REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2659/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Perinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-848/2025-2 od 19. veljače 2026., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-501/19-48 od 25. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-848/2025-2 od 19. veljače 2026., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-501/19-48 od 25. srpnja 2025.

2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložio da se prijedlog odbaci, a podredno odbije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-673/23 od 13. veljače 2024. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022. Također nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

5. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i na čl. 13. toč. 1. i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6. Tuženica se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava koje se odnose na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek te na povredu prava na pravično suđenje. U vezi navedenih povreda tuženica ističe da je povreda prava na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek počinjena time što su tužitelju zakonske zatezne kamate dosuđene od dana svakog pojedinog stjecanja, a da u postupku nije ocijenjeno niti obrazloženo zbog čega bi tuženika trebalo ocijeniti kao nepoštenog stjecatelja te da presuda o tome ne sadrži nikakve razloge. Ukupno tuženica smatra da nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama niti su nižestupanjski postupci vođeni na način da bi se tuženici osiguralo pravo na pravično suđenje. Tuženica smatra da su stoga odluke arbitrarne u postupovnopravnom i materijalnopravnom smislu.

7. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno neko od temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP na koje se poziva, odnosno da u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava na koje se tuženica poziva. To iz razloga jer su obje nižestupanjske odluke dostatno obrazložene i sadrže razloge o odlučnim činjenicama te su u potpunosti u skladu sa ustaljenom sudskom praksom ovoga suda. Stoga se ne radi o arbitrarnim odlukama, a tuženica zapravo ističe svoje nezadovoljstvo pravnim shvaćanjima nižestupanjskih sudova, koja su, kao što je napomenuto, u potpunosti u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković