REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2720/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanela Kontin Miklin, odvjetnica u Križevcima, protiv tuženika Udruga Nogomet Plus, Split, Put Skalica 3, OIB: 61120755375, kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2872/2025-2 od 7. listopada 2025. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-75/2024-134 od 8. svibnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv potvrđujućeg dijela presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava.

2. Naznačena pitanja glase:

„Mora li osoba koja obnaša javnu funkciju trpjeti veći stupanj difamacije ako se u spornoj objavi ne piše o osobnom ni obiteljskom životu već o njegovim javnim funkcijama?

Pripada li osobi koja svojim ponašanjem i izjavama, izaziva medijsku pozornost pravo na zaštitu profesionalnog digniteta za polemike koje su ispod uobičajene razine rasprave u javnom diskursu?

Mora li sud o dobroj vjeri autora prosuđivati imajući u vidu osebujnost njegove naracije, ideološke pozicije te uzroke na koje se poziva autor, a koji su prethodili takvom izričaju?

Može li vrijednosni sud biti negativnog kritizirajućeg karaktera, a da istodobno bude dan u dobroj vjeri? Odnosno može li nakladnik biti oslobođen od odgovornosti za štetu i kada je prenio negativan kritički vrijednosni sud?

Može li vrijednosni sud biti negativnog kritizirajućeg karaktera, a da istodobno bude dan u dobroj vjeri? Odnosno može li nakladnik biti oslobođen od odgovornosti za štetu i kada je prenio negativan kritički vrijednosni sud?

Predstavlja li „chilling efekt” činjenica dugotrajnosti postupka (započet 2015.g., a završen 2025.g.)?“.

3. Naznačeni razlozi važnosti pitanja su odluke Europskog suda za ljudska prava- Axel Springer AG protiv Njemačke, zahtjev br. 48311/10, presuda od 10. srpnja 2014., A.B. protiv Švicarske, zahtjev br. 56925/08, presuda od 1. srpnja 2014., Mladina d.d. Ljubljana v. Slovenia (Application no. 20981/10), Lingens protiv Austrije, br. 9815/82, § 42., presuda od 8. srpnja 1986., Narodni list d.d. protiv Hrvatske, Buvač protiv Hrvatske (br.47685/13, & 25., presuda od 6.rujna 2018), Kwicien protiv Poljske od 09.01.2007.g. (br. 51744/99), Tolstoy protiv UK od 13.07.1995.g. (br. 18139/91), odluke ovog suda u predmetima Rev-1162/2019, Rev-1413/12 od 2. prosinca 2014., Rev-1356/2007, Rev-1626/80, Rev-2016/87, Rev-2049/87, Rev- 2049/87, Rev-406/2010, Rev-269/2011., Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetima U-III-458/2018, U-III/2944/2018, U-III-4336-2017, U-III-964/2017 te viših sudova – Županijskog suda u Zagrebu Gž-1840/18 od 28. kolovoza 2018., Županijskog suda u Splitu Gžrs-68/12, Županijskog suda u Varaždinu Gž-422/2008, Županijskog suda u Rijeci Gž-1924/2017, Županijskog suda u Zadru Gž-650/2016 itd.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se radi o članku koji predstavlja povredu prava na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, jer je tužitelj prikazan kao „ …najkontroverzniji hrvatski nogometni djelitelj (ne) pravde, da se od njegovog suđenja navijačima doslovce diže kosa na glavi, da je mjesto voditelja investicija u tvrtki u kojoj je tužitelj zaposlen iskorišteno da bi se on tamo "uhljebio", da je tužitelju politički background pomogao u karijeri nogometnog suca, da je tužitelj dirigirao predstavom u kojoj je utakmica lažirana, da se suđenje tužitelja koristi kao "reket" [obrt], te da on i dalje ostaje na površini hrvatske nogometne močvare... “. Ti sudovi cijene da postoje okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične naknade, prvenstveno iz razloga što tuženik nije ni „…dostavio nikakve dokaze…“ koji bi ukazivali na istinitost navoda tuženika ili da je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su ti navodi točni niti je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. To neovisno što se tuženik poziva da sporni članak predstavlja kompilaciju raznih tekstova koji su prije toga objavljeni, jer da je on i u pogledu eventualnih preuzetih izvora morao poduzeti radnje kako bi utvrdio istinitost činjenica, a što da nije. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi „su vagali“ dvije zaštićene vrijednosti - pravo na slobodu izražavanja i pravo na poštovanje osobnog života, vodeći računa o kriterijima za postizanje pravične ravnoteže o ova dva sukobljena prava, doprinosu raspravi u javnom interesu, u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije.

7. Stoga kada su sudovi uzeli u obzir sve te naznačene okolnosti onda tuženik pitanjima u reviziji i navodima o povredi temeljnih ljudskih prava - povredi prava na jednakost pred zakonom i na pravično suđenje - polazi od pogrešnih premisa da te okolnosti nisu razmatrane. Stoga naznačena pitanja nisu ni važna u smislu odredbe čl. 385.a st.1 ZPP niti je učinjeno vjerojatnim da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili osobito teške postupovne odredbe došlo do povrede temeljnih ljudskih prava.

7.1. Tuženik u prijedlogu za reviziju ponavlja navode o neprihvatljivom ponašanju tužitelja koje da je dovelo do kritičkog pisanja, ali nižestupanjski sudovi su jasno naznačili da tuženik u postupku nije dokazao ponašanje/postupanje tužitelja u smislu kakvo se spornim člankom tvrdi. Prema odredbi čl. 219. ZPP stranka je ta koja je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz onoga što je dostavljeno ovom sudu (odredba čl. 387. st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP) ni na razini vjerojatnosti ne može se izvesti zaključak o postojanju podloge za zaključak o osobi tužitelja kakva je prikazana u spornom članku.

7.2. Prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nadalje, u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja. K tomu, pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Arbitrarnom se može smatrati ona odluka koja upućuju na proizvoljnost, nezadovoljavajuće je obrazložena te ne upućuju na mjerodavne propise odnosno mjerodavnu sudsku praksu. Podnositelj ovdje nije učinio vjerojatnim izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično i pošteno suđenje.

8. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug