REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-962/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Pevex d.d., OIB 73660371074, Sesvete, Savska cesta 84, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R-42/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 79/2024-55 od 24. veljače 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su osnovane tražbine tužitelja prema Pevec Zagreb d.o.o. u stečaju, Bjelovar, I Višeg isplatnog reda naznačene u rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-3/2010 od 19. srpnja 2010. pod «I tražbine I - Višeg isplatnog reda, b) tražbine osporene u cijelosti, red.br. 1. ČL osporeno 83.617,20 kn» do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 Eur-a koji iznos obuhvaća tražbine po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu od 26. lipnja 2008. u iznosu od 3.524,00 Eur-a, zatim zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od 26. lipnja 2008. do 5. veljače 2010. kao dana otvaranja stečaja nad Pevec Zagreb d.o.o. u iznosu od 796,79 Eur-a, te po osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu od 163,25 Eur-a, te je nalaženo tuženiku platiti tužitelju iznos od ukupno 4.484,04 Eur-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom za razdoblje od 6. veljače 2010. i parnični trošak od 3.610,45 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-79/2024-55 od 24. veljače 2025. u dijelu izreke u kojem je utvrđena osnovanost tražbine tužitelja prema Pevec Zagreb d.o.o. - u stečaju, Bjelovar, I Višeg isplatnog reda naznačena u rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-3/2010 od 19. srpnja 2010. pod «I tražbine I - Višeg isplatnog reda, b) tražbine osporene u cijelosti, red.br. 1. ČL osporeno 83.617,20 kn» do iznosa i za iznos od ukupno 3.687,25 EUR, koji obuhvaća tražbinu od 3.524,00 EUR po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu od 26. lipnja 2008., te trošak sastava tužbe u ovom predmetu od 163,25 EUR, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju ukupno 3.687,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.524,00 EUR teče od 28. siječnja 2010. do isplate, a na iznos od 163,25 EUR od 24. veljače 2025. do isplate.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se navedena presuda preinačuje - u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.687,25 EUR do 4.484,04 EUR, (za iznos od 796,79 EUR), kao i zahtjevi po osnovi zakonske zatezne kamate koja na iznos od 3.524,00 EUR teče od 26. lipnja 2008. do 27. siječnja 2010. a na iznos od 163,25 EUR od 6. veljače 2010. do 23. veljače 2025. - i tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.297,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Ima li stečajni vjerovnik pravo na isplatu zateznih kamata na glavnicu od dana podnošenja tužbe do isplate, kada mu je tražbina naknade štete u cijelosti osporena, ako stečajni upravitelj nije pozvao vjerovnike nižih isplatnih redova da prijave svoje tražbine u skladu s odredbama Stečajnog zakona?
2. Je li tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje ako drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je tražbina tužitelja priznata iako iz rješenja proizlazi da je tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika u cijelosti osporena i na tome obrazloženju temelji svoju odluku povodom žalbe tuženika?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
Istovremeno prijedlog podnosi i pozivom na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog je odgovoreno, te tužitelj predlaže da se prijedlog tuženika odbaci jer je nepravovremen.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Glede prijedloga tužitelja valja reći da je prema podacima iz spisa tuženik presudu suda 2. stupnja primio 17. listopada 2025. pa je zadnji dan roka od 30 dana isticao 16. listopada 2025., što je bila nedjelja, pa stoga rok sukladno odredbi čl. 112. st. 4. ZPP- a ističe prvog slijedećeg radnog dana, dakle u ponedjeljak 17. studenog 2025.
7. Time je prijedlog tužitelje neosnovan.
8. Glede prvog pitanja iz prijedloga tuženika kako je prema čl. 71. Stečajnog zakona koji se primjenjuje u konkretnom slučaju („Narodne novine“, broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06) propisano je da u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, te da tražbine drugog višeg isplatnog reda ulaze sve ostale tražbine prema dužniku, osim onih koje su razvrstane u niže isplatne redove, jasno je da u tražbine radnika ulaze sva potraživanja na koja radnik ima pravo, pa stoga kako je ova odredba jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različita tumačenja pa time pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. nije pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Stoga je glede pitanja pod 1. odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
10. Glede, pitanja pod 2. zbog njegova sadržaja kao i drugih razloga u prijedlogu vezanih uz čl. 385.a st. 2. ZPP-a po ocjeni ovog suda valja ih promatrati kao jedinstveni razlog.
11. Čitav spor vodi se zbog osporavanja tražbine tužitelja u stečajnom postupku pa stoga pozivanje tuženika na utvrđenja suda drugog stupnja nisu odlučna, pa time nije niti učinio vjerojatnim da bi mu grubim postupanjem suda bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo. To tim više što je pozivanje na točku 15. obrazloženja presude suda drugog stupnja posve promašeno jer ta točka obrazloženja glasi:
„15. Prema članku 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredba članka 1067. stavak 1., 2. i 3. propisuje slučajeve oslobođenja od odgovornosti za štete, u ovom slučaju štetu uzrokovanu ozljedom na radu.“.
12. Glede ostalih razloga uopćeno spomenutih u prijedlogu razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
13. Stoga je glede tog dijela prijedloga odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
