REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-160/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Buženova 4, Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije, kojeg je tuženica podnijela protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4034/2023-5 9. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1147/2022 od 4. studenog 2022., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1147/2022 od 22. veljače 2024. i protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-4034/2023-6 od 9. rujna 2025., kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1147/2022 od 29. lipnja 2023., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1147/2022 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, ne naznačujući točno protiv koje od dviju presuda navedenih u uvodu ovoga rješenja (istog broja i datuma donošenja, no različitih, a u prijedlogu nenavedenih, podbrojeva) podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pa je ovaj sud uzeo da je prijedlog podnesen protiv obje drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
4. U odnosu na prvo i drugo naznačeno pravno pitanje, koji se u svojoj biti odnose na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u pogledu valutne klauzule. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
5. U pogledu drugog naznačenog pravnog pitanja koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
6. Dakle, naznačena prava pitanja ne utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari.
7. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
8. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženica nije imala pravično suđenje.
9. Ovo osobito zato jer tuženica svoje navode u tom smislu povezuje sa (prema njezinoj ocijeni) izostankom obrazloženog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova u pogledu ocjene nesavjesnosti i s tim u svezi pitanja tijeka zateznih kamata, kao i visine primjenjive stope zatezne kamate. Međutim, u tom smislu ne izostaju dostatni razlozi nižestupanjskih sudova, pri čemu se ne može ispustiti iz vida ustaljena praksa revizijskog suda u pogledu te problematike, kako je gore navedeno, a s kojom je pobijana odluka usklađena.
10. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
11. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Imajući u vidu izneseno, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. II.).
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
