REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2895/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv 1. tuženika NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Grgić odvjetnik u Kninu, 4. tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tuženika UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Barišić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 3691/2024-2 od 20. siječnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-868/2023-36 od 31. svibnja 2024., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Pitanja glase:
„1. Isključuje li činjenica da kupac nekretnine nije proveo uknjižbu prava vlasništva automatski mogućnost uspjeha deklaratorne tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, kada kupac raspolaže valjanim pravnim poslom i tvrdi dugogodišnji zakoniti i pošteni posjed?
2. Je li sud u parnici radi utvrđenja prava vlasništva dužan ispitati i ocijeniti stjecanje vlasništva dosjelošću kao samostalnu pravnu osnovu, kada tužitelj uz pravni posao izričito ističe i dugogodišnji nesmetani posjed?“.
3.1. Kao razloge važnosti tužitelj ističe da je on u postupku tvrdio da ima valjan kupoprodajni ugovor te da je dugogodišnji zakonit i pošten posjednik koji izvršava vlasničke ovlasti. Stoga da je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev.
3.2. U postupku koji je prethodio ovom prijedlogu odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj spram tuženika stekao pravo vlasništva nekretnina označenih u tužbenom zahtjevu i da su oni dužni trpjeti upis njegova prava vlasništva. Sudovi odbijaju tužbeni zahtjev jer da se na temelju kupoprodajnog ugovora , a bez upisa u zemljišne knjige ne može tražiti takvo utvrđenje. To s obzirom da je osnova stjecanja pravni posao pa da se tek upisom tog prava ono stječe.
4. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
6. U navedenom smislu tužitelj ne navodi da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
7. Isto tako predlagatelj u smislu čl. 387. st. 3. ZPP nije priložio dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se poziva (da svoj zahtjev zasniva i na dosjelosti) pri čemu se skreće pozornost (Rev-3574/2019-2 od 25. svibnja 2022.) da
„… sudovi nisu dužni istraživati činjenice, oni su vezani za tužbeni zahtjev, a kada bi svoju odluku utemeljili na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj, oni bi prekoračili tužbeni zahtjev. Prema odredbi čl. 219. ZPP stranka je ta koja je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.“ Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je tužitelj tvrdio da je pravo vlasništva stekao na temelju kupoprodajnog ugovora s trećom osobom, da je u posjedu. No nije vidljivo da bi tužitelj naveo i ostale relevantne činjenične tvrdnje kod tužbe za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću i da bi se iste dokazivale.
8. Stoga naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
