Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2334/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 9, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d. d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pn-369/2022-94 od 2. travnja 2026., dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pn-369/2022- 94 od 2. travnja 2026. u dijelu t. IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 934,18 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 934,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.604,31 eura sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2021. pa do isplate (t. I. izreke). Odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.221,55 eura (t. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.469,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2026. pa do isplate (t. III. izreke), a odbijen je tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.742,65 eura (t. IV. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku sadržanog u pobijanoj presudi tužitelj podnosi žalbi i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da nadležni drugostupanjski sud sukladno iznesenim žalbenim razlozima preinači pobijanu odluku o parničnim troškovima. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4.1. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovom teretnom vozilu uslijed štetnog događaja od 24. lipnja 2021. godine u [adresa], kada je zbog puknuća cijevi magistralnog vodovoda na prometnoj površini nastala šupljina u koju je naletjelo vozilo tužitelja, pri čemu je na istome nastala materijalna šteta.

4.2. Budući da je, sukladno odredbama Zakona o vodama i Zakona o vodnim uslugama, društvo MEĐIMURSKE VODE d.o.o., Čakovec, Matice Hrvatske 10, bilo obvezno održavati komunalne vodovodne građevine na području svoje nadležnosti i u svom vlasništvu, a u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja od odgovornosti, tužitelj od tuženika potražuje naknadu nastale štete.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tuženik je tijekom postupka osporavao odgovornost svojega osiguranika za nastanak štetnog događaja, ističući kako je prometna nezgoda posljedica radova na rekonstrukciji kanalizacijske mreže koji su se izvodili neposredno prije nastanka štete te da za nastalu štetu odgovara izvođač radova, društvo Tegra d.o.o. U prilog navedenom ukazivao je i na činjenicu da je teretno vozilo tužitelja, koje je oštećeno u predmetnom događaju, u vrijeme nezgode bilo dano u najam upravo navedenom izvođaču radova, što proizlazi iz potvrde od 25. lipnja 2021. godine. Nadalje, tuženik je osporavao i visinu utužene štete.

7.1. No prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je do štetnog događaja došlo uslijed puknuća vodovodne cijevi, odnosno da je voda koja je nekontrolirano otjecala iz sustava vodoopskrbe, kojim upravlja i koji održava društvo Međimurske vode d.o.o., osiguranik tuženika, raskvasila i destabilizirala podlogu kolnika, zbog čega je došlo do utonuća teretnog vozila u vlasništvu tužitelja i nastanka materijalne štete. Istodobno, tvrdnje tuženika da su nezgodu uzrokovali radovi na kanalizacijskoj mreži nisu nič im dokazane, odnosno tuženik nije predložio dokaze koji bi upućivali na takav zaključak. Visina štete utvrđena je na temelju provedenog vještačenja te iznosi 3.604,31 eura.

7.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 964. st. 1. i čl. 965. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

- dalje: ZOO), u vezi s čl. 1045. st. 1., čl. 1046. te čl. 1085. st. 1. i 4. istoga Zakona, prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznos od 3.604,31 eura, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.221,55 eura odbio kao neosnovan.

7.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, ocijenivši da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 74,69 %, a tuženik u omjeru od 25,31 %. Slijedom toga, tužitelju je dosudio naknadu troškova u visini razlike uspjeha stranaka, odnosno 49,38 % priznatih troškova zastupanja, što iznosi 1.728,30 eura. Nadalje, priznata mu je naknada sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 93,59 eura te trošak vještačenja u cijelosti, u iznosu od 648,00 eura, tako da ukupno dosuđeni troškovi iznose 2.469,89 eura, dok je zahtjev za naknadu troškova preko tog iznosa odbijen kao neosnovan.

8. U žalbi tužitelj osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, budući da prilikom primjene čl. 154. st. 2. ZPP nije uzeo u obzir i uspjeh stranaka u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je tijekom cijelog postupka prvenstveno osporavao samu osnovu odgovornosti svojega osiguranika. Stoga je predmet dokazivanja u znatnoj mjeri bio usmjeren upravo na utvrđenje postojanja odgovornosti. Budući da tuženik ni na koji način nije dokazao postojanje razloga za isključenje odgovornosti, tužitelj je u pogledu osnove zahtjeva uspio u cijelosti.

9.1. Dakle, u situaciji kada je tužitelj djelomično uspio s tužbenim zahtjevom, a tuženik je tijekom postupka osporavao kako osnovu tako i visinu zahtjeva, sud je, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, bio dužan prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka voditi računa ne samo o kvantitativnom uspjehu u pogledu dosuđenog iznosa, već i o uspjehu u dokazivanju same osnove zahtjeva.

9.2. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 74,69 % jer je potraživao iznos od 4.831,63 eura, dok je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev u iznosu od 3.604,31 eura.

10.1. To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 87,35% (100 % osnova zahtjeva + 74,69 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 12,65 %. Kada se, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužitelja (87,35 %) kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, oduzme postotak uspjeha tuženika (12,65 %) kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi 74,70 % troškova koji su priznati tužitelju.

10.2. Kako je tužitelju priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 3.689,52 eura, a pripada mu 74,70 % od ukupno zatraženog troška, tužitelju je trebalo priznati trošak u iznosu od 2.756,07 eura. Tom iznosu treba nadodati trošak vještačenja u iznosu od 678,00 eura i tako se dobiva ukupni iznos od 3.404,07 eura. Budući da je tužitelju pobijanom odlukom dosuđen trošak u iznosu od 2.469,89 eura (t. III. izreke pobijane odluke), valjalo je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti t. IV. izreke te naložiti tuženiku plaćanje daljnjeg iznosa od 934,18 eura (3.404,07 eura – 2.469,89 eura), slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke

11. Tužitelj je žalbom osporavao rješenje o trošku u dijelu u kojem prilikom njegova obračuna nije uzet u obzir uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove zahtjeva, i to u iznosu od 934,18 eura, koji predstavlja vrijednost predmeta spora u povodu izjavljenog pravnog lijeka. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio u cijelosti, pripada mu trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa), prema kojoj odvjetniku za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50 % nagrade propisane Tbr. 7. t. 1., 4. i 7. Tarife. Kako prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, s obzirom na vrijednost predmeta spora, odvjetniku pripada nagrada od 75 bodova, to mu za sastavljanje žalbe protiv rješenja pripada 50 % tog iznosa, odnosno 37,5 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife, prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, tužitelju pripada iznos od 75,00 eura, koji, uvećan za porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, iznosi ukupno 93,75 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović