Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5554/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa] /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa] /OIB: 22694857747/, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-403/2022-32 od 30. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-403/2022-32 od 30. listopada 2024. pod točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-403/2022-32 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška predmetne žalbe.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku s osnove neimovinske i imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 2.651,28 eura od 4. ožujka 2022., a na iznos od 1.343,95 eura od 13. listopada 2023., sve do isplate (točka I. izreke) i naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.272,96 eura sa zateznim kamatama od 30. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke).

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.343,95 eura od 4. ožujka 2022. do 12. listopada 2023., a pod točkom IV. izreke zahtjev punomoćnika tužitelja, odvjetnika Zvonimira Bodrožića za naknadu troška delegacije suda.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 13. listopada 2023.

2. Protiv presude pod točkama I. i III. izreke i rješenja žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu i rješenje ukinu, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 398,96 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 13. listopada 2023. (list 174. – 176.), nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti - tjelesno i duševno zdravlje prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a, u iznosu 3.800,00 eura i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 4.000,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da se isključivom krivnjom osiguranika tuženika (osobno vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao ĐE, osigurano kod tuženika po pravilima o obveznom osiguranju u prometu) dogodila prometna nesreća (9. lipnja 2021. u 7:55 na autocesti A3 – dionica – prometni čvor Lučko – prometni čvor Jankomir) u kojoj je tužitelj kao vozač vozila registarske oznake i broj [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede, odnosno odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

7. U žalbenom stadiju postupka je po tuženiku sporna primjena pravila na temelju kojih je dopuštena preinaka tužbe (smatra da prvostupanjski sud nakon zaključenja prethodnog postupka nije mogao dopustiti preinaku tužbe i da je odlukom o preinačenom dijelu tužbe počinjenja bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a - prekoračen tužbeni zahtjev za iznos od 1.343,95 eura), uzročno posljedična veza između ozljede u vidu puknuća medijalnog meniska desnog koljena i prometne nesreće jer da takva ozljeda nije upisana u povijest bolesti od 9. lipnja 2021., već prvi put 6. listopada 2021. i 15. listopada 2022., da je tužitelj i prije prometne nesreće bio ozljeđivan, i s tim u vezi povreda prava na raspravljanje i obrazloženu sudsku odluku (smatra da mu je odbijanjem prijedloga za izvođenje dokaza po vještacima sudske medicine i radiologu uz CT platformi, MR i UZV, te za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem onemogućeno raspravljanje, da takvo postupanje ima značaj i bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, posljedično nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava), primjena čl. 1100 u vezi s čl. 19. i čl. 1046. ZOO-a vezano za visinu neimovinske štete (3.800,00 eura) i odluka o trošku (primijenjena vrijednost boda od 2,00 eura po tuženiku je protivna ustavnoj zabrani retroaktivne primjene propisa).

8. Neodrživ je stav tuženika da nakon zaključenja prethodnog postupka, u okolnostima kao što su predmetne, nije dopuštena preinaka tužbe i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. ZPP-a.

9.1. Naime, odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. tog članka i do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.), da je nakon dostave tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, s tim da sud može i kad se tuženik protivi, dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (st. 3.), dok je st. 4. istog članka propisano da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

10. Prema načelu razmjernosti, izvor kojega je odredba čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav), svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju.

11. Iz sadržaja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je tužitelj u tužb i postavio zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2022. do isplate, da je u tužbi naveo da će konačni tužbeni zahtjev postaviti nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio 4. ožujka 2023. tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete i dostavio medicinsku dokumentaciju, između ostalog i vezano za puknuće medijalnog meniska desnog koljena, da je nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po prijedlogu tužitelja, izvođenjem kojeg se tuženik nije protivio, a određenog odlukom suda nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj podneskom od 13. listopada 2023. postavio konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.000,00 eura / 30.138,00 kuna sa istim tijekom zateznih kamata (od 4. ožujka 2022.), da se tuženik u podnesku od 13. studenog 2023. protivio preinaci tužbe i da je pobijanom presudom odlučeno o konačno postavljenom zahtjevu.

12. U okolnostima kao što su predmetne, ograničenje iz odredbe čl. 190. ZPP-a kako ga tumači tuženik protivno je i načelu razmjernosti. To iz razloga što je i do zaključenja prethodnog postupka s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe i priložene dokaze, te tuženikov odgovor na tužbu, bio izgledan uspjeh tužitelja u predmetnoj parnici , što je preinačena tužba u vezi sa priloženim i predloženim dokazima u tužbi , što zbog preinačene tužbe nisu utvrđivane nove činjenice, niti je izveden dokaz vještačenjem vezano za nove činjenice, već činjenice koje je tuženik kao nesporno odgovorni osiguratelj ne argumentirano osporavao i prije pokretanja predmetne parnice, a nastavno i u parnici, što su dio osiguravajuće strukture, kojoj pripada tuženik kao odgovorni osiguratelj i liječnici cenzori (osobe od povjerenje osiguravajućeg društva) koji ocjenjuju stupanj, obim, težinu ozljeda, njihovo stanje i posljedice, što je tuženik kojem je tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju uz zahtjev za naknadu štete prije pokretanja predmetne parnice bio dužan aktivno, bez odgađanja i odugovlačenja poduzeti potrebne radnje radi ispunjenja svojih obveza (čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /„Narodne novine“, broj: 151/05., 26/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23./, i čl. 5. ZOO-a), što je tuženik neosnovano ustrajavao na osporavanju mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja zbog čega je nakon zaključenja prethodnog postupa sud odredio i izveo dokaza medicinskim vještačenje, čemu se tuženik nije protivio i što je tužitelj tek nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, kojim su utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti, mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev.

13. Dakle, u okolnostima predmetnog slučaja bile su ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje po preinačenoj tužbi (za daljnji iznos od 1.343,95 eura), neovisno o tuženikovom protivljenju (čl. 190. st. 3. ZPP-a) i što po prvostupanjskom sudu prije zaključenja glavne rasprave i formalno nije doneseno rješenje kojim se prihvaća preinaka tužbe, budući da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka nije dopuštena posebna žalba (čl. 190. st. 9. ZPP-a) iz čega a contrario proizlazi da je protiv rješenja kojim se preinaka ne prihvaća dopuštena posebna žalba i da je sud dužan u slučaju ne prihvaćanja preinake izraditi posebno obrazloženo rješenje i dostaviti ga strankama (čl. 343. st. 2. i čl. 345. ZPP-a).

14. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi pod stavkom II. točkama 4. – 10. obrazloženja žalbe u kojem tuženik ustrajava na stavu da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba čl. 190. ZPP-a, niti s tim u vezi pozivanje na odluke drugih sudova za koje pogrešno drži da podržavaju njegovo tumačenja pravila o preinaci, u okolnostima kao što su predmetne.

15. Promašeno je i pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a budući da ta povreda u svojoj podlozi podrazumijeva odlučivanjem o nečem drugome, a ne o onome što je traženo, ili dosudu više od onog što je traženo (u predmetnoj parnici nije odlučeno o nečemu drugome niti više od onoga što je traženo, već je odlučeno o onome što je tužitelj tražio).

16. Nadalje, neosnovano tuženik ustrajava na osporavanju uzročene veze između ozljede tužitelja u vidu puknuća medijalnog meniska desnog koljena i predmetne prometne nesreće jer da takve ozljede nisu medicinski utvrđene niti upisane u povijest bolesti 9. lipnja 2021., kad se prometna nesreća dogodila, i da je tužitelj i prije prometne nesreće bio ozljeđivan.

16.1. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja liječnika vještaka (dr. Teodor Boić, specijalist traumatologije i mr. sc. UE, specijalist neurologije) utemeljenog na medicinskoj dokumentaciji vezano za ozljeđivanje tužitelja u prometnoj nesreći, zdravstvenom kartonu tužitelja, neposrednom pregledu i razgovoru sa tužiteljem, proizlazi da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića vratnog segmenta kralježnice, natučenje desnog koljena sa unutar zglobnom ozljedom - puknuće unutarnjeg meniska desnog koljena, te koštano hrskavičnu ozljedu artikulacijskih ploha natkoljenice i stražnje plohe ivera, uz djelomično puknuće unutarnje postranične sveze i ligamenata ivera, sa posljedicama fizičkih boli (jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 75 dana), straha (primarni jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, uz nastavak kasni strah kroz 50 dana zbog neizvjesnosti ishoda liječenja), trajno umanjenje životne aktivnosti u opsegu od 10% (manje umanjena i značajno bolna pokretljivost desnog koljena, praćena stalnim oticanjem) i potreba za tuđom pomoći i njegom (5 dana po 3 sata dnevno, 10 dana po 2 sata dnevno i 15 dana po 1 sat dnevno – ukupno 50 sati).

16.2. Očitujući se na tuženikove prigovore, u neposrednom saslušanju na ročištu održanom 7. veljače 2024., liječnici vještaci su apostrofirali da je sedam dana nakon prometne nezgode na kontrolnom pregledu tužitelja utvrđena da je desno koljeno tužitelja zadebljano i bolno, da je isto potvrđeno i kontrolnim pregledom kirurga mjesec dana kasnije (preporučena fizikalna terapija), da su tegobe ponovo potvrđene po fizijatru radi čega su provođenje trajne ambulantne fizikalne terapije, da je po preporuci kirurga dijagnostička obrada desnog koljena (MR), koja je učinjena 6. listopada 2021., pokazala jasne i precizirane ozljede desnog koljena, da prema podacima iz zdravstvenog kartona tužitelj i razgovora sa tužiteljem, tužitelj prije prometne nezgode nije imao tegoba sa desnim koljenom, da je prema završnom pregledu fizijatra (5. veljače 2022.) utvrđeno djelomično poboljšanje stanja desnog koljena i preporučeno nastaviti s vježbama i kontrolama, i da prema podacima iz zdravstvenog kartona tužitelj i dalje ima problema sa desnim koljenom, te se povremeno javlja liječniku.

17. Prema tome, suprotno navodima tuženika, u medicinskoj dokumentaciji su sedam dana nakon prometne nesreće prvi put evidentirane promjene na tužiteljevom desnom koljenju, a nastavnom dijagnostičkom obradom (MR i UZ) po preporuci kirurga utvrđena oštećenja desnog koljena koja su vještaci opisali u pisanom nalazu i mišljenju.

17.1. Osim toga, iz podataka zdravstvenog kartona na koje se tuženik poziva ne proizlazi da bi tužitelj prije predmetne prometne nesreće ozlijedio desno koljeno (spominje se liječenje lijevog stopala, uslijed ozljede zadobivene u 2005.).

18. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u okolnostima kao što su predmetne, nije bilo potrebno, niti svrsishodno kako to tvrdi tuženik, izvoditi dokaz po vještaku radiologu „radi očitanja radioloških platformi“, sudske medicine rada „radi utvrđenja mehanizma ozljeđivanje desnog koljena, a u svezi sa nastankom prometne nezgode te činjenice da li je ova ozljeda objektivno – sudsko medicinski utvrđena“, niti novim „medicinskim vještačenjem“.

18.1. Izborom i primjenom pravila o dokazima i izvođenju dokaza (čl. 220., čl. 258. i čl. 261. ZPP-a) nije povrijeđeno niti jedno postupovno pravo tuženika, koje bi bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, kako to isti neargumentirano (a time i neosnovano) tvrdi, pri čemu naravno treba imati u vidu da je ocjena mjerodavnosti podnesaka, argumenata, prijedloga i dokaza koje su stranke predložila, za meritornu odluku, zadržana za sud, da ne prihvaćanjem tuženikovih dokaznih prijedloga nije tuženiku uskraćena mogućnost raspravljanja, niti je odbijanjem istih činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

19. Nadalje, neosnovano tuženik osporava i visinu dosuđene pravične novčane naknade tužitelju. Utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. ZOO-a) navedena pod točkom 16.1. predmetnih odluka, a kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći 9. lipnja 2021., i način trajnog manifestiranja u svakodnevnim životnim aktivnostima tužitelja, uz dob (rođen 1980.) i zanimanje (inženjer elektrotehnike, zaposlen u [trgovačko društvo]), opravdavaju kao realnu i pravičnu novčanu satisfakciju tužitelju po osnovi neimovinske štete prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, u iznosu od 3.800,00 eura, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud, i za taj dio odluke dao jasne razloge pod točkom 17. obrazloženja.

20. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a kad je tužitelju po osnovi pravične novčane naknade dosudio iznos od 3.800,00 eura – „… imajuću u vidu Orijentacijske kriterije za naknadu nematerijalne štete VSRH iz 2020. i ostale okolnosti“ (tuženik ne navodi smjernice prema kojima tužitelju ne bi pripadala navedena novčana satisfakcije, a nit i druge okolnosti prema kojima bi ista po njemu trebala biti manja).

21. Dakle, odluka pod točkom I. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita (iznos dosuđene imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege /200,00 eura/ i tijek zateznih kamata nisu sporni).

22. Ispitivanjem odluku o troškovima pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u granicama žalbenih navoda tuženika, nisu utvrđeni razlozi na koje se tuženik poziva, a koje veže uz stav o zabrani retroaktivne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, odnosno smatra da je za radnje poduzete do 31. listopada 2022. trebalo primijeniti vrijednost boda u iznosu 1,32 eura (10,00 kuna), a od 1. studenog 2022. u iznosu 1,99 eura / 15,00 kuna.

23. Navedeni stav tuženika je odraz pogrešnog tumačenja primjene pozitivnih propisa vezano za troškove.

23.1. To iz razloga, što se odluka o nagradi za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku temelji na odredbi čl. 155. st. 2. u vezi s čl. 151. st. 1. ZPP-a, kojima je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika (čl . 151. st. 2. ZPP-a) i da će sud troškove propisane tarifom za nagrade odvjetnika odmjeriti prema tarifi (čl. 155. st. 2. ZPP-a), a koje odredbe su prisilne naravi, i što je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 155. st. 2. ZPP-a primijenio Tarifu, odnosno vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (čl. 164. st. 1. i 4. ZPP- a, Tbr. 52/3. Tarife), a zbog čega u situaciji kad nisu izmijenjene navedena pravila o troškovima, niti se tim pravilima omogućava ostvarivanje subjektivnih prava koja su nerazmjerna ili nepravedna, ne može prihvatiti tuženikovo pozivanje na zabranu retroaktivnosti djelovanja zakona koja je ustavna kategorija (čl. 90. st. 4. Ustava) i koja se odnosi na čuvanje beziznimno svih subjektivnih prava ostvarenih na zakonskom temelju.

24. Tuženiku nije priznat zahtijevani trošak predmetne žalbe jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

25. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i izreci rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a za točku I. izreke, čl. 166. st. 1. ZPP-a za točku II. izreke).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac