REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2680/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aldi Miroševiću, odvjetniku u Veloj Luci, protiv tuženika Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju „Kalos“, OIB 42161312093, iz Vele Luke, Ulica 3 br. 2, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-308/2024-2 od 27. ožujka 2026. kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pr-1153/2021 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-308/2024- 2 od 27. ožujka 2026. kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pr- 1153/2021 od 24. listopada 2024., tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Može li se ugovorna odredba kojom se poslodavac obvezuje radniku naknaditi putne troškove radi školovanja tumačiti tako da radniku pripada isključivo trošak javnog prijevoza, iako takvo ograničenje ne proizlazi iz opće ugovorne odredbe, a stvarne okolnosti konkretnog slučaja pokazuju da javni prijevoz nije predstavljao stvarnu, funkcionalnu i razumno izvedivu mogućnost izvršavanja ugovornih i studijskih obveza?
2. Je li pravilno tumačenje ugovora da se posebno pravilo iz ugovora, koje se odnosi na naknadu troškova kod prvog polaganja ispita uz priložene karte javnog prijevoza, proširi na sve oblike putovanja radi školovanja, iako ugovor sadrži i zasebnu opću odredbu o naknadi putnih troškova radi školovanja?
3. Je li sud, pri odlučivanju o pravu radnika na naknadu putnih troškova radi školovanja, dužan uzeti u obzir stvarnu prometnu povezanost mjesta polaska i mjesta školovanja, trajanje putovanja, potrebu noćenja, mogućnost povratka istoga dana, raspored studijskih obveza i konkretan radnopravni položaj radnika, ili je dovoljno formalno utvrditi da javni prijevoz načelno postoji?“.
1.1. Tuženik se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer nije jasno naznačila razloge zbog kojih smatra da su predmetna pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP).
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1., odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. i odredbe čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
