REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-856/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Djurdjević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, zastupanog po Miroslavu Leki, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-456/2023-4 od 12. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7546/2021-13 od 16. studenoga 2022., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6979/2018 od 16. srpnja 2021. proglašava se nedopuštenom. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužitelju PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, nadoknadi tuženiku Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365, parnični trošak u iznosu 5.000,00 kn / 663,61 eur1 sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7546/2021-13 od 16. studenoga 2022. i sudi:

Ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6979/2018 od 16. srpnja 2021. proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se tuženiku Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB: 35913314365 da tužitelju PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 774,22 EUR u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2886/2025od 3. rujna 2025. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja: „Je li došlo do prekida zastare u smislu članka 388. i 389. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7,96 i 112/99) pokretanjem novog postupka ovrhe kad je prethodni bio obustavljen zbog protivljenja ovršenika subjektivnoj preinaci na strani ovrhovoditelja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe kako je to navedeno u toč. 1. ovoga obrazloženja, na pokretanje kojeg parničnog postupka je tužitelj, kao ovršenik u tom ovršnom postupku, upućen zaključkom ovršnog suda poslovni broj Ovr-6979/2021 od 31. kolovoza 2021. i to zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje OZ), a činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova su:

– da je u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv-4098/1998 po prijedlogu ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb protiv ovršenika, a ovdje tužitelja doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-4098/1998 od 27. ožujka 1998. kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 22.546,16 kuna sa zateznim kamatama od 16. prosinca 1997. do isplate;

– da je u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-1215/2008 po prijedlogu ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb protiv ovršenika, a ovdje tužitelja doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. kojim je temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4098/98 od 27. ožujka 1998. određena ovrha na plaći ovršenika;

– da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1215/2008 umjesto ovrhovoditelja Privredne banke d.d. Zagreb, želio stupiti novi ovrhovoditelj (ovdje tuženik) Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. koji je tražbinu prema ovršeniku stekao temeljem Ugovora o prijenosu tražbine broj 01-R/2013 zaključenim sa Privrednom bankom d.d. Zagreb, ali da je zbog protivljenja ovršenika u tom postupku ista subjektivna preinaka odbijena rješenjem suda poslovni broj Ovr-8341/2017-32 od 23. kolovoza 2018.;

– da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 8341/2017-40 od 10. veljače 2020. obustavljena ovrha određenja rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. te su ukinute sve provedene ovršne radnje;

– da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj 25. listopada 2018. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika i to na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4098/1998 od 27. ožujka 1998. te da je u istom postupku određena predložena ovrha i to rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 6979/2018 od 16. srpnja 2021. protiv kojega je ovršenik izjavio pravovremenu žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ zbog čega je i upućen na pokretanje ovopredmetne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Sud prvog stupnja zaključuje da je zastara prekinuta pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovr-4098/1998, a potom i pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1215/2008, a potom da je zastara počela ponovno teći od 10. veljače 2020. kada je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-1215/2008 od 12. studenoga 2012., obrazlažući da se sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO/05) zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a potom da prema odredbi čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO/05 nakon prekida zastare ista počinjen ponovno teći, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, a kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili prijedloga za ovrhu, zastare počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

9. Drugostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i tako preinačio prvostupanjsku presudu uz odlučujuće pravno shvaćanje da je u ovom konkretnom slučaju, s obzirom na vrijeme nastanaka predmetne obveze primjenjiv Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), a da, prema čl. 389. st. 1. i 2. ZOO/91, ako je prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenje tražbine, smatra se da prekid nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Konstatira taj sud da je rješenjem poslovni broj Ovr-8341/2017-32 od 23. kolovoza 2018. najprije odbijen prijedlog ovdje tuženika za subjektivnom preinakom, odnosno stupanjem na mjesto ovrhovoditelja, a nakon čega je uslijedilo i rješenje poslovni broj Ovr-8341/2017 od 10. veljače 2020. kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1215/2008 od 12. studenoga 2012. te ukinute sve provedene ovršne radnje. Zaključuje da primjenom odredbe čl. 389. st. 2. ZOO/91, proizlazi da pokretanjem ovršnog postupka 28. ožujka 2008. nije došlo do prekida zastare radi naplate tražbine ovrhovoditelja s obzirom da je isti ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji se mogu pripisati ovdje tuženiku, pa se stoga niti ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da je zastara počela ponovno teći 10. veljače 2020., odnosno da nije nastupila u vrijeme podnošenje prijedloga za ovrhu 25. listopada 2018. Naime, kako je u ovom postupku nesporno da je ovršni postupak koji je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 28. ožujka 2008. pod poslovnim brojem Ovr-1215/08 obustavljen iz razloga predviđenog čl. 67. st. 2. OZ, odnosno jer je odbijen prijedlog ovdje tuženika za subjektivnom preinakom na strani ovrhovoditelja zbog čega je ovrha postala nemoguća i nije se mogla provesti, to proizlazi da razlozi za obustavom istog ovršnog postupka leže na strani ovdje tuženika, pa je stoga pogrešan stav suda prvog stupnja kada u konkretnom slučaju primjenjuje odredbu čl. 245. st. 1., 3. i 5. ZOO/05 a kojoj sadržajno odgovara odredba čl. 392. st. 1., 3. i 5. ZOO/91. Kako ovršna isprava na temelju koje je predložena ovrha u konkretnoj pravnoj stvari potječe od 27. ožujka 1998., a prijedlog za ovrhu je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 25. listopada 2018., dakle, nakon proteka roka od 10 godina koliko iznosi zastarni rok iz čl. 379. ZOO/91, to da je osnovan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog prigovora zastare.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovnog broja Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. izrazio pravno shvaćanje u okviru situacije primjene odredbe čl. 389. ZOO kada je do obustave ovršnog postupka došlo zbog okolnosti koje je ne mogu staviti na teret ovrhovoditelja (tamo tuženika), jer razlozi takve obustave leže isključivo na ovršeniku (jer u konkretnom slučaju nije imao pokretnina na kojima se može provesti ovrha), pa je tamo naveo:

„U predmetu Gzz-50/01 zbog činjenice što ovrhovoditelj nije uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja i što je upravo stoga ovršni postupak obustavljen zauzeto je pravno shvaćanje da u takvoj situaciji jer je za obustavu postupka odgovoran ovrhovoditelj pokretanje tog ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare.

Dakle, argumentum a contrario kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.“.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovnog broja Rev-696/2024-2 od 8. listopada 2024. dalje razvio tako izraženo pravno shvaćanje u činjeničnopravnoj situaciji koju ovo sudsko vijeće ocjenjuje dostatno podudarnom sa ovopredmetnom (doduše u okviru pravne regulacije čl. 242. ZOO/05, no koji na sadržajno isti način uređuje ovdje spornu problematiku kao i čl. 389. ZOO/91), kada je pitanje razloga obustave ovršnog postupka i posljedično pitanje zastare novopokrenutog ovršnog postupka) problematizirano činjenicom postojanja ugovora o prijenosu tražbine sa starog vjerovnika (ujedno starog ovrhovoditelja) na novog, pa je u toj odluci navedeno:

„17. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršni postupak Ovr-3372/2015 obustavljen iz razloga što je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine, dakle izmijenio se ovrhovoditelj, čime ovršenica nije mogla valjano ispuniti tražbinu dotadašnjem ovrhovoditelju.

18. Obzirom je ovršni postupak Ovr-3327/2015 obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovrhovoditelju i na što ovršenica nije imala utjecaja vođenjem ovršnog postupka nije došlo do prekida zastare sukladno prethodno navedenom čl. 242. st. 2. ZOO.“.

12. Reafirmirajući u ovoj odluci pravno shvaćanje izraženo u odlukama navedenim u prethodne dvije točke ovoga obrazloženja, ovom sud preostaje ocijeniti da je pravilno pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci da se s obzirom razlog obustave ovršnog postupka (zbog prijenosa tražbina se starog ovrhovoditelja- vjerovnika, na novog) ne može smatrati da je 1998., odnosno u ožujku 2008. došlo do prekida zastare. Iz toga dalje proizlazi da je prijedlog za ovrhu novoga ovrhovoditelja (ovdje tuženika) podnesen u listopadu 2018. podnesen po proteku desetogodišnjeg zastarnog roka, kako je sve navedenog u toč. 9. ovoga obrazloženja, zbog čega je sud u pobijanoj odluci tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom te ovrhe pravilno ocijenio osnovanim.

13. S obzirom na činjenicu da se u konkretnom smatra da prekid zastarijevanja, dakle, nije niti nastupio (čl. 389. st. 2. ZOO/91), samim time činjenica da je novi prijedlog za ovrhu (u povodu kojeg se vodi ovopredmetna parnica radi proglašenja nedopuštenom ovrhe), podnesen (2018. godine) čak i prije donošenja rješenja o obustavi (2020. godine) ranije vođenog ovršnog postupka (onog pokrenutog još 1998., pa čak ono po promjeni predmeta i sredstva ovrhe 2008. godine), nema utjecaja na izmjenu odluke o prihvaćanju navoda tužitelja o zastari podnošenja prijedloga za ovrhu.

14. Zbog toga ovaj sud reviziju ocjenjuje neosnovanom, pa je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug