REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1347/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIVCORP d.o.o. Zagreb, Ugljanska 6, OIB: 94762205298, zastupanog po punomoćnici Emiliji Ćibarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3917/2025-2 od 27. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2020 od 1. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3917/2025-2 od 27. listopada 2025. u odnosu na pravno pitanje koje u bitnom glasi:

„Može li u smislu čl. 80. st. 2. Zakona o obveznim odnosima osiguranik na ugovaratelja ugovornog kasko osiguranja motornog vozila prenijeti/ ustupiti svoje pravo na naplaćivanje naknade štete (osigurnine) osnovom police kasko osiguranja motornog vozila, čime bi ugovaratelj osiguranja postao aktivno legitimiran potraživati naknadu štete po osnovi predmetne police kasko osiguranja motornog vozila, i to u slučaju kada je u trenutku štetnog događaja osiguranik bio vlasnik predmetnog kasko osiguranog motornog vozila i kada je u štetnom događaju na vozilu nastupila totalna šteta, pri čemu je Uvjetima kasko osiguranja, koji su sastavni dio ugovora/ police kasko osiguranja motornog vozila, ugovoreno kako osiguranik svoja prava iz kasko osiguranja može prenijeti samo prije nastanka štetnog događaja i uz izričitu pisanu suglasnost osiguratelja, a koja izričita suglasnost osiguratelja na prijenos prava iz ugovora o osiguranju nije dana osiguraniku?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3917/2025-2 od 27. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -740/2020 od 1. kolovoza 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pravna pitanja koja smatra važnima za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Da li u smislu čl. 80. st. 2. Zakona o obveznim odnosima osiguranik može na ugovaratelja ugovornog kasko osiguranja motornog vozila prenijeti/ustupiti svoje pravo na naplaćivanje naknade štete (osigurnine) osnovom predmetnog ugovora/police kasko osiguranja motornog vozila čime bi ugovaratelj osiguranja postao aktivno legitmiran potraživati naknadu štete po osnovi predmetnog ugovora/police kasko osiguranja motornog vozila i to u slučaju kada je u trenutku štetnog događaja osiguranik bio vlasnik predmetnog kasko osiguranog motornog vozila s time što je u štetnom događaju (prometnoj nezgodi) nesporno došlo do uništenja motornog vozila (na vozilu je nastupila totalna šteta) pri čemu je Uvjetima kasko osiguranja, koji su sastavni dio ugovora/police kasko osiguranja motornog vozila, ugovoreno kako osiguranik svoja prava iz kasko osiguranja može prenijeti samo prije nastanka štetnog događaja i uz izričitu pisanu suglasnost osiguratelja, a koja izričita suglasnost osiguratelja na prijenos prava iz ugovora o osiguranju nije dana osiguraniku, pri čemu je Uvjetima kasko osiguranja ugovoreno kako kasko osiguranje prestaje u trenutku ako je vozilo uništeno (kada je na vozilu nastupila totalna šteta), a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1185/2019-2 od 03.11.2022., Visokog trgovačkog suda RH Pž-1515/2023-2 od 22.01.2024., Žs u Sisku Gž- 420/2018-3 od 04.02.2019., Žs u Sisku Gž-88/2017-8 od 13.12.2018., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-1041/12-2 od 07.02.2013.?

2. Da li je u smislu čl. 80. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ispravno/zakonito stajalište drugostupanjskog suda da je tužitelj kao ugovaratelj kasko osiguranja motornog vozila postao ovlašten (aktivno legitimiran) potraživati naknadu štete (isplatu osigurnine) osnovom ugovora/police kasko osiguranja motornog vozila kada je na njega svoje pravo iz ugovora/police kasko osiguranja prenio/ustupio osiguranik (koji je po ugovoru/polici kasko osiguranja jedini ovlašten potraživati isplatu naknade štete - osigurnine) i to u slučaju kada je u trenutku štetnog događaja osiguranik bio vlasnik predmetnog kasko osiguranog motornog vozila s time što je u štetnom događaju (prometnoj nezgodi) nesporno došlo do uništenja motornog vozila (na vozilu je nastupila totalna šteta) pri čemu je Uvjetima kasko osiguranja, koji su sastavni dio ugovora/police kasko osiguranja motornog vozila, ugovoreno kako osiguranik svoja prava iz kasko osiguranja može prenijeti samo prije nastanka štetnog događaja i uz izričitu pisanu suglasnost osiguratelja, a koja izričita suglasnost osiguratelja na prijenos prava iz ugovora o osiguranju nije dana osiguraniku, pri čemu je Uvjetima kasko osiguranja ugovoreno kako kasko osiguranje prestaje u trenutku ako je vozilo uništeno (kada je na vozilu nastupila totalna šteta), a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1185/2019-2 od 03.11.2022., Visokog trgovačkog suda RH Pž-1515/2023-2 od 22.01.2024., Žs u Sisku Gž-420/2018-3 od 04.02.2019., Žs u Sisku Gž-88/2017-8 od 13.12.2018., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž - 1041/12-2 od 07.02.2013.?

3. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a sve budući u svojoj presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog stajališta prvostupanjskog suda o obvezi tuženika na plaćanje naknade štete (osigurnine) po osnovi ugovornog kasko osiguranja motornog vozila ukazujući kako je do štetnog događaja i štete došlo u događaju koji ne predstavlja osigurani rizik odnosno da se u ovom slučaju ne radi o osiguranom riziku koji je preuzet u pokriće ugovorom o kasko osiguranju motornog vozila sve imajući na umu odredbe čl. 920. i čl. 975. Zakona o obveznim odnosima u svezi s odredbama čl. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, a koji Uvjeti su sastavni dio predmetnom ugovora o kasko osiguranju, i koje definiraju da „Pojedini izraze u Uvjetima imaju značenje: (…) “osigurani slučaj“-događaj prouzročen osiguranim rizikom, “osigurani rizik)-budući događaj, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika“, pa da li je osporena presuda u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., Revr-183/11-2 od 16.10.2013., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Revr-1827/2010-2 od 23.03.2011.; Rev-165/2006-2 od 16.03.2006.; Gzz-43/03-2 Rev-169/03-2 od 20.01.2004.; Rev-38/2002-2 od 22.10.2003.; Rev-2454/2000-2 od 22.10.2003.; Rev-625/1999-2 od 16.10.2003.; Rev- 1073/1998-2 od 27.12.2001.; Revr-383/06-2 od 27.06.1996.; Gzz-9/1991-2 od 24.01.1991.; Rev-2325/1990-2 od 27.03.1991., kao i odlukama Ustavnog suda RH U- III-604/2016 od 04.10.2017., U-III-374/2008 od 27.10.2010., U-III-350/2007 od 09.03.2011., U-III-2832/2009 od 20.04.2011., U-III-1423/2004 od 12.03.2007., U-III- 1862/2013 od 18.11.2015., U-III-998/2016 od 25.05.2016., U-III-2616/2015 od 02.03.2016., te Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetnima Rajković protiv Hrvatske (Zahtjev br. 50943/99), Jačimović protiv Hrvatske (Zahtjev br. 22688/09) u kojima je izraženo pravno stajalište da kada žalba sadrži konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud je dužan ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode?

4. Da li u slučaju potraživanja naknade štete s osnova ugovornog kasko osiguranja motornog vozila treba primijeniti odredbe čl. 920. i čl. 975. Zakona o obveznim odnosima i zaključiti da ne postoji obveza tuženika/kasko osiguratelja platiti naknadu štete (osigurninu) u štetnom događaju/prometnoj nezgodi za koju vještak prometne struke zaključuje da nije postojao niti jedan objektivan razlog zbog kojega se ova prometna nezgoda dogodila, a sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Županijskog suda u Rijeci Gž-329/2017-2 od 14.06.2017. i Vrhovnog sud RH Rev- 1204/2020-2 od 20.12.2022.?“.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer predlagatelj smatra da su mu zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava na pristup sudu i na pravično suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je pitanje, koje u bitnom glasi kao u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, riječ je o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1515/2023-2 od 22. siječnja 2024., presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-420/2018-3 od 4. veljače 2019. i presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-8/2017-8 od 13. prosinca 2018., na koje se predlagatelj poziva kao razlog važnosti).

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja navedeno je pravno pitanje u odnosu na koje se dopušta revizija protiv drugostupanjske presude, dok se u svezi ostalih pravnih pitanja i povreda temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić