Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-74/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JDA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković, Zagreb, Ulica Milana Pavelića 1d, protiv tuženika AVELANT d.o.o., Zagreb, Froudeova ulica 3, OIB: 99783414522, zastupanog po punomoćnici Paoli Oremuš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vedriš & Partneri d.o.o., Zagreb, Ozaljska 136, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora o radu i naknade štete, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-825/2023-30 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-825/2023-30 od 27. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke odbijeni su zahtjevi tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu od 12. travnja 2023. tuženika AVELANT d.o.o. kojom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 24. veljače 2022. te Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. rujna 2022., na zahtjev na raskid Ugovora o radu od 24. veljače 2022. i Dodatka ugovora o radu od 19. rujna 2022. sklopljenih između tužiteljice i tuženika , i to s danom 7. svibnja 2023. kao danom prestanka radnog odnosa, kao i zahtjev da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 7.528,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. do isplate, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), , uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik smatrajući u bitnom da je pobijana presuda prema svim zakonski propisanim svojstvima pravilna i zakonita te je donesena u skladu s pravilno provedenim parničnim postupkom i bez ikakvih povreda, kao i osnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, sve uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu od 12. travnja 2023. kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu te posljedično tome zahtjevi na sudski raskid predmetnog ugovora o radu s danom 7. svibnja 2023. kao danom prestanka radnog odnosa, te isplata iznosa od 7.528,20 EUR na ime naknade štete.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice 24. veljače 2022. tužiteljica zaposlena kod tuženika radi obavljanja poslova radnog mjesta „Konzultant za EU fondove i strategije“;

- da je Dodatak Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključen 19. rujna 2022. te se istim mijenja članak 1. ugovora od 24. veljače 2022. na način da se tužiteljica zapošljava radi obavljanja poslova na radno mjesto vršitelj dužnosti „Direktora za EU fondove i strategije“;

- da poslovi koje tužiteljica sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta treba obavljati obuhvaćaju: upravljanje portfeljom klijenata, priprema i provedba projekata i strateških dokumenata za klijente, kontrola nad pripremom i provedbom projekata te ispunjenjem obveza u rokovima, osiguravanje postizanja KPI-eva Odjela, kontrola nad radom konzultanata u Odjelu, vođenje računa o izvršenju ugovora s klijentima u pogledu obveza društva i pravovremenog izdavanja računa te informiranje Direktora poduzeća o statusu Odjela;

- da Odjel za EU fondove i strategiju sukladno Organizacijskoj strukturi i sistematizaciji radnih mjesta ima za cilj osigurati što veći iznos bespovratnih sredstava za što veći broj klijenata te im omogućiti rast prihoda i dobiti poduzeća, za što za klijente priprema i podnosi prijave na natječaje;

- da je premašeni iznos dopuštene potraživane potpore eliminacijski kriterij za isključenje projektne prijave iz bilo kojeg natječaja;

- da je Odlukom o otkazu od 12. travnja 2023. tuženik tužiteljici izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 24. veljače 2022. i Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 19. rujna 2022. uz obrazloženje da je dana 30. ožujka 2023. došlo do nastupa okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć i to tako što je poslodavac saznao da je tužiteljica povrijedila svoju radnu obvezu prilikom podnošenja prijava za ukupno 5 projekata iz programa MINTS (Hotel Villa Denver d.o.o., Biranj d.o.o., Obonjan Rivijera d.d., Jadranka d.d. i Kredenca d.o.o.) tako da su u sustav uneseni iznosi potraživan ih potpora koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpora, pri čemu je radnica na sastanku 30. travnja 2023. priznala svoju povredu radne obaveze koja se sastojala u propustu dužnog nadzora i propusta provođenju kontrole kvalitete nad radom radnice JD

JD i radnika LD;

- da je tuženik zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu zaprimio 25. travnja 2023. te je odgovorio tužiteljici 11. svibnja 2023. na način da zahtjev tužiteljice odbija u cijelosti i ostavlja na snazi spornu Odluku o otkazu.

7. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećim stavovima

-da je tužiteljica je kao radnica, u okvirima ovlasti i dužnosti svojeg radnog mjesta, bila dužna nadzirati rad svih radnika tuženika kojima je neposredno nadređena i svih suradnika tima koji je izvršavao zadatak koji je tuženik kao poslodavac temeljem ugovora preuzeo, i to bez obzira na to da li su isti (formalno) bili zaposlenici tuženika , što znači da je bila nadređena svim konzultantima i vanjskim suradnicima Odjela za EU fondove i strategiju, pa i JD, LD i ND;

- da u redovne poslove radnog mjesta na koje je tužiteljica zaposlena spada kontrola nad pripremom i provedbom svih projekata i informiranje direktora, pa prema tome, tuženik kao poslodavac nije bio dužan posebno tužiteljicu kao direktoricu Odjela zaduživati za pojedine projekte;

- da tužiteljica nije izvršila svoju radnu obvezu kontrole i nadzora rada svih konzultanata i vanjskih suradnika Odjela, niti je izvršila kontrolu nad pripremom i provedbom projekata, što je rezultiralo podnošenjem u sustav predmetnih 5 projektnih prijava iz programa Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (MINTS) i to:

Hotel Villa Denver d.o.o., Biranj d.o.o., Obonjan Rivijera d.d., Jadranka d.d. i Kredenca d.o.o. tako da su u sustav uneseni iznosi potraživanih potpora koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpora, što je nesporno eliminacijski kriterij za isključenje projektne prijave iz natječaja, te što dovodi do nepovratne imovinske štete i klijentima i tuženiku;

- da postupanje tužiteljice sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23 i 64/23 – dalje ZR) predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak predmetnog radnog odnosa nije moguć, pri čemu su u konkretnom slučaju ispunjeni i uvjeti iz 119. ZR, odnosno postojale su okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja tužiteljicu pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa;

- da je pobijana odluka o otkazu zakonita te je zahtjev tužiteljice kojim traži da se ista utvrdi nedopuštenom neosnovan, a posljedično je neosnovan i zahtjev za sudskim raskidom i naknadom štete.

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud selektivno ocjenjivao dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka, pogotovo iskaze svjedoka koji su u dijelovima proturječni te ostvaruju profesionalnu ili poslovnu povezanost s tuženikom. Navodi da je netočno da je tužiteljica počinila tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu jer se radi o situaciji disperzije radnih zadataka i zajedničkog sudjelovanja više radnika u istom procesu rada, pri čemu eventualna pogreška u pojedinom segmentu operativnog unosa ne može biti automatski pripisana isključivo jednoj osobi. Smatra da je sud pogrešno prihvatio navode tuženika o šteti, izmakloj dobiti i uzročno-posljedičnoj vezi između navodnih pogrešaka u projektnim prijavama na razini sistemskog zaokruživanja i njihovog neodobravanja, iako ti navodi nisu potkrijepljeni nikakvim relevantnim i objektivnim dokazima, pri čemu je tužiteljica ukazala da prijave nisu odbijene zbog navodnih tehničkih ili formalnih pogrešaka (uključujući pogreške u postocima ili zaokruživanja), već zbog drugih, neovisnih evaluacijskih razloga. Ponavlja da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje konkretne i kvalificirane povrede radne obveze na strani tužiteljice koja bi po svojoj težini i posljedicama mogla opravdati najtežu radnopravnu sankciju, odnosno izvanredni otkaz.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima. Nadalje, činjenica da žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a

11. Vezano za žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja istaknuti da prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljičino pravo.

12. Pritom se ističe da je neosnovan žalbeni navod o navodnim kontradikcijama iskaza svjedoka te o interesu povezanih svjedoka kao zaposlenika ili bivših zaposlenika tuženika. Naime, ni JD ni LD, koji se spominju u odluci o otkazu te koji su izravno sudjelovali u procesu izrade prijava i tužiteljica im je bila nadređena, te čiji iskaz je u postupku zapravo bio ključan, u vrijeme davanja iskaza pred prvostupanjskim sudom nisu bili zaposlenici tuženika, pri čemu valja napomenuti i da je LD dobio otkaz zbog iste vrste pogreške, kako je to sam iskazao , pa doista ne može biti riječi o povezanosti s tuženikom. Osim toga u prigovorima o kontradiktornosti u iskazima, tužiteljica se referira na sasvim irelevantne činjenice za odluku u sporu, koje se odnose na eventualne pravne posljedice drugih radnika te suradnika kod poslodavca, kao i na pitanja opsega prekovremenog rada.

13. Nadalje, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, pa čak i iz iskaza same tužiteljice, proizlaze dvije ključne, i za ocjenu osnovanosti odluke o otkazu zapravo jedine pravno relevantne činjenice, a to je da je premašeni iznos dopuštene potraživane potpore eliminacijski kriterij za isključenje projektne prijave iz natječaja, kao i da je u brojnim projektima taj iznos u prijavama premašen. Pritom je neosnovan i pravno irelevantan žalbeni navod da prijave nisu odbijene isključivo zbog tehničkih ili formalnih pogrešaka (uključujući pogreške u postocima ili zaokruživanja), već i zbog drugih neovisnih evaluacijskih razloga, kao i da je tuženik trebao dokazati kolika je šteta nastala njemu i njegovim klijentima, te uzročnu vezu između postupanja tužiteljice i te štete.

14. Naime, u svjetlu činjenice da je na svakom od pet projekata navedenih u odluci o otkazu (Hotel Villa Denver d.o.o., Biranj d.o.o., Obonjan Rivijera d.d., Jadranka d.d. i Kredenca d.o.o. ) došlo do toga da je iznos dopuštene potraživane potpore nedvojbeno premašen, koju činjenicu ni sama tužiteljica nije u biti osporavala, jasno je da bi u svakom od tih slučajeva došlo do isključenja pojedine projektne prijave iz natječaja, sve i da je sve ostalo u tim prijavama bilo perfektno. U tom kontekstu nije bilo potrebno utvrđivati razloge neuspjeha pojedinih projekata, niti visinu štete koja je nastupila pojedinom klijentu zbog odbacivanja prijave, niti visinu štete koja je nastupila tuženiku kao pružatelju usluge (koja je notorno barem reputacijska, a uz to svakako i izmakla korist) jer se povreda radne obveze tužiteljice ogleda u tome da u okviru svoje rukovodeće i nadzorne funkcije nije izvršila svoju radnu obvezu kontrole i nadzora rada svih konzultanata i vanjskih suradnika Odjela, niti je izvršila kontrolu nad pripremom i provedbom projekata, iako je je bila odgovorna za konačnu kontrolu i provjeru svih projektnih prijava prije njihove predaje u sustav. Pritom je pravno neodlučno na koji način će tuženik nastalu štetu sanirati (besplatnom izradom prijava za kasnije natječaje, kao što to navodi tijekom postupka, gubitkom spora u parničnim postupcima za koje tvrdi da su neki već pokrenuti od strane nezadovoljnih klijenata, ili na neki drugi način), te sama težina i posljedice tužiteljičinog propusta opravdavaju najtežu radnopravnu sankciju, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, pa su suprotni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

15. Slijedom takvih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnopravne odredbe čl. 116. st. 1. ZR, u svezi s čl. 119. istoga zakona, tužbeni zahtjev odbio utvrdivši da je odluka o otkazu zakonita, pa je uz primjenu čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

16. Žalba tužiteljice ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuž iteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 2.187,50 EUR, a niti su u donošenju te odluke, koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

17. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. Odbijen je zahtjev tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer