REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-601/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u odvjetničkom društvu Matana & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-387/2019-2 od 29. siječnja 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn -68/2018 od 1. ožujka 2019., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž - 387/2019-2 od 29. siječnja 2025. u dijelu u kojem je odbijena žalba tuž itelja - pod točkom I. i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn-68/2018 od 1. ožujka 2019., pod stavkom a) te točke izreke te u dijelu pod stavkom b.) točke I. izreke alineja treća, u kojoj je preinačena odluka o troškovima postupka i naloženo tužitelju platiti tuženiku troškove postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini od 18.881.564,54 kune sa zatraženim kamatama i troškovima postupka, a tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u visini od 417.420,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pn -

68/18 od 1. ožujka 2019.:

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I alineji prvoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 17.625.740,00 kn / 2.339.337,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do isplate

- u točki I alineji drugoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 309.730,74 kn / 41.108,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2010. do isplate

- u dijelu točke I alineji trećoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 180.995,81 kn / 24.022,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. do isplate

b) preinačuje:

- u dijelu točke I alineji prvoj izreke kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 98.568,33 EUR / 742.663,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do isplate na način da se nalaže tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 98.568,33 EUR / 742.663,10 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- u dijelu točke I alineji trećoj izreke kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 2.977.61 EUR / 22.434,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. pa do isplate na način da se nalaže tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.977.61 EUR / 22.434,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- u točki I izreke pod 2. i točki II izreke, tako da iste sad glase:

"Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženici parnične troškove u iznosu od 38.471.41 EUR / 289.862,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2019. do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine." .

3.1. Tužitelj je protiv drugostupanjske odluke podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3120/2025-2 od 19. studenoga 2025. zbog pravnoga pitanja:

„Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?“.

3.2. Predložio je da ovaj revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili je ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete. On tvrdi da mu je šteta nastala zbog nepravilnog i nezakonitog rada sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu, u ovršnom postupku Ovr-2391/10. Šteta da se ogleda u gubitku 2.486 dionica prema tržišnoj vrijednosti (oznake EH OS) i izmakloj dobiti.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- 4. svibnja 2010. ovrhovoditelj Euroherc osiguranje d.d. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio je ovršni prijedlog (poslovni broj Ovr-2391/2010) protiv tužitelja kao ovršenika te NŽ i ZŽ, zatraživši provedbu ovrhe na dionicama ovršenika, radi naplate tražbine (troškovi postupka) u ukupnom iznosu od 2.123.327,16 kn, i to na temelju ovršnih isprava – presuda Trgovačkog suda u Splitu P-483/03 od 21. rujna 2005., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) Pž-244/06 od 26. rujna 2006., Trgovačkog suda u Splitu P -1038/99 od 21. lipnja 2005. i Trgovačkog suda u Zagrebu P-1636/03 od 19. svibnja 2005. u kojima postupcima su tužitelji bili NŽ, UŽ i ZŽ, a tuženik Euroherc osiguranje d.d. Zagreb;

- u prijedlogu za ovrhu je navedeno da je ovršenicima zabranjeno raspolagati zaplijenjenim dionicama uz traženje da se rješenje o ovrsi dostavi Središnjem klirinškom depozitarnom društvu iz Zagreba (dalje: SKDD) te da se Trgovačko društvo Agram brokeri d.d. iz Zagreba imenuje osobom ovlaštenom za procjenu i prodaju zaplijenjenih dionica koje su u tom prijedlogu pobliže opisane i određene po količini i vrsti dionice uz oznaku pod kojom se vode kod nadležne agencije, a priložene su i obavijesti o stanju računa ovršenika na dan 19. travnja 2010.;

- Trgovački sud u Zagrebu 17. svibnja 2010. donio je rješenje o ovrsi Ovr -2391/10 na dionicama ovršenika (UŽ, NŽ i ZŽ) na temelju rečenih ovršnih isprava, otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu;

- da je to rješenje sud uputio tamo ovršeniku UŽ na adresu naznačenu u prijedlogu za ovrhu, [adresa];

- rješenje je sud dostavio i SKDD, koje je 28. svibnja 2010. dostavilo obavijest o izvršenoj pljenidbi 5.080 dionica oznake [broj dionice] ovdje tužitelja te da su zaplijenjene dionice preknjižene sa slobodne na blokiranu poziciju, kao i da je izvršena promjena registracije dionica po ovlaštenom brokerskom društvu - Agram brokeri d.d.;

- 31. svibnja 2010. Trgovački sud u Zagrebu primio je obavijest društva Agram brokeri d.d. o odabranom modelu ponude za prodaju dionica po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-2391/10, da je kao model prodaje odabrana objava javne dražbe putem sustava Zagrebačke burze d.d, a da je početna cijena utvrđena korištenjem javnog dostupnih podataka sukladno međunarodno prihvaćenoj metodi;

- 7. lipnja 2010. sud je obaviješten da rješenje o ovrsi ovršeniku UŽ nije uredno uručeno kao ni ovršeniku NŽ dok je za ovršenika ZŽ određena diplomatska dostava budući je njegovo prebivalište u [adresa];

- 21. lipnja 2010. dostavljena je obavijest Agram brokera d.d. o izvršenoj procjeni i prodaji zaplijenjenih vrijednosnica uz zahtjev za naknadu troškova, i to 2.486 dionica registriranih na ime UŽ za cijenu od 3.651.733,50 kn;

- 30. lipnja 2010. u spisu je sačinjena službena bilješka da je tog dana punomoćnik ovršenika, odvjetnica, preuzela rješenje o ovrsi;

- 2. srpnja 2010. ovršenici su po punomoćniku izjavili žalbu na rješenja o ovrsi Ovr - 2391/10 od 17. svibnja 2010., uz dopunu 8. srpnja 2010.;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 16. srpnja 2010. odgođena je provedba ovrhe do donošenja odluke povodom žalbe;

- odlukom VTS poslovni broj Pž.4825/10 od 20. rujna 2010. odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi;

- 27. prosinca 2010. Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je rješenje o ovrsi provedeno prodajom dionica te je ostvareni iznos od 3.651,733,50 kn položen na depozit tog suda a SKDD je naloženo da odregistrira ostatak zaplijenjenih dionica u vlasništvu UŽ (2.594 kom) i stavi ih na slobodnu vlasničku poziciju te je utvrđeno da je ovrha dovršena.

8.1. Prvostupanjski sud cijeni da je postupanje suda sukladno s odredbom čl. 198.e st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.,- dalje: OZ), a kojim je propisano da će sud u rješenju o ovrsi, neovisno o prijedlogu ovrhovoditelja, odrediti ovlaštenu osobu kojoj se povjerava procjena i prodaja zaplijenjenih vrijednosnica, i to kada je u cijelosti prihvatio prijedlog za ovrhu (otiskivanjem štambilja) i tim rješenjem o ovrsi tako odredio ovlaštenu osobu kojoj se povjerava procjena i prodaja dionica koju je ovrhovoditelj i predložio (Agram brokeri d.d.). Ne prihvaća tvrdnje tužitelja da bi na opisani način sud omogućio ovrhovoditelju da se dionice prodaju društvu koje je s njim povezano.

8.2. Ne prihvaća ni prigovore tužitelja da je povredom pravila o dostavi onemogućeno tužitelju isticanje prigovora o prijeboju, jer da je izjavu o prijeboju on priložio tek uz žalbu u ovršnom postupku, te da je on mogao u istom ovršnom postupku zatražiti da se naloži ovrhovoditelju vratiti mu ono što je ovrhom dobio ili u pak posebnoj parnici.

8.3. Taj sud ističe da je ovrha u cijelosti provedena tek nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno te da su sve ostale radnje koje je Trgovački sud u Zagrebu po donošenju rješenja o ovrsi poduzeo prije nego je rješenje o ovrsi uručeno tužiteljevoj punomoćnici u skladu sa odredbama Ovršnog zakona.

8.4. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da mu je provedbom ovrhe pričinjena šteta jer da su njegove dionice prodane po cijeni koja je manja od najniže dopuštene cijene, ističe da je sukladno odredbama Ovršnog zakona za procjenu i prodaju zaplijenjenih vrijednosnica sud odredio ovlašteno društvo Agram brokeri d.d., a koje je prema odredbi čl. 198. e OZ bilo dužno u svoje ime, a za račun ovršenika, pokušati provesti prodaju zaplijenjenih dionica na burzi ili uređenom javnom tržištu i to provedbom burzovne javne dražbe ili na koji drugi način. Također da je propisano i to da jedino u slučaju ako ovlaštena osoba to ne uspije učiniti u roku od 30 dana, obavijestiti će o tome sud i nastaviti s pokušajima prodaje dok ne dobije drugačiji nalog suda, a da je sud zaprimio obavijest ovlaštenog društva da su dionice u vlasništvu ovršenika uspješno prodane na javnoj dražbi unutar roka od 30 dana na način da je dug namiren. Stoga da protivno tvrdnjama tužitelja, nije bilo potrebe za bilo kakvim daljnjim postupanjem suda u smislu donošenja novog zaključka radi prodaje dionica temeljem čl. 198.f OZ, a u kom slučaju bi onda dolazila u obzir i primjena čl. 141. i 142. OZ-a.

8.5. Zatim, da neosnovano tužitelj tvrdi da šteta zbog prodaje dionica ispod tržišne vrijednosti je u uzročnoj vezi s postupanjem suda, jer da samu procjenu vrijednosti obavlja ovlašteno društvo kojemu je sud povjerio prodaju dionica prema odredbi čl. 198.e OZ. Prema navodima tog društva da je cijena od 7.098,88 kn po dionici postignuta samo 12. veljače 2010. za 6 dionica i ujedno je bila jedina ostvarena transakcija u razdoblju do datuma održavanja dražbe, a da iz priloženih isprava proizlazi da su dionice po toj cijeni ipak se pokušale prodati, bezuspješno, na Zagrebačkoj burzi „7. lipnja 2018.“ (očito 7. lipnja 2010.) Stoga da je procjenu tržne vrijednosti dionica i način njihove prodaje u kojoj je vrijednost dionica procijenjena u iznosu od 2.937,00 kn po dionici za prvi dan dražbe, a 1.468,92 kn po dionici za drugi dan dražbe, izradilo za to ovlašteno i stručno društvo, a uvažavajući i stanje tržišta u trenutku prodaje i ovisno o broju zainteresiranih kupaca.

9.1. Drugostupanjski sud dijelom je preinačio je prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje iznos od 98.568,33 eur (jer cijeni da ovršnom ispravom kojom je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove nije određena solidarna obveza već su ti tužitelji bili dužni platiti na jednake dijelove).

9.2. U odnosu na žalbene navode o povredi pravila dostave taj sud obrazlaže da je tužitelju pokušana dostava rješenja o ovrsi na adresu prebivališta, pa kako da je po donošenju rješenja o ovrsi punomoćnik tužitelja izvršio uvid u spis i podnio žalbu da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

9.3. U preostalom dijelu taj sud obrazlaže da okolnost - što je Trgovački sud u Zagrebu tamo ovršenike (tako i ovdje tužitelja) uputio na pokretanje parnice nakon što je viši sud donio rješenje kojim se odbija žalba tamo ovršenika protiv rješenja o ovrsi i nakon što je rješenjem utvrdio da je ovrha dovršena - ne čini postupanje nepravilnim ili nezakonitim, kao ni okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu za sudskog ovršitelja izabrao društvo Agram broker d.d. kojeg je ovrhovoditelj predložio u prijedlogu za ovrhu - a koje je imalo gotovo identičnu vlasničku strukturu kao i društvo Agram invest d.d. koje je steklo tužiteljeve dionice, kao i da su dioničari tih dviju društava bili dioničari ovrhovoditelja Euroherc osiguranja d.d. - da samo po sebi ne čini postupanja suda ni nezakonitim niti nepravilnim jer da takav izbor nije u suprotnosti s čl. 198.e st.1. OZ.

10. Tužitelj u reviziji, u bitnome, ponavlja prigovore iz žalbe, tvrdeći da drugostupanjska presuda u svom obrazloženju ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da razlozi od odlučnog značaja nisu ocijenjeni, pa tako:

- da prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbe tada važećeg Ovršnog zakona koje određuju da ako odredbama glave četrnaeste - Ovrha na vrijednosnim papirima koji su ubilježeni na računima Središnje depozitarske agencije - nije što drugo određeno, na ovrhu na vrijednosnicima na računima kod agencije na odgovarajući način se primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi na pokretninama. To iz razloga jer da je dozvoljeno u postupku ovrhe da se dionice (Euroherc osiguranja d.d. u vlasništvu tužitelja) prodaju po 21% manjoj utvrđenoj vrijednosti od strane regulatornog tijela, iako da je postojala u spisu isprava SKDD stara niti dva mjeseca u kojoj je vrijednost dionica bila procijenjena na pet puta veći iznos. Stoga da se na prvoj dražbi prodaja dionica mogla hipotetski prodati za najmanje 2/3 vrijednosti (66,6%). Na drugoj dražbi da su se dionice mogle prodati za najmanje 1/3 vrijednosti (33,3%). No, da su dionice tužitelja prodane, umjesto na dvije dražbe i po jasno određenim minimalnim iznosima, prodane u „dva koraka“ u roku dva dana manje od 21% utvrđene cijene. Stoga da sud u primjeni odredbe čl. 198.e OZ nije primijenio odredbu čl. 198.f. OZ i 142. OZ, a da je sud trebao primjenom odredbe čl. 45. st.2. OZ ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog ovršitelja. Zbog takvog nepostupanja suda da je osnovan zahtjev za naknadu štete. To sve da je isticano u žalbi u ovom postupku, a da se drugostupanjski sud o tome ni na koji način nije očitovao, već da je općenito naveo da prihvaća činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo i uputio na razloge prvostupanjske presude;

- u odnosu na povredu pravila o dostavi pa tako i odredbi čl. 38. st. 5. OZ, 130. st. 1. OZ, 137. st. 4. i. 5. OZ, jer da te radnje tužitelj nije mogao poduzeti s obzirom na to da mu nije omogućeno sudjelovanje u ovršnom postupku, da se na te navode drugostupanjski sud nije očitovao nego da je uopćeno odgovorio na taj žalbeni navod. Pritom da je on, tužitelj, na temelju ovršne isprave imao potraživanje prema tuženiku od 7.161.153,35 kuna;

- da je izborom sudskog ovršitelja došlo do sukoba interesa te da je s obzirom na to da je sudski ovršitelj i društvo koje je steklo tužiteljeve dionice identične vlasničke strukture te da su oni dioničari ovrhovoditelja, da je sud trebao izuzeti tog sudskog ovršitelja, a da je sud u pobijanoj odluci u odnosu na taj žalbeni prigovor samo kopirao razloge iz prvostupanjske odluke.

11.1. Kada se drugostupanjski sud samo poziva na utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda, ne dajući vlastite razloge o odlučnim žalbenim navodima, on time ne postupa u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

11.2. Mjerilo relevantnosti zahtijeva da razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda.

11.3. Obrazlažući o ovlasti određivanja sudskog ovršitelja koja da nije suprotna s odredbom čl. 198.e. st. 1. OZ i da zbog toga postupanje suda nije nepravilno ili nezakonito, kraj tvrdnji tužitelja da je sudski ovršitelj identične vlasničke strukture kao i društvo koje je steklo dionice tužitelja te da su ta društva dioničari ovrhovoditelja, sud u pobijanoj odluci ne daje dostatne razloge podobne da se ispita pravilnost njegovog iznesenog zaključka, što čini odluku arbitrarnom. Svaki zaključak koji nije obrazložen je arbitraran, a sud mora suštinski obrazložiti zašto su (ne)osnovani određeni prigovori stranke.

11.4. Izostankom pravilnih, dostatnih i relevantnih razloga u odnosu na žalbene navode tužitelja izostala je mogućnost zaključka da je sud stvarno ispitao slučaj. Za zaključiti je da sud nije prepoznao značaj argumentacije tužitelja u žalbi. Pobijana presuda - u odnosu na zaključke drugostupanjskoga suda u vezi sa određivanjem sudskog ovršitelja, te dovodeći u vezu taj prigovor sa prigovorom nepravilnosti u dostavi i njenom posljedicom nemogućnosti sudjelovanja ovršenika/ovdje tužitelja/ u ovršnom postupku, pa time i isticanja prigovora u odnosu na rečeni sukob interesa ovršitelja, isticanja prigovora povrede odredaba o provođenju procjene i prodaji vrijednosnica uz odgovarajući primjenu odredaba o ovrsi na pokretninama, kao i u odnosu na zaključke drugostupanjskog suda o postupanju suda u ovršnom postupku vezano za povredu tih potonjih odredbi – se ne može ispitati. Sud u pobijanoj odluci samo paušalnim obrazloženjem prihvaća utvrđenja i izražena pravna stajališta prvostupanjskog suda.

11.5. Na taj način drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja propustio se je očitovati na rečene žalbene prigovore tužitelja, ocijeniti ih, a koji prigovori se ukazuju žalbenim navodima od odlučnog značaja, sve u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP. Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ostvarene pred drugostupanjskim sudom. Drugostupanjski sud, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti za sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

12. Zato je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke ovog rješenja), u kojem će drugostupanjski sud jasno, relevantno i potpuno obrazložiti ima li u postupanju suda u rečeno ovršnom postupku nepravilnosti u radu koja/e bi mogla/e dovesti do tuženikove odgovornosti za štetu. Pritom će vodit i računa o izraženom shvaćanju ovog suda da se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti. S tim u vezi je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda i u čemu se ona očituje te postoji li uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada suda i nastale štete, tj. da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda.

13. Posljedično, zbog neizvjesnosti ishoda spora ukinuta je odluka o troškovima postupka (dio pod t. I. izreke ove odluke). Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke rješenja).

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug