REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2266/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Glavan, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje 1. umješača na strani tuženika ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. umješača na strani tuženika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1641/2025-3 od 27. studenoga 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-1641/2025-4 od 2. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3454/2017-70 od 13. ožujka 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1641/2025-3 od 27. studenoga 2025. ispravljenoj rješenjem poslovni broj Gž-1641/2025-4 od 2. ožujka 2026., zbog pravnog pitanja:
„Je li sud povrijedio ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje one stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu odlukom da nema pravo na naknadu troškova postupka, iako nisu dostavljeni dokazi koji bi pokazali da je obvezom plaćanja troškova tužitelju nametnut prekomjerni financijski teret kao ni dokazi koji ukazuju na takve promjene osobnosti koje bi tužitelja onemogućile da u bilo kojem pogledu pravilno sagleda posljedice vođenja postupka, sve to imajući u vidu privatnopravnu prirodu tužbe u kojoj je tuženik privatni subjekt zastupan po odvjetniku, a tužitelj fizička osoba zastupana po odvjetniku.“.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1641/2025-3 od 27. studenoga 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-1641/2025-4 od 2. ožujka 2026., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1641/2025-3 od 27. studenoga 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-1641/2025-4 od 2. ožujka 2026., u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Tuženik u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan.
U odnosu na prijedlog tužitelja:
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. U odnosu na postavljena pitanja u prvom redu valja naglasiti da tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke budući je u postupku utvrđeno da tužitelju ne trpi nikakvu imovinsku štetu, odnosno da mu osiguranici tuženika nisu prouzročili štetu naknadu koje je potraživao u ovom postupku.
7. Stoga ni odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1007/2020 od 28. veljače 2023., na koju se poziva tužitelj ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje da u postupku radi naknade štete zbog nestručnog zastupanja odvjetnika, utvrđujući postojanje štete i uzročne veze između štetne radnje i štete, štetu je potrebno utvrđivati na način da se utvrdi bi li do umanjenja imovine ili izmakle dobiti (vrijednost koju određena stranka smatra štetom), došlo i u slučaju da je odvjetnik stručno zastupao stranku, odnosno štetu je u takvom slučaju potrebno utvrđivati na način da se rekonstruira tijek pravnog odnosa između stranaka u određenom pravnom odnosu, te da se usporedi stvarni tijek događaja koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, s tijekom koji bi izvjesno ili najvjerojatnije uslijedio da je zastupanje eventualno oštećene stranke od strane odvjetnika bilo korektno, dok je to u ovoj pravnoj stvari neodlučno s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj uspio naplatiti svoje potraživanje i da ne trpi nikakvu štetu.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP -a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1., riješiti kao u točki II. izreke.
U odnosu na prijedlog tuženika:
9. Postavljenim pitanjima tuženik problematizira odluku o troškovima postupka obrazlažući postavljena pitanja time da je tuženik privatni subjekt zastupan po odvjetniku po tužbu protiv tuženika kao osiguratelja bivših punomoćnika tužitelja te je tuženik već u odgovoru na tužbu isticao prigovor limita, osporio postojanje mandatnog odnosa, kao i prigovor nepostojanja osiguranog slučaja, te ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, slijedom čega je tužitelj sasvim sigurno mogao predvidjeti ishod postupka budući mu nije nastala nikakva šteta koju bi mu tuženik bio u obvezi naknaditi. Unatoč tomu tužitelj u postupku upućivao veliki broj podnesaka i predlagao izvođenje dokaza te ništa ne ukazuje na takve promjene osobnosti koje bi tužitelja onemogućile u bilo kojem pogledu da pravilno sagleda posljedice vođenja ovog postupka i da nema izgleda za uspjeh u sporu. Ujedno ističe da nema dokaza koji bi ukazivali na takvu financijsku situaciju da bi mu plaćanje troškova predstavljao prekomjeran teret. Pritom se tuženik u reviziji poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021. te odluke ESLJP u predmetima Čolić protiv Hrvatske (zahtjev broj 49083/18), Perša protiv Hrvatske (zahtjev broj 50014/15), Derbuc protiv Hrvatske (zahtjev broj 53977/14) i Svečak protiv Hrvatske (zahtjev broj 41902/15) i Marić protiv Hrvatske (zahtjev broj 37333/17).
10. Drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer da tužitelj nije mogao, u slučaju gubitka spora, pravilno sagledati posljedice vođenja ovog postupka jer da ima evidentne promjene intelektualnog funkcioniranja i osobnosti, a koje su posljedica teških tjelesnih ozljeda dobivenih u štetnom događaju zbog kojeg se vodio postupak zbog naknade štete te da bi se nametnuo pretjerani teret i došlo bi do nerazmjernog ograničenja temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. Ustava RH, a da drugostupanjski sud pritom ne navodi na čemu temelji takav zaključak, a kako to tuženik obrazlaže u prijedlogu.
11. Stoga je naznačeno pitanje u izreci rješenja važno pitanje u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer odstupa od shvaćanja ovog suda izraženog u odluci Rev - 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. prema kojem se „neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju“, a za takvo razmatranje drugostupanjski sud ne daje razloge odnosno ne navodi na čemu utemeljen zaključak o promjeni intelektualnog funkcioniranja i osobnosti tužitelja i nametnutom pretjeranom teretu troškova postupka što bi dovelo do povrede prava na pravično suđenje. Isto tako drugostupanjski sud nije vodio računa ni o odlukama ESLJP u predmetu Derbuc protiv Hrvatske (zahtjev broj 53977/14) i Svečak protiv Hrvatske (41902/15), u kojima tužitelji u cijelosti nisu uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevima, a obvezani su na plaćanje troškova zastupanja suprotnoj strani (neovisno što je riječ o tužbama protiv privatnih osiguravajućih društava).
12. Pritom treba reći da, iako tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije formulirao pravno pitanje na način kako je to pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ovaj sud je precizirao pitanje koje u biti tuženik problematizira u prijedlogu za dopuštenje revizije, a tiče se odstupanja od primjene načela „gubitnik plaća“ odnosno čl. 154. st. 1. ZPP-a u situaciji kada drugostupanjski sud ne navodi na čemu temelji zaključke da bi se tužitelju nametnuo pretjerani teret i da bi došlo do nerazmjernog ograničenja temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. Ustava RH u slučaju da snosi troškove postupka u parnici u kojoj je zastupan po odvjetniku.
13. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
