijekom postupka nije prigovarao vrijednosti predmeta spora.
7. Treće, četvrto i peto postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti.
8. Naime, odluke koje predlagatelj prilaže uz prijedlog za dopuštenje revizije ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti s obzirom da u tim odlukama nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima.
9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Europskom Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
10. Pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način te je imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima kao i cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem kojim je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
