REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2643/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČF iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2025-3 od 10. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-555/2023-35 od 22. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/2025-3 od 10. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-555/2023-35 od 22. siječnja 2025.

2. Tužiteljica nije dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022. Također nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

5. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

6. Tuženica se zapravo poziva na povredu prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. toč. 1. Konvencije te povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom. Tuženica u vezi povrede temeljnih ljudskih prava ističe da u postupku nije ocijenjeno niti obrazloženo zbog čega bi tuženica trebala biti nepošteni stjecatelj u vezi tijeka zakonske zatezne kamate, slijedom čega da pobijana odluka ne sadrži nikakve razloge. Suprotno tome, nižestupanjske odluke sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama pa tako i u odnosu na dosuđene zakonske zatezne kamate i tijek istih, obje nižestupanjske odluke su u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda slijedom čega proizlazi da tuženica zapravo u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivajući se na povredu temeljnih ljudskih prava izražava svoje nezadovoljstvo nižestupanjskim odlukama i zauzetim pravnim shvaćanjima koja su u potpunosti u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković