REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2462/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2786/2025-2 od 28. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-812/2021 19 od 3. travnja 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude navedene u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih prava - prava na pravično suđenje. Zahtijeva troškove u povodu tog prijedloga.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja:

„1. Da li odluka suda donesena u postupku kolektivne zaštite koji se vodio pred trgovačkim sudom u predmetu br. P-1401/2012 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno da li se potrošač može pozivati na takva utvrđenja u slučaju kad se radi o ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, koji su zaključivani u istom razdoblju kao i Ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF?

2. Obzirom stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

3. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?“,

nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP.

4. To zbog toga jer prvim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskog suda, jer se sud u odnosu na ugovor o kreditu, koji je s valutnom klauzulom EUR, ne poziva na utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa, već zaključuje na temelju činjenica utvrđenih ocjenom provedenih dokaza u konkretnom predmetu, i to onih odlučnih činjenica s obzirom na sadržaj relevantne pravne norme (nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru). U odnosu na drugo i treće pitanje pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, u tom dijelu, prijedlog odbijen.

6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer tuženik u prijedlogu navodi da mu je osporavanim odlukama grubo povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti i povredom načela jednakosti stranaka u postupku, valja istaći da on svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst,) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Uočava se da je tuženiku u postupku pred nižim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne tuženikove navode, one su obrazložene prema mjerilima dostatnosti i relevantnosti te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje

7. Stoga je u tom dijelu prijedlog, koncipiran u smislu st. 2. odredbe čl. 385.a ZPP, odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug