Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžm-24/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema 1. maloljetnom HS i dr. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničko ponašanje - iz članka 323.a stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama 1. maloljetnog HS, 2. maloljetnog ES i 3. maloljetne RS podnesenim protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-73/2025-31 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 01. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. maloljetnog HS, 2. maloljetnog ES i 3. maloljetne RS kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. u vezi članka 15. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) prema 1. maloljetnom HS i 2. maloljetnom ES su zbog počinjenja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a stavak 1. KZ/11, a prema 3. maloljetnoj RS zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu.

2. Na temelju članka 66. stavak 4. ZSM/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. listopada 2025. do 10. studenog 2025 1. maloljetnom HS uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

3. Na temelju članka 65. stavak 5. ZSM/11 2. maloljetnom ES i 3. maloljetnoj RS vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 2. listopada 2025. pa nadalje uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

4. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv tog rješenja žalbu je podnio 1. maloljetnik putem braniteljice Klare Jandroković, odvjetnice iz Zagreba, ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje na način da se 1. maloljetniku izrekne blaža izvaninstitucionalna odgojna mjera, odnosno navedenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu odrediti s maksimalnim trajanjem do završetka školske godine, a podredno pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Protiv tog rješenja žalbu je podnio 2. maloljetnik putem braniteljice Draženke Buntak, odvjetnice iz Zagreba, „zbog svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da 2. maloljetniku izrekne blažu odgojnu mjeru, uz vremensko ograničenje do završetka školske godine, a podredno da pobijano rješenje ukine i u tom dijelu predmet vrati na ponovno odlučivanje .

7. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela i 3. maloljetnica putem braniteljice Danijele Blažević, odvjetnice iz Zagreba, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine, a podredno da se prema 3. maloljetnici odredi „mjera stavljanja pod nadzor Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili izrečena odgojna mjera konkretizira predloženim vremenskim razdobljem koji bi maksimalno trebao trajati do završetka ove školske godine.“

8. Žalbe 1. maloljetnog HS, 2.maloljetnog ES i 3. maloljetne RS nisu osnovane.

9. Nije u pravu 1. maloljetni HS da je prvostupanjski sud prema njemu primijenio neadekvatnu odgojnu mjeru, ne uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 8. ZSM/11 koje su važne za izbor odgojne mjere. Suprotno navedenim žalbenim navodima prvostupanjski je sud pod točkama 10. i 11. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, detaljne i valjane razloge za primjenu odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu prema 1. maloljetniku, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na žalbene navode da je maloljetni oštećenik ranije „maltretirao“ drugu djecu, te su ga 1. do 3. maloljetnici svojim postupanjem htjeli spriječiti, što sud nije utvrdio jer je odbio dokazne prijedloge na okolnost motiva počinjenih kaznenih djela, pa nije u potpunosti utvrdio činjenice važne za izbor odgojne mjere, ukazu je se da inkriminirano ponašanje 1. do 3. maloljetnika koje su isti poduzeli prema maloljetnom oštećeniku, ni u kojem slučaju ne ispričava niti umanjuje njihovo nasilno i ugrožavajuće ponašanje, radi čega okolnost koja se odnosi na motive inkriminiranog ponašanja, uz sve utvrđene okolnosti koje egzistiraju na strani 1. maloljetnika, nije od odlučnog utjecaja na izbor drugačije odgojne mjere.

10. Nije u pravu 1. maloljetnik da navodi o njegovom ranijem rizičnom ponašanju nisu potkrepljeni niti jednim materijalnim dokazom, jer je prvostupanjski sud uzimajući u obzir iskaze stručnih osoba, amnestičke podatke nadležnog HZSS, te izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, pravilno utvrdio da se radi o maloljetniku koji odrasta u nepoticajnoj i nestabilnoj okolini, te da je rano započeo s rizičnim ponašanjima, u vidu kršenja pravila, otpora prema autoritetima, agresivnih ispada zbog čega je već 2022. upućen na stacionarnu opservaciju u Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave te je predlagano njegovo izdvajanje iz obitelji, ali isto nije realizirano zbog otpora roditelja, da je kod njega prisutna sklonost delikventnom ponašanju uz visok rizik od njegova ponavljanja, te da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, pa okolnost istaknuta u žalbi da do sada nije kazneno odgovarao nije od značaja. Uz ovako utvrđene osobne i obiteljske prilike, te imajući u vidu težinu i način počinjenja kaznenog djela u kojem svo troje maloljetnika postupa zajednički, pri čemu 1. maloljetnik izravno primjenjuje fizičko nasilje prema maloljetnom oštećeniku udarajući ga palicom i šakama, te nogom u stražnjicu, bez obzira što prema njemu do sada nisu izricane odgojne mjere, količina neprava iskazana u inkriminiranom događaju, uz ostale utvrđene okolnosti, opravdava primjenu navedene odgojne mjere.

11. Nije u pravu 1. maloljetnik da mu se izricanjem ove odgojne mjere onemogućuje nastavak redovnog školovanja, jer se u odgojnoj ustanovi maloljetnicima, uz ostalu pomoć pruža obrazovanje i radno osposobljavanje, pri čemu nisu točni daljnji navodi da je boravak u ustanovi destimulativan zbog okruženja s osobama devijantnog ponašanja koje mogu samo negativno utjecati na njegovo ponašanje, s obzirom da se ova odgojna mjera provodi uz nadzor odgajatelja i drugih stručnjaka.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije odgojne mjere prema 1. maloljetniku te ispravno izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu, nije u pravu 1. maloljetnik da bi se posebnim obvezama iz članka 10. ZSM/11, odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11 ili odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi iz članka 12. ZSM/11 mogla postići ista svrha, jer navedene mjere ne bi u dovoljnoj mjeri utjecale na njegovo ponašanje i razvoj, niti djelovale odvraćajuće u odnosu na počinjenje novog kaznenog djela, s obzirom iz iskaza stručnih osoba i izvješća nadležnog HZSS proizlazi da je kod 1. maloljetnika potrebno poduzeti trajnije i intenzivnije odgojne mjere uz izdvajanje iz njegove životne sredine.

13. Iako 2. maloljetni ES u žalbi navodi da žalbu podnosi „ iz svih zakonom predviđenih razloga“ obrazlaže žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi razloge pobijanja odluke o odgojnoj mjeri. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 2. maloljetnik navodi da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge obrane usmjerene na razrješenje razloga i dinamike nastanka događaja uz obrazloženje da motiv nije odlučan za postojanje kaznenog djela. Međutim, ukazuje se 2. maloljetniku da žalbu zbog navedene žalbene osnove, na temelju članka 86. stavak 1. ZSM/11 u vezi članka 464. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 ,36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) ne može podnijeti optuženik/maloljetnik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim. S obzirom se 2. maloljetnik prema sadržaju zapisnika o raspravi od 30. ožujka 2026. očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u prijedlogu, nije ovlašten osporavati pobijano rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Pobijajući rješenje zbog odluke o odgojnoj mjeri 2. maloljetnik navodi da isto ne sadrži valjano obrazloženje. Smatra da iz obrazloženja ne proizlazi da je sud proveo „test nužnosti“ prije nego li je izrekao navedenu mjeru, pa tako nije konkretno obrazložio zašto mjere pojačanog nadzora, nadzora uz stručnu pomoć ili druge izvaninstitucionalne mjere ne bi bile dostatne, te zbog čega je izrekao upravo navedenu institucionalnu mjeru. Smatra da s obzirom on nije bio neposredni izvršitelj fizičkog napada, da izricanje najstrože institucionalne mjere predstavlja nerazmjeran odgovor.

15. Nije u pravu 2. maloljetnik da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje odluke o odgojnoj mjeri. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima, u točkama 10. i 12. obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski je sud izložio jasne, konkretne i valjane razloge zbog kojih je prema njemu primijenio odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu, a ne druge izvaninstitucionalne odgojne mjere, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri donošenje odluke o izboru odgojne mjere prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 8. ZSM/11, te je osobito uzeo u obzir težinu i način počinjenja kaznenog djela, a posebno okolnost da su svo troje maloljetnika djelovali zajednički i prema prethodnom dogovoru, što upućuje na postojanje sklonosti grupnom nasilju i izostanak kritičnog odnosa prema vlastitom ponašanju, neovisno što 2. maloljetnik nije bio neposredni izvršitelj fizičkog nasilja, ali ga je svojim postupanjem podržavao, zajedno s 1. maloljetnikom slijedio maloljetnog oštećenika, zagrađivao ga i osiguravao da ne može pružiti otpor. Osim toga, prvostupanjski je sud cijenio osobne i obiteljske prilike 2. maloljetnika koji se već nalazi u ustanovi socijalne skrbi na koju pozitivno reagira kako to proizlazi iz izvješća ustanove i iskaza roditelja maloljetnika, te nakon ispitivanja i čitanja izvješća stručnih osoba, pravilno zaključio da je 2. maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka trajnije djelovati na njegovo ponašanje, razvoj i odgoj, osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem. Stoga nije prihvaćen žalbeni prijedlog da se 2. maloljetniku izrekne blaža odgojna mjera, jer se blažim odgojnim mjerama, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne bi ostvarila svrha maloljetničkih sankcija, imajući u vidu da su kod njega i dalje prisutni značajni rizični čimbenici uključujući sklonost impulzivnom i neprilagođenom ponašanju, podložnost utjecaju vršnjaka te nedovoljno razvijena sposobnost sagledavanja posljedica vlastitih postupaka, zbog čega postoji umjeren do visok rizik ponavljanja delikventnog ponašanja osobito u nestrukturiranim uvjetima pri čemu obiteljski nadzor i podrška nisu dostatni.

16. Nije u pravu 3. maloljetnica ZS kada u žalbi tvrdi da maloljetnici, pa tako i ona, nisu priznali počinjenje kaznenog djela. U žalbi navodi da je ona priznala počinjenje kaznenog djela, ali ne na opisani način kako joj je stavljeno na teret. Suprotno navedenim žalbenim navodima iz zapisnika o raspravi od 30. ožujka 2026. proizlazi da je 3. maloljetnica, nakon što je pozvana da se očituje o kaznenom djelu za koje se tereti u prijedlogu državnog odvjetnika, izjavila da je počinila kazneno djelo opisano u prijedlogu. S obzirom na navedeno, sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP nije ovlaštena podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se daljnji žalbeni navodi koji se odnose na pobijanje rješenja zbog navedene žalbene osnove, neće razmatrati.

17. Nije u pravu 3. maloljetnica da je prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju iznio navode da se ona suglasila s predloženom odgojnom mjerom, jer to ne proizlazi iz završnog govora njene braniteljice. Suprotno navedenom žalbenom prigovoru, iz zapisnika o raspravi od 30. ožujka 2026. upravo iz završnog govora braniteljice 3. maloljetnice jasno proizlazi da je obrana 3. maloljetnice suglasna s predloženom maloljetničkom sankcijom, uz prijedlog da ta mjera traje do završetka školske godine, nakon čega da se preispita svrha njene daljnje primjene.

18. U odnosu na žalbeni navod 3. maloljetnice da je trajanje ove odgojne mjere određeno na vremensko razdoblje od najmanje šest mjeseci do najdulje dvije godine, na koji način nije dovoljno konkretizirano njeno trajanje, ukazuje se žaliteljici da je člankom 15. stavak 3. ZSM/11 propisano da u odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest a najdulje dvije godine, s time da sud mora svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove obustaviti izvršenje te mjere ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom. Prema tome, sud je trajanje navedene mjere odredio pravilno i zakonito, sukladno navedenoj zakonskoj normi, uz obvezu preispitivanja svakih šest mjeseci.

19. U odnosu na žalbene navode 3. maloljetnice kojima se ukazuje na okolnosti iz trećeg izvješća o provođenju privremene mjere privremenog smještaja u ustanovi socijalne skrbi gdje se ona nalazi, a iz kojeg proizlazi da je ostvarila značajan napredak u ponašanju, te da je stoga sud morao ocijeniti je li u konkretnom slučaju u odnosu na nju postojala zakonska osnova za izricanje blažih odgojnih mjera, ističe se da je prvostupanjski sud navedene okolnosti cijenio i uzeo u obzir jer navedeno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja pod točkom 12. u bitnome navodeći da je za 2. i 3. maloljetnike zajedničko da pozitivno reagiraju u ustanovi na jasno postavljene granice, strukturirano okruženje i kontinuirani stručni rad, pa takav napredak ukazuje da institucionalni oblik odgojne mjere omogućuje ostvarenje svrhe odgojnih mjera odnosno osiguranja njihovog pravilnog razvoja, jačanja odgovornosti i prevenciju činjenja kaznenih djela u budućnosti.

20. Slijedom svega navedenog, kako žalbama 1., 2. i 3. maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 01. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić