Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež
sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te
Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje
zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj I. H. zbog
kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a
Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,
118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi
maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj:

22. Km-44/2023-28. od 2. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače

2023. u prisutnosti branitelja maloljetnice, odvjetnika I. M. i posebne skrbnice
maloljetnice L. G.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba maloljetne I. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, vijeća za mladež,
broj: 22. Km-44/2023-28. od 2. kolovoza 2023., na temelju članka 7. u vezi sa
člankom 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12.,
148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu: ZSM/11.) maloljetnoj I. H. izrečena je
odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

2. Na temelju članka 16. stavka 2. ZSM/11. izrečena odgojna mjera upućivanja u
odgojni zavod temeljem tog rješenja može trajati od 6 (šest) mjeseci do najdulje 3 (tri)
godine.

2 Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

3. Na temelju članka 66. stavka 4. ZSM/11. vrijeme uhićenja od 22. lipnja 2023.
te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2023. pa nadalje do početka
izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, uzima se kao vrijeme trajanja
zavodske odgojne mjere.

4. Na temelju članka 90. stavka 4. ZSM/11. maloljetna I. H. upućena je u zavod
prije pravomoćnosti tog rješenja, a žalba protiv tog rješenja u skladu s odredbom
članka 90. stavak 4. ZSM/11. ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

6. Protiv rješenja žalbu je pravodobno podnijela maloljetna I. H. po branitelju
I. M., odvjetniku iz Z., „zbog povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede
Zakona o sudovima za mladež, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni“ s prijedlogom da
nadležni županijski sud pobijano rješenje preinači i postupak protiv maloljetnice
obustavi, a podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak i odluku.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi članka 495. Zakona o
kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka
Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i
126/19., 80/22, - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom
odvjetništvu u Zagrebu.

9. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća,
a na zahtjev maloljetne I. H., izvješteni su maloljetnica, njezin branitelj I. M., posebna
skrbnica maloljetnice L. G. te Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Sjednici su
pristupili branitelj maloljetnice, odvjetnik I. M. i posebna skrbnica L. G., dok nisu
pristupili maloljetna I. H. koja se nalazi u zavodu i koju je posebna skrbnica
obavijestila o održavanju sjednice te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu koji je
uredno obaviješten pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

10. Žalba nije osnovana.

11. Maloljetnica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba
kaznenog postupka, povrede Zakona o sudovima za mladež i povrede Kaznenog
zakona, međutim, ove žalbene osnove posebno ne obrazlaže i ne navodi u čemu se
svaka od ovih povreda sastoji. Sadržajno žaliteljica osporava da bi svojim
ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka

179. a KZ/11. jer iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi se radilo o teškom
kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i da bi strah koje je inkriminirano
ponašanje izazvalo kod članova obitelji bio realan i opravdan. U odnosu na kazneno

3 Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ711. žaliteljica navodi da iz
provedenih dokaza ne proizlazi da bi njezino ponašanje bilo motivirano mržnjom
prema bilo kojem članu njezine obitelji, a ponajmanje prema ocu i sestri. Istaknutim
žalbenim navodima žaliteljica pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pa će
isti biti ocjenjivani kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i
ispravno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno
primijenio odredbe Kaznenog zakona te zaključio da je maloljetna I. H. počinila
kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz
članka 177. stavka 2. KZ/11. te tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., a
kako joj je to i stavljeno na teret.

13. Naime, prihvaćajući iskaze oštećenih S. H. i L. H. kao vjerodostojne s obzirom
da su u bitnim činjenicama suglasni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu i to
izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 18. lipnja 2023.,
izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 20. travnja

2023., medicinskoj dokumentaciji oštećenog S. H. te fotodokumentaciji njegovih
ozljeda, prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je maloljetna I. H. u
inkriminiranom razdoblju s ciljem omalovažavanja i uznemiravanja oca S. H. i sestre
L. H., a u prisutnosti maloljetnog brata M. H. učestalo grubo vrijeđala i fizički nasrtala
na oca i sestru, a 18. lipnja 2023. nagon grubog vrijeđanja sestre i oca, tjelesno
ozlijedila oca, tako da je ispravno zaključio da je maloljetna I. H. ostvarila obilježja
sva tri terećena kaznena djela.

14. Učestalo i intenzivno vrijeđanje raznim pogrdnim imenima, psovanje, prijetnje,
pljuvanje, bacanje stvari po stanu, šamaranje, grebanje noktima, ugrizi imaju karakter
„teškog kršenja“ odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne
novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: ZZNO) i to zbog svoje
učestalosti, bešćutnosti, jačeg intenziteta i nastupjele posljedice, odnosno težine
ugrožavanja zaštićenog dobra, a što je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju,
analizirajući cjelokupno ponašanje maloljetne I. H. ispravno zaključio. Posljedice
ovog djela su osjećaj straha za sigurnost osobe prema kojoj počinitelj postupa ili za
sigurnost njoj bliskih osoba kao i dovođenje u ponižavajući položaj. Da su se
oštećeni S. H. i L. H. osjećali ugroženo, bojeći se za vlastitu sigurnost proizlazi iz
činjenice što su zatražili policijsku intervenciju jer su se očito našli u bezizlaznoj
situaciji kojom nisu mogli vladati i utjecati na maloljetnicu da prestane s agresijom, a
opisano ponašanje maloljetnice, posebno grubo i intenzivno vrijeđanje je kod
oštećenih izazvalo osjećaj poniženosti i omalovažavanja, tako da su u ponašanju
maloljetnice ostvarene sve bitne sastavnice kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

15. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11.
prvostupanjski sud je, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju oštećenog S. H. od

18. lipnja 2023. i fotografije njegovih ozljeda te njegovog iskaza, zaključio da je
maloljetna I. H. 18. lipnja 2023. tjelesno ozlijedila svog oca S. H., odnosno blisku
osobu, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11.
Stoga nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da nije postupala iz mržnje pa da stoga nije
ostvaren kvalifikatorni element iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Članak 117. stavak 2.
KZ/11. propisuje nekoliko kvalifikatornih elemenata, jedan od njih je i status žrtve kao

4 Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

bliske osobe definiran u članku 87. stavku 9. KZ/11., a ne samo postupanje iz mržnje, kako to tvrdi žaliteljica.

16. Žaleći se zbog odluke o izboru vrste i mjere maloljetničke sankcije, žaliteljica
smatra da je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod prestroga i da se svrha
izricanja maloljetničkih sankcija mogla postići izricanjem blaže mjere, pogotovo kad
se ima u vidu dob maloljetnice, obiteljske prilike i gubitak majke u kritičnoj formativnoj
dobi, promjena društvene okoline zbog kretanja u srednju školu, a što je sve
prvostupanjski sud propustio imati u vidu pri odlučivanju o maloljetničkoj sankciji.

17. Protivno istaknutim žalbenim navodima maloljetne I. H., ovaj sud nalazi da je
prilikom izbora odgojne mjere prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti iz članka

8. ZSM/11. te je s obzirom na težinu i narav počinjenih kaznenih djela te dosadašnje
ponašanje maloljetne I. H. osnovano zaključio da joj je neophodno izreći odgojnu
mjeru upućivanja u odgojni zavod.

18. Naime, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je maloljetnica sedamnaesto-
godišnjakinja, da je duže vrijeme u tretmanu HZSR Trešnjevka, da su joj određivani
razni tretmani, da je bila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici, smještena u Centar D. na
opservaciju, da zna gubiti emocionalnu kontrolu u ponašanju, da ima poremećaj
ponašanja u djetinjstvu, psihološku traumu zbog gubitka majke koja je dovela do
emotivnog disfunkcioniranja maloljetnice, da postoje indikacije da je konzument
droga, da raniji tretmani nisu uspjeli dovesti do pomaka u ponašanju maloljetnice,
uočeni su problemi u provedbi slobodnog vremena kao i u društvu maloljetnice, da je
prekršajno kažnjena zbog istovrsnih kažnjivih radnji, kao i mišljenje stručnih osoba
OKDO, suda te HZSR Trešnjevka koji su naveli da bi prema maloljetnici bilo
prikladno izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod iz članka 12. ZSM/11. jer
postoji određen rizik za daljnji psihofizički razvoj maloljetnice, pa je potrebno osigurati
multidisciplinaran pristup i pomoći maloljetnici u njezinom daljnjem odgoju i
školovanju zbog čega je i preporučeno da se maloljetnica prije pravomoćnosti odluke
u ovom postupku uputi u zavod. Na sjednici drugostupanjskog vijeća posebna
skrbnica maloljetnice L. G. je navela da izrečena mjera ostvaruje svoju svrhu, da se
maloljetničino stanje značajno popravilo, da je suradljiva, završila je školu za
pomoćnog kuhara i popravila svoj odnos s obitelji.

19. Sve istaknuto ukazuje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, da je
maloljetnu I. H. doista potrebno smjestiti u čvršće strukturirane uvjete i izdvojiti iz
sredine te uz pomoć odgajatelja i drugih stručnjaka utjecati na njezinu ličnost, odgoj i
dalji razvoj, što se dosadašnjim tijekom izvršenja zavodske mjere i postiže, a to je i
jedini način da maloljetna I. H. ubuduće ne čini kaznena djela i uskladi svoje
ponašanje s društvenim normama.

20. U odgojnom zavodu, u skladu s odredbom članka 16. stavka 2. ZSM/11.,
maloljetnica će ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, time da će sud
svakih šest mjeseci na sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je
zamijeniti drugom odgojnom mjeru, time da se vrijeme izvršenja odgojne mjere
upućivanja u odgojni zavod prije pravomoćnosti prvostupanjske presude uzima kao
vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

5 Poslovni broj: 1 Kžm-25/2023-7

21. S obzirom na izloženo, kako žalbom maloljetnice nisu osporena utvrđenja
prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe članka

494. stavka 4. ZKP/08. u vezi članka 3. ZSM/11. nisu nađene povrede na koje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u
vezi članka 3. ZSM/11. trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.