Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-638/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tuženika CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik, Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, posl.br. Pn-5/2024 od 23. lipnja 2025., u sjednici održanoj 01. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća i u pobijanom dijelu – točkama I. i II. presuda Općinskog suda u Metkoviću, posl.br. Pn - 5/2024 od 23. lipnja 2025., se:

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I. u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti 16.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. lipnja 2025. do isplate,

- u točki II.,

b) preinačuje u preostalom dijelu točke I. u kojem su na dosuđenu svotu od 16.000,00 eura dosuđena isplata zateznih kamata od 21. rujna 2021. do 23. lipnja 2025. i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženom CR OIB: [osobni identifikacijski broj], vl obrta [obrt] JELČIĆ GRADNJA“, [adresa], da tužitelju MR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje ko je prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje kamate teku od 21. rujna 2021. godine kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.775,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženom CR OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt] JELČIĆ GRADNJA“, [adresa], da tužitelju MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova izrade građevinskog vještva dipl. ing. ER, isplati iznos od 597,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje kamate teku od 2. veljače 2022. godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 15.041,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama".

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkama I. i II., pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove postupka, a podredno vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba u pretežitom dijelu nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom svote potrebne kako bi se otklonili nedostaci u građevinskim radovima koje je tuženik, kao vlasnik obrta, izveo za tužitelja.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik izvodio građevinske radove na objektu tužitelja, te da se na unutarnjim zidovima objekta pojavila „paukova mreža“, odnosno na svim zidovima su se pojavile pukotine.

7. Prvostupanjski je sud na temelju građevinskog vještačenja utvrdio da okolnosti koje su dovele do pukotina na unutarnjim ožbukanim zidovima mogu biti:

- prebrzo sušenje žbuke, do koje dolazi kada žbuka nije ravnomjerno nanesena ili kada se suši bez kontrole temperature i vlažnosti,

- nepravilna primjena žbuke i obrade – predebeli sloj žbuke, neodgovarajući omjer sastojaka, loša tehnika žbukanja,

- neadekvatna priprema podloge – loša priprema zida,

- korišteni materijal nije ispravno skladišten prema sigurnosno-tehničkom listu i uputstvu proizvođača,

s tim da nije moguće utvrditi radi li se o samo jednom od ovih razloga ili kombinaciji dvaju ili više njih.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio i da je tuženik izdao tužitelju garanciju za navedene radove na duži rok od zakonom predviđenog, te da je tuženik tužitelju prvo obećavao sanaciju, a zatim negirao odgovornost tvrdeći da je uzrok pukotina uobičajeno slijeganje objekta, za koju tvrdnju tuženik nije ponudio nikakve dokaze.

9. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i to u visini procijenjenih troškova sanacije utvrđenih po sudskom vještaku u sudskom postupku, a odbija za preostali iznos, do svote koja je potrebna za sanaciju sukladno nalazu vještaka kojeg je prije pokretanja parnice bio angažirao tužitelj. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 612. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 ,156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) kojima je propisana odgovornost izvođača za materijalne nedostatke djela, članka 613. ZOO-a kojim je propisana obveza naručitelja obavijestiti izvođača o nedostacima, te članka 1054. ZOO-a kojom je propisana obveza naknade štete.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

12. U pogledu žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka žalitelj prvenstveno ukazuje na onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, ali ovaj sud ne nalazi da bi navedena povreda bila ostvarena jer se pobijana presuda može ispitati, u njoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i iskaza. S tim u vezi netočno žalitelj tvrdi kako je vještak naveo da se ne može decidirano izjasniti je li uopće iti jedan od razloga pobrojanih u njegovom nalazu i mišljenju (navedeni pod točkom 7. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) doista isključivi razlog nastanka oštećenja, jer takvo što ne proizlazi iz zapisnika s glavne rasprave održane 9. svibnja 2025. na koju se žalitelj poziva. Tuženik odgovara neovisno o tome jesu li materijalni nedostaci nastali od jednog ili kombinacijom više razloga koje je vještak naveo u svom pismenom nalazu i mišljenju, a vještak je na koncu svog usmenog nalaza i mišljenja, odgovarajući na prigovore i pitanja obiju parničnih stranaka, naveo da u cijelosti ostaje kod svog (pismenog) mišljenja i zaključka.

12.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a na koju žalitelj opisno ukazuje kada se referira na dio pobijane presude u kojem sud daje ocjenu tuženikovog iskaza i pri tom daje svoju ocjenu tog iskaza. Valja reći da je sud taj koji ocjenjuje dokaze i to ne samo pojedinačno, kako to čini žalitelj u žalbi, već i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na temelju ocjene svih dokaza, a ne samo iskaza tuženika, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pri tom nije povrijedio pravilo o teretu dokazivanja, kako to žalitelj tvrdi.

13. Člankom 610. ZOO-a koji se odnosi na ugovor o djelu, u vezi članka 631. ZOO -a kojim je za ugovor o građenju, o čemu je ovdje riječ, propisana podredna primjena odredbi tog Zakona koji se odnose na ugovor o djelu, propisano je:

„(1) Kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni.

(2) Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. (3) Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. (4) Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora.

(5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.“

14. U ovom slučaju tužitelj je, tražeći isplatu iznosa za koji tvrdi da je potreban za saniranje nedostataka, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, izvršio izbor koji mu u smislu stavka 3. navedenog članka pripada, a nije riječ o naknadi štete na koju ima pravo po stavku 5. navedenog članka, jer je pravo „otklanjanja nedostataka na račun izvođača“ propisano stavkom 3., a uz to je, stavkom 5., propisano „u svakom slučaju i pravo na naknadu štete“, pa je jasno da troškovi otklanjanja nedostataka ne predstavljaju štetu na koju naručitelj također ima pravo, naravno ako je ista nastala .

15. Iz odredbe stavka 3. navedenog članka proizlazi da naručitelj ima pravo otkloniti nedostatak na račun izvođača, pa bi se jezičnim tumačenjem moglo smatrati kako bi isplatu svote potrebne za otklanjanje nedostataka naručitelj mogao zatražiti od izvođača tek pošto je te nedostatke otklonio, što ovdje nije slučaj, jer je tužitelj samo pribavio ponudu za radove koje bi trebalo obaviti kako bi se nedostaci otklonili.

16. Ovaj sud smatra da se navedena odredba, barem u konkretnom slučaju, ne može tumačiti na takav način iz razloga što slijede.

17. Uklanjanje nedostataka je obveza izvođača ali i njegovo pravo, jer kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti sa izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni.

18. Tužiteljevo pravo na otklanjanje nedostatka na stvari, predstavlja legitimno očekivanje koje je, prema dugogodišnjoj, konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, tužiteljeva imovina te jedno od prava zaštićenih člankom 1. Protokola broj 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("MU" 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija). I tuženikovo pravo na otklanjanje nedostatka na stvari predstavlja njegovo legitimno očekivanje te time njegovu imovinu zaštićenu Konvencijom. Stoga u situaciji kao što je ova dolazi do sukoba dvaju imovinskih prava stranaka i to prava tužitelja na otklanjanje nedostatka na stvari te tuženika čije je pravo da nedostatak na stvari otkloni.

19. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Članak 1. Protokola 1. pod naslovom Zaštita vlasništva glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. U prvoj rečenici stavka 1. članka 1. Protokola 1. sadržano je osnovno pravilo o mirnom uživanju vlasništva i tom se odredbom jamči mirno uživanje vlasništva. Odstupanja od zabrane povrede uživanja vlasništva, nabrojena u navedenom tekstu odredbe, a da bi se mogla opravdati, moraju biti primjerena i proporcionalna cilju koji se mjerom želi postići, u skladu s općim načelima europskog prava, i načelom razmjernosti.

20. Ovaj sud smatra da bi tumačenje navedene zakonske odredbe na način da naručitelj ima pravo od izvođača tražiti isplatu tek pošto nedostatke otkloni, nametalo tužitelju - fizičkoj osobi (potrošaču) prekomjerni individualni teret u odnosu na tuženika

– obrtnika, dakle da ne postoji razuman odnos razmjernosti između legitimnog cilja koji se želi postići i stupnja zadiranja u imovinska prava pojedinca o kojem je riječ (što je jedno od pitanja koja se postavljaju u testu razmjernosti i na koje bi odgovor trebao biti pozitivan da bi se propis tako tumačio).

21. Dakle, u predmetnom slučaju miješanje u imovinska prava stranaka je zakonito i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, ali obvezivanje tužitelja (fizičke osobe, potrošača) da najprije otkloni nedostatak na stvari pa tek potom od tuženika (obrtnika) zahtjeva naknadu nastalog troška koji će, po procjeni sudskog vještaka, iznositi 16.000,00 eura (a po ponudi skoro dvostruko više) predstavljalo bi prekomjerni individualni teret koji nije u razmjernosti legitimnog cilja koji se želi postići i stupnja zadiranja u prava stranaka, te slijedom navedenoga ovaj sud zaključuje kako je tužiteljevo imovinsko pravo pretežnije.

22. Stoga je, u ovom konkretnom slučaju, primjenom članka 610. stavak 3. ZOO-a tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti, ali na dosuđeni iznos je trebalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude budući su troškovi otklanjanja nedostataka dosuđeni prema cijenama u to vrijeme, radi čega je odlučeno kao pod a) alineja prva izreke ove drugostupanjske presude, na temelju članka 368. stavak 2. ZPP-a, dok je zahtjev za zatezne kamate zatražene za razdoblje do tog dana valjalo odbiti radi čega je u tom dijelu odlučeno kao pod točkom b) ove drugostupanjske presude, na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

23. Neosnovana je žalba i u pogledu odluke o troškovima jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a dosudivši tužitelju 50% troškova za zastupanje po odvjetniku i troškova sudske pristojbe te troškove očevida i vještačenja u cijelosti. Naime, uspjeh tužitelja po osnovu je 100%, po visini 50%, dakle ukupan njegov uspjeh je 75% a uspjeh tuženika 25%, pa kad se od većeg odbije manji dobije se 50% u kojem postotku su tužitelju troškovi i dosuđeni. Troškovi očevida i vještačenja ne ovise o postotku uspjeha i dosuđuju se u cijelosti ako ih je imala ona strana koja je uspjela u sporu, a to je ovdje tužitelj.

24. Slijedom navedenog žalba se u pretežitom dijelu ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Dubrovniku, 01. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić