Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-174/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice KLD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ksenija Dobranić Letinčić, odvjetnica u Svetoj Nedelji, protiv ovršenice KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hamdija Džinić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnni, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4404/2024-6 od 26. veljače 2025. i poslovni broj Ovr-4404/2024-24 od 05. veljače 2026., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalba ovršenice i potvrđuju rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4404/2024-6 od 26. veljače 2025. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4404/2024- 24 od 05. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4404/2024-6 od 26. veljače 2025. sud je na temelju ovršne isprave – Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velimira Čerića u Zagrebu od 04. siječnja 2010. pod poslovnim brojem Ovrv-5/2010, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 45.127,97 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 44.321,82 eura od dana 04. prosinca 2024. do isplate te na iznos od 806,15 eura od 14. siječnja 2010. do isplate, određena je ovrha na nekretnini ovršenice označenoj kao:

zk čbr [katastarska čestica], kuća i 3 zgrade, [adresa] i dvorište ukupne površine 544 m2, od čega dvorište površine 387 m2 te kuća i 3 zgrade, [adresa] površine 157 m2 i to: 2. Suvlasnički dio:

34,64/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan br. 2 – četverosobni stan na I (prvom) katu i zgrada (garaža), netto korisne površine 98,08 čm. u nacrtu označeno plavom bojom, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim udjelom cijele nekretnine,sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel u zk ul. br. [broj ZK uloška] k.o.: [katastarska općina],

zabilježbom ovrhe na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom.

Rješenjem o ovrsi ovrhovoditeljici je određen ovršni trošak u iznosu od 1.000,00 eura.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-4404/2024-24 od 05. veljače 2026. prigovor narušene pravične ravnoteže stranaka i prigovor prava na dom ovršenika od 13. ožujka 2025. godine, odbijaju se kao neosnovani.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-4404/2024-6 od 26. veljače 2025. žalbu podnosi ovršenica pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu OZ). Žalbom ističe prigovor zastare te osporava visinu potraživanja i obračun kamata. Ističe također i prigovor prava na dom pa predlaže provesti test razmjernosti i utvrđenje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti, a podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu osporavajući navedene prigovore zastare te prigovore koji se odnose na visinu potraživanja. U odnosu na prigovore prava na dom ovrhovoditeljica je dostavila zemljišnoknjižni izvadak kojim dokazuje kako ovršenica ima u vlasništvu još jedan stan na istoj adresi pa da nisu zadovoljene zakonske pretpostavke za provođenje testa razmjernosti pa predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje o ovrsi.

2.2. Protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj Ovr-4404/2024-24 od 05. veljače 2026. žalbu podnosi ovršenica pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. OZ-a. Žalbom ističe kako je pobijano rješenje proturječno i da je istim povrijeđena bitna odredba ovršnog zakona. Navodi kako je ovršenica osoba starije životne dobi s zdravstvenim tegobama što da bi ukazivalo osnovanim da bi imala zajamčeno pravo na dom. Ističe prigovore na visinu naznačene tražbine ovrhovoditeljice te navodi kako je ovrhovoditeljica već pokrenula ovrhu na novčanim primanjima te da je sud trebao pribaviti podatak u kojem je iznosu predmetno potraživanje namireno. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

2.3. Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu ističući kako su žalbeni navodi neosnovani pa predlaže potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalbe ovršenice nisu osnovane.

5. Iz spisa predmeta proizlazi:

- kako je ovrhovoditeljica 04. prosinca 2024. podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice na temelju ranije navedene ovršne isprave sukladno kojoj je ovršenica u obvezi prema ovrhovoditeljici u iznosu od 45.127,97 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom (navedeno dokazuje obračunom zateznih kamata). Uz navedeni prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljica je, ujedno, dostavio rješenja Hrvatske odvjetničke komore prema kojem je ista sljednica odvjetnika - vjerovnika iz ovršne isprave. Ovrhovoditeljica je uz prijedlog priložila i izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu na kojoj predlaže ovrhu. Iz izvadaka proizlazi da je ovršenica vlasnica iste nekretnine.

- kako je sud donio predloženo rješenje o ovrsi na koji je ovršenica podnijela žalbu već čiji su žalbeni razlozi istaknuti u točki 2.2. ovog rješenja. Žalba je poslana ovrhovoditeljici na očitovanje u kojem očitovanju je ista osporila žalbene navode

- kako je sud održao ročište na kojem je saslušao ovršenicu na okolnosti koje navodi u žalbi na rješenje o ovrsi te je sud izvršio uvid u dva ovršna spisa koja se vode protiv ovršenice a vezano za njeno mjesto stanovanja

- da je sud u predmetnom postupku od porezne uprave pribavio podatak o prosječnoj vrijednosti nekretnina kao što je predmetna te je zaključkom od 05. veljače 2026. uputio ovršenicu da zbog istaknutih žalbenih razloga na rješenje o ovrsi pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno članku 52. OZ-a

- da je sud 05. veljače 2026. nakon provedenog testa razmjernosti utvrdio da provođenjem ovrhe na nekretnini ovršenice ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom propisano člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija), te je donio pobijano rješenje kojim je odbio prigovore narušene pravične ravnoteže i prava na dom koje je uz rješenje o ovrsi drugo rješenje koje ovršenica pobija i predmet ovog drugostupanjskog postupka.

6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijana prvostupanjska rješenja u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koju ukazuju žalbe kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskih rješenja mogu ispitati.

7. Prvostupanjski je sud pravilno i zakonito, utvrdivši da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini u skladu s odredbama članka 81. stavka 2. te članka 82. OZ donio pobijano rješenje.

8. Žalbeni navodi ovršenice kojima ističe kako je predmetna tražbina u zastari i kojima osporava visinu duga i obračun zateznih kamata su žalbeni razlozi o kojima ne odlučuje žalbeni sud. Naime isti navodi predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. o kojima sukladno članku 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud pa je pravilno prvostupanjski sud zaključkom uputio ovršenicu u parnicu radi razloga izjavljenih u predmetnoj žalbi čime je sud zapravo odlučio kako će se o istima raspraviti u parnici i kako ne postoje procesne prepreke za ovrhu u ovoj stvari pa se ista može provoditi.

9. Žalbene navode kojima se ovršenica poziva na pravo na dom i ističe da je nužno provesti test razmjernosti i utvrđenje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja prvostupanjski sud je uvažio i u daljnjem tijeku postupka proveo test razmjernosti na temelju kojeg je donio drugo pobijano rješenje navedeno pod točkom 1.2. ovog rješenja.

10. U odnosu na drugo pobijano rješenje (navedeno pod točkom 1.2. ovog rješenja) ističe se kako prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno člankom 1. Protokola 3. Konvencije.

11. Zaštita prava na dom prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i njegovo mirno uživanje. No, isto tako navedena prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način, te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. Konvencije, odnosno na ovršenici.

12. Suprotno žalbenim navodima ovršenice prvostupanjski sud je nakon pravilno provedenog testa razmjernosti u okviru kojega je ispitao radi li se o pravu koje spada, u doseg članka 8. Konvencije, odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom žaliteljice, dolazi li ovrhom do miješanja u pravo treće osobe na dom i je li to miješanje razmjerno i nužno, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor ovršenice o pravu na dom. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetna nekretnina zaista može smatrati domom žaliteljice jer s noj ima dovoljnu i trajnu vezu. Međutim, utvrdio je i da je miješanje u pravo na dom u konkretnom slučaju utemeljeno na zakonu (ovršnoj ispravi koja je pravomoćna i ovršna i glasi na novčano ispunjenje tražbine), da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja – zaštitu imovinskih prava ovrhovoditeljice koja ima pravo na da namiri svoju tražbinu koja potječe iz ovršne isprave iz 2010. godine i koja se pokušava namiriti već više od 15 godina) i da je nužno (jer se legitimni cilj ne može postići drugom blažom mjerom, a ovršenik odbija dobrovoljno u cijelosti ispuniti svoju tražbinu), a da ovršenica ima u vlasništvu i još jednu nekretninu na istoj adresi koja je predmetom drugog ovršnog postupka pa da je razvidno da je ista prezadužena. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako nije narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditeljice i interesa ovršenice.

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje nije proturječno i nije došlo do bitne povrede postupka. Žalbeni navodi koji se odnose na zdravstveno stanje i životnu dob ovršenice nisu okolnosti koje mogu dovest do drugačijeg rješavanja predmetne pravne situacije.

15. Također, za istaknuti je kako visina predmetne tražbine ispunjava zakonski kriterij za provođenje ovrhe na nekretnini pa vrijednost nekretnine, za koju ovršenica ističe da je četiri puta veća od tražbine, ne može biti odlučna i nije razlog kojim bi se moglo uspješno pobijati predmetno rješenje. Navedeno osobito u okolnostima kada je ovrhovoditeljica dokazala, a nije ni sporno u postupku, da je godinama pokušavala namiriti svoju tražbinu iz primanja ovršenice i da je u tome uspjela samo djelomično.

16. Kako žaliteljica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to ni njezina žalba na drugo pobijano rješenje nije osnovana.

17. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenica pobija predmetna rješenja. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Također, u odnosu na obveze iz članka 50. stavka 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 1., 3. i 5. i stavka 5. OZ-a, te okolnosti iz članka 50. stavka 1. točka 6. OZ-a, a nije ni materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Stoga je, postupajući na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi rješenja prvostupanjskog suda.

18. Ovršenici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojim žalbama sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, a ovrhovoditeljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ- a, jer isti nisu bili potrebni za donošenje ove drugostupanjske odluke.

Split, 30. lipnja 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić