REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1402/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužiteljice VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave zaključene 25. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužiteljici VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.000,00 EUR (tisuću eura i nula centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu (za 325,00 EUR) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 1.400,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi tužiteljici VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.539,10 EUR (tisuću pet stotina trideset i devet eura i deset centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2026. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u bitnom navodi kako je 31. svibnja 2022. stradala kao vozačica u prometnoj nezgodi na način da je osiguranik tuženika udario u osobni automobil tužiteljice koji se nalazio zaustavljen ispred semafora s upaljenim crvenim svjetlom. Navodi kako je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji te potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.325,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2022. pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali i osnovu s obzirom na to da navodi kako je isplatom iznosa od 1.400,00 EUR u mirnom postupku u cijelosti namirena šteta na ime štetnog događaja od 21. svibnja 2022. godine. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Stipančiću (stranice spisa 45-48), izvršio je uvid potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb, klasa 211-08/22-4/13632 od 16. lipnja 2022. (stranice spisa 4-5), liječničku dokumentaciju tužiteljice (stranice spisa 8-18), kao i zahtjev upućen tuženiku u mirnom postupku (stranica spisa 6), dok ostale dokaze sud nije provodio s obzirom na to da nisu bili potrebni radi pravilnog presuđenja, a niti su stranke ustrajale u tijeku postupka na njihovom provođenju, već su na ročištu 25. lipnja 2026. suglasno predložile zaključenje glavne rasprave.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u vezi sa štetnim događajem od 31. svibnja 2022. godine.

6. U tijeku postupka među strankama nije sporno da je došlo do štetnog događaja, da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja pa samim time nije sporna ni pasivna legitimacija, kao ni da je u mirnom postupku na ime štetnog događaja isplatio iznos od 1.400,00 EUR.

Međutim, u tijeku postupka sporna je osnova, ali i visina tužbenog zahtjeva uzimajući u obzir navode tuženika da je isplatom iznosa od 1.400,00 EUR u cijelosti namirena šteta na ime štetnog događaja od 31. svibnja 2022., a sve sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. godine.

Naime, u situaciji kada tuženik ospori visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da je izvršenom isplatom u mirnom postupku u cijelosti namirena šteta proizašla iz štetnog događaja, to je tužiteljica trebala dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je na temelju odredbe članka 219. ZPP-a trebala predložiti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a što je i učinila, a zbog čega je u postupku pred ovim sudom utvrđeno da u mirnom postupku isplatom nije u cijelosti namirena šteta te je stoga u postupku tužiteljica dokazala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva slijedom čega joj je u ovom postupku dosuđen i daljnji iznos od 1.000,00 EUR.

7. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, ali i uzročno-posljedične veze, sud je u postupku proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr. med. (područje vještačenja: medicina, grane vještačenja: hitna medicina, opća kirurgija) koji je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata pri čemu je stalni sudski vještak radi izrade nalaza i mišljenja pregledao tužiteljicu i izvršio uvid u njezin zdravstveni karton. Stalni sudski vještak je u svom mišljenju izrijekom naveo kako smatra da postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i pretrpljene ozljede (stranica spisa 47).

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalni sudski vještak u svom mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju do tri dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju do sedam dana, a bol manjeg intenziteta u trajanju do pet tjedana ukupno.

U vezi s trajanjem i intenzitetom straha stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela primarni strah u trenutku neposredne ugroženosti i istodobnog tjelesnog ozljeđivanja, a koji je bio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah, kao posljedica tjelesne ozljede, umjerenog do jakog i oscilirajućeg intenziteta trajao ukupno do dva dana, a nakon čega je slijedio umjereni oscilirajući strah u trajanju do šest dana nakon kojega je bio prisutan slabiji oscilirajući strah u trajanju do tri tjedna.

U vezi sa smanjenjem životnih aktivnosti stalni sudski vještak je u svom mišljenju naveo da je ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela dovela do smanjenja životnih aktivnosti od tri posto.

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalni sudski vještak navodi da je predmetna bila potrebna deset dana u trajanju od dva sata dnevno, a potom dodatno pet tjedana po tri puta tjedno u trajanju od po dva sata zbog nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora pri čemu se tuđa pomoć i njega odnosila na nabavku i pripremu hrane, kao i na pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti uslijed smanjenja funkcionalne sposobnosti.

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno i utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju uključujući i zdravstveni karton tužiteljice pri čemu se ističe i kako stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju, a niti su posljedično tražile usmeno saslušavanje stalnog sudskog vještaka.

8. Nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tužiteljica je na ročištu od 25. lipnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da je isti smanjila s 2.750,00 EUR (v. podnesak od 3. travnja 2026.) na iznos od 1.325,00 EUR.

Dakle, tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev u smislu članka 191. ZPP-a, ali je djelomično povukla tužbu u smislu članka 193. ZPP-a na koju je tuženik pristao na ročištu

26. lipnja 2026. pritom potražujući trošak.

U vezi s navedenim potrebno je navesti kako ovaj sud ne prihvaća navode tužiteljice odnosno njezine punomoćnice o tome da nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva, već o omašci, a što prema njezinim navodima proizlazi iz "ukupnog držanja" u tijeku parničnog postupka. Naime, prihvaćanje takvog shvaćanja u situaciji u kojoj tužiteljica za punomoćnicu ima stručnu osobu (odvjetnicu) predstavljalo bi narušavanje procesne ravnoteže između parničnih stranaka na način da bi sud ispravljao nepažnju punomoćnice tužiteljice na štetu protivne stranke, a što bi za posljedicu moglo imati i povredu jednakosti kao aspekta prava na pravično suđenje zaštićenog i zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. – dalje u tekstu: Ustav). Naime, pravo na procesnu ravnopravnost, tj. pravo na „jednakost oružja“ podrazumijeva da nijedna od stranaka ne smije imati nikakvu važniju prednost u odnosu prema svom protivniku (v. u tom smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4150/2020 od 12. siječnja 2015., U-III-4536/2012 od 14. siječnja 2016. i dr.).

U tom smislu, stav je ovog suda da nepažnja punomoćnice tužiteljice ne može i ne smije ići na štetu protivne stranke, a o čemu je ovaj sud vodio računa prilikom odlučivanja o trošku parničnog postupka s obzirom na to da je uslijed djelomičnog povlačenja tužbe došlo do promjene tarifnog razreda (dakle, propust ni na koji način nije imao za posljedicu „kažnjavanje“ tužiteljice u ostvarivanju njezina prava na punu naknadu štete u ovom postupku). Pritom je potrebno i navesti kako ovlast parničnog suda nije i ne smije biti saniranje eventualnih propusta stranaka koji se odnose na postavljeni tužbeni zahtjev jer bi se time moglo postaviti i pitanje je li sud u postupku uistinu nepristrani forum kako mu to Ustav nalaže.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

9. Kako je utvrđena osnova tužbenoga zahtjeva, kao i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i posljedica koje je tužiteljica pretrpjela (trzajna ozljeda vrata), to preostaje odlučiti o visini tužbenog zahtjeva.

Međutim, prije odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva potrebno se osvrnuti i na nespornu činjenicu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 1.400,00 EUR pri čemu nijedna od stranaka nije jasno navela koji dio predmetnog iznosa otpada na neimovinsku, a koji na imovinsku štetu.

U tom smislu, ovaj sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir navedeni iznos koji je na kraju oduzeo s obzirom na to da je nesporno isplaćen.

10. Slijedom prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir karakter ozljeda i dob tužiteljice (rođena 1993.), ovaj sud smatra da sukladno članku 1095. stavku 1. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. – dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 2.150,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti kao neosnovan. Za imovinsku štetu, tj. tuđu pomoć i njegu, ovaj sud smatra kako tužiteljici pripada naknada u iznosu od 250,00 EUR, a na temelju cijene neto sata u iznosu od 5,00 EUR u ukupnom trajanju od 50 sati (v. stranicu spisa 47), a koji iznos je sud odredio po slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a uzimajući u obzir da bi se visina cijene sata tuđe pomoći i njege mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama odnosno da bi se moralo provoditi financijsko vještačenje, a što bi u konkretnom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a. Pritom je sud prilikom određivanja cijene sata tuđe pomoći i njege uzeo u obzir minimalnu neto plaću u Republici Hrvatskoj koju svake godine Vlada Republike Hrvatske određuje uredbom i javno objavljuje u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske, sve s obzirom na to da bi uzimanje u obzir minimalne bruto mjesečne plaće prema shvaćanju ovoga suda bilo protupravno s obzirom na to da se na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege ne plaćaju doprinosi na plaću u vidu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i poreza. U preostalom dijelu (preko 5,00 EUR po satu) zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan jer bi njime cijena sata tuđe pomoći i njege premašila cijenu neto sata radnika koji prima minimalnu plaću, a koji zaključak bi bio protivan zdravom razumu kao argumentu koji prihvaća i Ustavni sud Republike Hrvatske (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1311/2014 od 17. srpnja 2015.).

11. Na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete trebalo je dosuditi zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 2. lipnja 2022., a sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.) koji je lex specialis u odnosu na ZOO.

Da je shvaćanje ovog suda u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate ispravno potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. presudu Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-373/2022-3 od 29. studenoga 2022.) pri čemu sud nije posebno ispitivao tuženikovo osporavanje zateznih kamata s obzirom na to da je prigovor paušalan i neobrazložen.

12. Tako tužiteljici na ime štetnog događaja od 31. svibnja 2022. pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u ukupnom iznosu od 2.400,00 EUR od kojeg iznosa treba odbiti nesporno isplaćenih 1.400,00 EUR, a slijedom čega se dolazi do toga da tužiteljici u ovom postupku treba dosuditi daljnji iznos od 1.000,00 EUR, dok u preostalom dijelu (za 325,00 EUR) tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

Pritom je potrebno navesti i kako se sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vodio (novim) Orijentacijskim kriterijima Vrhovnoga suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda (2/20.) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-2020-5 pri čemu je uzeo u obzir i inflaciju, a koju činjenicu uvažavaju i drugostupanjski sudovi (v. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1361/2024-2 od 23. siječnja 2025., presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1105/2025-2 od 22. listopada 2025., presudu Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1442/2025-2 od 27. listopada 2025. i dr.), a što je posljedica potrebe da se pravo primjenjuje u skladu s novonastalim okolnostima.

13. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a, i to od 2. lipnja 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT).

Tako je tužiteljici valjalo priznati 100 bodova na ime sastava odštetnog zahtjeva od 1. lipnja 2022. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime tužbe od 24. svibnja 2023., (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 8. rujna 2023. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 21. rujna 2023. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 3. travnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 10. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), kao i 100 bodova na ime ročišta od 25. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 1.400,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (350,00 EUR), a što sveukupno iznosi 1.750,00 EUR.

Kako je tužiteljica u sporu kvalitativno uspjela u cijelosti (100%), a kvantitativno djelomično (76%), to je njezin uspjeh u ovom sporu 88%, dok je samim time uspjeh tuženika u sporu 12%, a koji uspjeh isključuje primjenu članka 154. stavka 5. ZPP-a i traži da se u konkretnom slučaju primijeni članak 154. stavak 2. ZPP-a odnosno da se tužiteljici dosudi trošak u postotku koji preostaje kada se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu (tužiteljice) oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu (tuženika), a što rezultira pravom tužiteljice na naknadu 76% troškova koji su joj priznati odnosno 1.330,00 EUR.

Na predmetni iznos valjalo je priznati i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, iznosa od 36,50 EUR na ime pristojbe na tužbu (stranica spisa 67), kao i iznosa od 73,27 EUR na ime pristojbe na prvostupanjsku presudu, dok je u preostalom dijelu (preko iznosa od 73,27 EUR pa do 200,00 EUR) zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

15. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. listopada 2023. te podneska od 18. lipnja 2026. s obzirom na to da se predmetnim podnescima dostavljaju dokazi o uplatama, a koje sud može provjeriti uvidom u e-Spis, a slijedom čega prema shvaćanju ovoga suda navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a.

16. Konačno, potrebno je odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva, a koje smanjenje nije preinaka, ali jest djelomično povlačenje tužbe na koje je tuženik pristao na ročištu od 25. lipnja 2026. pritom potražujući trošak odgovora na tužbu od 14. lipnja 2023., ročišta od 21. rujna 2023. te ročišta od 10. lipnja 2026. godine.

U vezi s navedenim, ovaj sud smatra kako je postupanjem tužiteljice odnosno njezine punomoćnice protivnoj stranci prouzročen trošak do kojeg ne bi došlo da nije bilo tog propusta, a koji propust prema shvaćanju ovoga suda i tumačenja članka 156. u vezi s člankom 10. stavkom 1. ZPP-a ne može i ne smije ići na štetu tuženika.

Slijedom navedenoga, ovaj sud je shvaćanja kako ispravno tuženik navodi da mu je nastao dodatni trošak (v. stranicu spisa 71) pri čemu ovaj sud smatra da se dodatni trošak očituje u dijelu koji prelazi 75 bodova po radnji (dakle 25 bodova), i to iz razloga što bi ispravnim radom punomoćnice tužiteljice vrijednost predmeta spora od početka bila u tarifnom razredu za koji je predviđena naknada u vrijednosti od 75 bodova po odvjetničkoj radnji (za predmete čija vrijednost predmeta spora iznosi od 664,01 EUR do 1.327,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. OT-a).

U tom smislu, a sukladno postavljenom zahtjevu tuženika (stranica spisa 71), ovaj sud smatra kako tuženiku pripada naknada u iznosu od 25 bodova na ime odgovora na tužbu, 25 bodova na ime ročišta od 21. rujna 2023. te 25 bodova na ime ročišta od 10. lipnja 2026., a što kada se uzme vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 150,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%), tj. 37,50 EUR, a što ukupno iznosi 187,50 EUR. U preostalom dijelu ovaj sud zahtjev tuženika smatra neosnovanim iz već ranije iznesenih razloga.

17. Kako priznati trošak tužiteljice na ime odvjetničkih usluga iznosi 1.330,00 EUR, a priznati trošak tuženika na ime odvjetničkih usluga iznosi 187,50 EUR, to je navedene iznose valjalo prebiti pa je stoga tužiteljici valjalo na ime odvjetničkih troškova dosuditi iznos od 1.142,50 EUR na koji iznos je valjalo priznati 300,00 EUR troška medicinskog vještačenja i razmjerni dio sudskih pristojbi prema uspjehu u sporu (88% od ukupno 109,77 EUR, v. točku 14. obrazloženja), a što iznosi 96,60 EUR.

Slijedom navedenoga, ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 1.539,10 EUR, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a kojim je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pod uvjetom da je stranka tražila zateznu kamatu na trošak. Kako je tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu, to joj je predmetnu valjalo i dosuditi od 1. srpnja 2026. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.

19. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke (članak 348. stavak 1. u vezi s člankom 357. ZPP-a), a o žalbi odlučuje županijski sud (članak 348. stavak 3. ZPP-a).

Stranka se može odreći prava na žalbu od časa kada je presuda objavljena, a ako presuda nije objavljena onda od časa kada joj prijepis presude bude dostavljen pri čemu je odricanje od žalbe neopozivo (članak 349. stavci 1. i 3. ZPP-a).

Stranka koja podnosi žalbu dužna je platiti sudsku pristojbu, osim u slučaju da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/2018. i 51/2023.).

Dostaviti:

- tužiteljici putem punomoćnice, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku putem punomoćnice