REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2883/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RAZVOJ GOLF d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 22, OIB:72710846070, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD DUBROVNIK, Pred dvorom 1, OIB:21712494719, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1531/2025-2 od 27. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P- 41/2024-77 od 31. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, osmo, deseto, dvanaesto i četrnaesto pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, deveto, jedanaesto i trinaesto pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1531/2025-2 od 27. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-41/2024-77 od 31. siječnja 2025.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako drugostupanjska presuda ne sadržava razloge iz kojih je vidljivo da je drugostupanjski sud razmotrio sve bitne tuženikove navode i prigovore, odnosno kad obrazloženje drugostupanjske presude nema razloga o bitnim okolnostima slučaja i u suprotnosti je s ispravama koje prileže spisu?

2. Je li sud ovlašten uzeti u obzir činjeničnu tvrdnju koju je stranka – iako ju je mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka – iznijela tek u fazi glavne rasprave, odnosno čini li sud bitnu povredu odredaba postupka ako na toj činjeničnoj tvrdnji temelji svoju odluku?

3. Je li zahtjev za isplatu naknade za koristi ostvarene s osnove bespravnog korištenja nekretnine nužno neosnovan ako je korisnik (nepošteni posjednik) u međuvremenu napustio posjed nekretnine, odnosno ima li u tom slučaju vlasnik stvari pravo na naknadu koristi koje je nepošteni posjednik stekao ili koje bi stvar dala da je tuženik nije zanemario u razdoblju u kojem je nepošteni posjednik bespravno posjedovao njegovu stvar?

4. Može li posjednik nekretnine koja nema svojstva pogodna za davanje u zakup steći korist od njezinog posjedovanja (ili svojim zanemarivanjem skriviti stjecanje takve koristi) koje bi slijedom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bio dužan naknaditi vlasniku te nekretnine?

5. Je li vlasnik stvari ovlašten od nepoštenog posjednika njegove stvari zahtijevati naknadu koristi (ili naknadu za koristi koje se nisu ostvarile krivnjom nepoštenog posjednika) samo ako je nekretnina za vrijeme nepoštenog posjeda od strane nepoštenog posjednika bila pogodna za davanje u zakup?

6. Je li u smislu odredbe iz čl. 441. st. 1. toč. 10. Zakona o trgovačkim društvima, pravno valjan ugovor o kupoprodaji nekretnine za protuvrijednost koja je viša od vrijednosti 1/5 kapitala tog društva koji je za to društvo kao kupca - bez odobrenja njegove skupštine – sklopila uprava društva?

7. Ako je uprava društva – bez odobrenja skupštine društva – sklopila u ime društva kao kupca ugovor o kupoprodaji nekretnine za protuvrijednost koja je viša od vrijednosti 1/5 temeljnog kapitala tog društva, može li se na pravnu nevaljanost tako sklopljenog ugovora pozvati svatko ili samo to društvo?

8. Vrijedi li povećanje temeljnog kapitala društva, u kontekstu odredbe iz čl. 461. Zakona o trgovačkim društvima, od dana donošenja odluke društva o njegovu povećanju ili od dana upisa te odluke u sudski registar nadležnog suda?

9. Ako ugovor o kupoprodaji nekretnine za protuvrijednost koja je viša od vrijednosti 1/5 vrijednosti temeljnog kapitala društva koji je – bez odobrenja njegove skupštine - za društvo u svojstvu kupca, sklopila uprava tog društva i kupac je znao da nije bio dužan platiti prodavatelju kupoprodajnu cijenu, od kojeg trenutka počinje teći zastara zahtjeva za povrat cijene plaćene po tom ugovoru kao stečenog bez osnove?

10. Je li kupac koji je temeljem prisilnih i javno objavljenih propisa znao ili mogao znati da od prodavatelja kupuje tuđu stvar ovlašten zahtijevati od prodavatelja naknadu štete pretrpljene uslijed kupnje tuđe stvari u smislu čl. 382. Zakona o obveznim odnosima?

11. Od kojeg trenutka teče zastara kupčevog zahtjeva za naknadu štete pretrpljene uslijed kupoprodaje tuđe stvari, za koju kupac nije znao niti mogao znati da je tuđa?

12. Ima li mjesta primjeni instituta prodavateljeve odgovornosti za pravne nedostatke stvari iz čl. 430. - 437. Zakona o obveznim odnosima zbog postojanja javnopravnih ograničenja iz čl. 436. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da javnopravna ograničenja u smislu čl. 436. Zakona o obveznim odnosima proizlaze iz objavljenih propisa koji su bili na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji?

13. Ako prodavatelj ne odgovora prema pravilima za pravne nedostatke stvari iz čl. 430. – 437. Zakona o obveznim odnosima jer su kupcu javnopravna ograničenja u smislu čl. 435. Zakona o obveznim odnosima bila poznata ili nisu mogla biti nepoznata jer se propust kupca da se upozna s tim ograničenjima može pripisati isključivo njegovom nemaru i gruboj nepažnji, počinje li zastara zahtjeva za naknadu štete zbog povrede jamstava iz ugovora o kupoprodaji da takvih ograničenja nema, teći od sklapanja tog ugovora?

14. Je li za raskid ugovora o kupoprodaji po sili zakona, u smislu odredbe iz čl. 432. Zakona o obveznim odnosima, neophodno prethodno stvarno oduzimanje stvari iz kupčeva posjeda?“.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora, obzirom predmetno pitanje polazi od procesnih pretpostavki koje u predmetnom postupku nisu ostvarene.

7. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja napomenuti da je sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije bio dužan priložiti, prema potrebi, dijelove spisa na koje se obzirom na sadržaj i obrazloženje navedenog postavljenog pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva, što su u konkretnom slučaju zapisnici s ročišta i/ili podnesci u kojima se iznose nove činjenične tvrdnje na koje se tuženik poziva u postavljenom pitanju. Na taj način nije niti dokazao da se radi o važnom pitanju, odnosno je li u pobijanoj odluci pitanje trebalo biti razmatrano.

8. Osmo, deseto i dvanaesto postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja predlagatelj osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Četrnaesto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženika nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti.

10. Naime, odluke koje predlagatelj prilaže uz prijedlog za dopuštenje revizije ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti s obzirom da u tim odlukama nije zauzeto shvaćanje o postavljenom pitanju.

11. U odnosu na treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, deveto, jedanaesto i trinaesto pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bila dužna prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

12. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

13. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

14. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

15. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo, osmo, deseto, dvanaesto i četrnaesto pitanje nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Budući da u odnosu na treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, deveto, jedanaesto i trinaesto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug