REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2354/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o., OIB 58843087891, Zagreb, Savska cesta 31, kojeg zastupa punomoćnik Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi vraćanja na ranije radno mjesto i isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 206/25-2 od 28. siječnja 2026., u dijelu u kojem je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7717/20-45 od 30. svibnja 2025. i u dijelu u kojoj tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenom postupka, u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-206/25-2 od 28. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke i u dijelu u kojem je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7717/20-45 od 30. svibnja 2025. (točka I. podtočka a) i b) izreke drugostupanjske odluke), podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Tužiteljica je postavila dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"je li zakonito i dopušteno poslodavčevo premještanje radnika iz jedne ustrojstvene jedinice u drugu ustrojstvenu jedinicu, makar i ako radnik supotpiše dodatak/aneks ugovoru o radu kojim nominalno pristaje na takav premještaj, ukoliko do takvog nametanja radniku takvog premještaja odnosno uvjetovanja radnika kako će mu plaća i druga materijalna davanja biti umanjena ukoliko ne pristane na takav premještaj, odnosno jesu li takvi dodaci/aneksi ugovoru o radu ništetni (osobito iz razloga psihičke prisile i iskorištavanja radnikovog ekonomski podređenog položaja) te ima li radnik pravo i nakon proteka tri godine dokazivati nevaljanost (osobito ništetnost) takvih dodataka/aneksa?
2. smatra li se kako je radnik postupio sukladno obvezi propisnoj čl. 133. st. 1. ZoR-a ukoliko je poslodavčevo povrjeđivanje radnikovih prava trajalo kontinuirano odnosno bilo višekratno a radnik je učestalo obavještavao poslodavca o navedenom te je u roku od petnaest dana od zadnjeg od takvih više povreda svojih prava pokrenuo sudskih postupak u svrhu zaštite svojih prava?".
2. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom te pravo vlasništva.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Predmet spora je povratak tužiteljice na radno mjesto iz radne jedinice u kojoj sada radi na radno mjesto u radnu jedinicu u kojoj je prethodno radila te isplata razlike plaće zbog pogrešnog obračuna koeficijenta prilikom isplate plaće.
6. Tužiteljica u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naznačila razloge važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, u ovom dijelu, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti.
7. Na temelju dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije, proizlazi da tužiteljica u vezi s naznačenim povredama temeljnih ljudskih prava , nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put, iako iz sadržaja priložene dokumentacije, proizlazi da su eventualne povrede ljudskih prava, već nastale pred sudom prvog stupnja. Zbog navedenog, valjalo je i u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP tužiteljičin prijedlog odbaciti.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
