Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-309/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĆN, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora Općinskog suda u Osijeku br. Kov-210/2026- 6 od 19. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba opt. ĆN, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Osijeku, na temelju čl. 131. st. 1. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08), nakon podignute optužnice, produljen je istražni zatvor protiv opt. ĆN po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, zbog osnovane sumnje na učin dva kaznena djela protiv gospodarstva, i to pod toč. 1.) optužnice kaznenog djela prijevare, opisanog po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivog po čl. 236. st. 2. KZ/11, te pod toč. 2.) optužnice kaznenog djela prijevare, opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51 KZ/11.

1.1. U vrijeme trajanja istražnog zatvora optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode i to od 16. travnja 2026., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žali se opt. ĆN putem braniteljice Jadranke Čuljak- Duvnjak, odvj. iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu opće pretpostavke osnovane sumnje te posebnih osnova istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, povrede ustavnih i konvencijskih jamstava prava na osobnu slobodu iz čl. 22. i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske te čl. 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP), kao i presumpcije nevinosti iz čl. 28. Ustava RH i čl. 6. st. 2. EKLJP-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, podredno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Žalba nije osnovana.

4. Optuženik po branitelju osporava postojanje općih i posebnih pretpostavki za mjeru produljenja istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, navodeći da optužno vijeće nije pravilno cijenilo zakonske pretpostavke za mjeru produljenja istražnog zatvora nakon podignute optužnice, nalazeći da je pobijano rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koje numerički ne označava i za koje ne daje razloge, te zbog teških povreda prava optuženika koja su mu zajamčena Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda što u osnovi predstavlja bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 12. ZKP/08. Nadalje, u pogledu postojanja općih i posebnih pretpostavki upire da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer po obrani izostaje relevantan stupanj osnovane sumnje kao i nedostatak posebnih uvjeta da bi se produljio istražni zatvor zbog bojazni od bijega i ponavljanja djela.

5. Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i 12. ZKP/08, a to stoga što je, i po mišljenju drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju valjane i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama i dokazima kao i o pravima, u svezi zakonskih pretpostavki za opći uvjet iz čl. 123. st. 1. ZKP/08. Pravilno prvostupanjsko vijeće navelo razloge da osnovana sumnja da je optuženik na način opisan u toč. 1. i 2. optužnice br. KO -DO- 379/2026 od 16. lipnja 2026. proizlazi iz dokaza koje prileže navedenoj optužnici odnosno iz sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, snimke video nadzora sa adrese [mjesto], [adresa], potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 14. travnja 2026. i snimke video nadzora "Industry bar" Đakovo i snimke video nadzora "Ventus Trade" Đakovo uz fotografije izuzete sa navedenih video zapisa, sadržaja zapisnika o pretrazi osobe optuženika uz potvrdu i zapisnik, potvrde o smještaju optuženika u Rijeci u dane 14., 15. i 16. travnja 2026. i račun za smještaj u Rijeci, te sadržaja zapisnika o ispitivanju ĆNT i ošt. MN. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je optužno vijeće utvrdilo postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da bi optuženik pod toč. 1. i 2. počinio obilježje kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Stoga je ispunjen opći uvjet iz čl. 123. st. 1. KZ/11 za mjeru produljenja istražnog zatvora nakon podignute optužnice te nisu ostvarene povrede na koje upire žalitelj.

6. Postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo je opća zakonska pretpostavka iz čl. 123. st. 1. ZKP/08 da se protiv te osobe odredi, a onda i produlji istražni zatvor.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, optužno vijeće je pravilno utvrdilo postojanje zakonskih pretpostavki za primjenu mjere produljenja istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te je navelo valjane i provjerljive razloge koji u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje osobitih okolnosti da bi boravkom na slobodi mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima u kaznenom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku. Pravilno je optužno vijeće utvrdilo procesne pretpostavke za ovaj poseban uvjet u činjenici da je optuženik državljanin Ukrajine koji u Republici Hrvatskoj nema boravište niti prebivalište, a koji je u iskazu naveo da radi u Poljskoj, no nije naveo u kojoj tvrtki radi. Kraj takvog stanja stvari, kako je pravilno utvrđeno da optuženik u Republici Hrvatskoj nema stalno prebivalište niti ga bilo što veže za teritorij Republike Hrvatske a niti je izvjesno da negdje radi na prostoru EU, a za kazneno djelo iz toč. 1. optužnice je predviđena kazna zatvora u trajanju do osam godina, a za djelo iz toč. 2. optužnice kazna zatvora u trajanju do pet godina, i po ovom drugostupanjskom sudu postoji opravdana bojazan da zbog visine zaprijećene kazne za navedena djela za što je optužen, postoji opravdana bojazan da bi boravkom na slobodi optuženik mogao postati nedostupan, a imajući u vidu i činjenicu neposredne blizine granice EU sa susjednim državama i poroznost te granice, na koji način bi ometao kazneni postupak radi izbjegavanja sankcioniranja. Stoga nema opisanih povreda na koje upire žalitelj.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, optužno vijeće je pravilno utvrdilo postojanje zakonskih pretpostavki za primjenu mjere produljenja istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te je navelo valjane i provjerljive razloge, te su pravilno utvrđene činjenice i dokazi o istima, koje sve u svojoj ukupnosti upućuju na pravilan zaključak o postojanju osobitih okolnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti sa istim ili sličnim protupravnim radnjama za djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna. To stoga, što je optužno vijeće pravilno utvrdilo da na opisani način iz toč. 1. i 2. optužnice proizlazi da je optuženik u vremenskom razdoblju od svega nekoliko dana počinio dva istovrsna kaznena djela od čega jedno i kvalificirano, a da je prema opisu radnje iz toč. 2. optuženik imao za cilj pribavljanje znatne imovinske koristi, pa imajući u vidu da optuženik u EU odnosno u Republici Hrvatskoj nema stalnog prebivališta i boravišta, te izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje, a da je došao na prostor EU i Republike Hrvatske radi činjenja protupravnih kaznenih djela protiv imovine a da prema osobnim podacima je lošeg imovnog stanja i da mu je to bio i motiv dolaska u Republiku Hrvatsku, pa je pravilno utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Kraj takvog stanja stvari, nisu ostvarene povrede na koje upire žalitelj.

9. U pogledu prigovora povrede razmjernosti trajanja istražnog zatvora, nije utvrđena navedena povreda, a to stoga što je optuženik u istražnom zatvoru od 16. travnja 2026. i da se nalazi u istražnom zatvoru nešto manje od tri mjeseca. Naime, za kazneno djelo iz toč. 1. optužnice iz čl. 236. st. 2. KZ/11 je zaprijećena kazna zatvora do osam godina, a prema čl. 133. st. 1. toč. 4. ZKP/08 trajanje istražnog zatvora do donošenja presude prvog stupnja može trajati za navedeno kazneno djelo ukupno dvanaest mjeseci.

Stoga nije ostvarena povreda razmjernosti.

10. Nije osnovan prijedlog žalitelja da su kod optuženika ostvarene pretpostavke za primjenu blaže mjere opreza i da prvostupanjski sud nije naveo valjane razloge zašto nije primijenio blažu mjeru prema optuženiku. To stoga, što kod optuženika je pravilno utvrđeno nepostojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 98. st. 1. ZKP/08 za primjenu blažih mjera od istražnog zatvora, a kojima bi se ostvarila ista svrha kao i istražnim zatvorom iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08 koji je do sada bio određivan i produljivan po tom osnovu. Optužno vijeće je o navedenom navelo valjane razloge koje prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je utvrđeno da niti jedna blaža mjera iz čl. 98. ZKP/08 za sada ne bi bila dostatna garancija da bi optuženik kada bi bio na slobodi ostao u Republici Hrvatskoj i na području nadležnosti Općinskog suda u Osijeku radi provođenja kaznenog postupka, niti dostatna garancija da ne bi ponovio nova djela, jer to proizlazi iz opisa radnji iz optužnice i podataka da je optuženik slabog imovinskog stanja, državljanin Ukrajine koja nije u sastavu EU i da u Republici Hrvatskoj optuženik nema boravište i prebivalište i da je motiv njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku činjenje protupravnih djela protiv imovine. Stoga sve navedene okolnosti u svojem zajedništvu upućuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod optuženika nisu utvrđene zakonske pretpostavke za primjenu blaže mjere.

11. Žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost donošenja rješenja o produljenju istražnog zatvora.

12. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo neku od povreda iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Osijek, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić