Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-336/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog PB, zbog kaznenih djela iz članaka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 15. lipnja 2026. broj K- 181/2026-28, u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PB.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom donošenja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 2. u vezi s člankom 133. stavkom 1. točkom 3. i stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP -a, produljen je istražni zatvor protiv optuženog PB te je određeno da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 4. veljače 2026. u 4,00 sati.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi NB, po branitelju, odvjetniku Bruni Šebijanu, „zbog svih žalbenih razloga, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da „uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje, a podredno da ukine pobijano Rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje“.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako optuženik rješenje prvostupanjskog suda optuženik pobija "iz svih žalbenih razloga", iz njezinog obrazloženja proizlazi da se žalbom pobija isključivo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela te pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje prvenstveno ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP -a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Optuženi NB u žalbi ne osporava postojanje temeljenog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Međutim, osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, optuženi NB u žalbi ističe da podaci o ranijoj osuđivanosti samo po sebi „ne mogu predstavljati dovoljan i konkretan“ temelj za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.
6.1. S tim u vezi optuženiku treba odgovoriti da osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na štetu iste žrtve prvostupanjski sud nalazi, kako u činjenici ranije osuđivanosti optuženika za kaznena djela, među kojima i za kazneno djelo iznude koje sadrži elemente nasilja, na podacima o prekršajnoj kažnjavanosti optuženika, koje okolnosti upućuju na zaključak da se optuženi NB ne libi kršiti pravne propise, činjenici da je ima probleme s konzumacijom alkohola te postojanju duboko narušenih odnosa između optuženika i žrtve, zbog čega se sada vodi brakorazvodna parnica. Osim toga, prvostupanjski je sud uzeo u obzir duljinu inkriminiranog razdoblja od preko četiri godine, kroz koje se optuženik nasilnički odnosio prema žrtvi. Dakle, prvostupanjski je sud uvažavajuće sve ove navedene okolnosti (a ne samo podatak o ranijoj osuđivanosti, pa niti samo podatak o njegovoj sklonosti konzumaciji alkohola) opravdano ocijenio da na strani optuženog PB egzistiraju osobite okolnosti koje, unatoč činjenici da žive na udaljenosti od 50 km i unatoč činjenici da se on zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći otežano kreće, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim prijeti.
6.2. Stoga, kraj činjenice da je kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim, počinjeno unatoč prostornoj udaljenosti od žrtve i unatoč ozljedama koje je okrivljenik zadobio u prometnoj nesreći, uz duljinu inkriminiranog razdoblja od četiri godine, kroz koje je manifestirao različite oblike nasilja prema žrtvi, pa je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ovdje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, kao i da se svrha istražnog zatvora po toj zakonskoj osnovi ne može ostvariti mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, čiju primjenu optuženik u žalbi sugerira.
6.3. Zbog navedenog, s obzirom na značaj svih naprijed navedenih okolnosti koje ukazuju na visok stupanj iteracijske opasnosti na strani optuženika, to se žalbeni navodi kojima optuženik ukazuje na prostornu udaljenost od mjesta u kojem žrtva živi te na svoje zdravstvene probleme i teške obiteljske okolnosti, ukazuju neosnovanima, jer potreba otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela preteže i ima veći značaj od svih drugih okolnosti koje optuženi NB navodi u žabi.
7. Što se tiče tvrdnje optuženika da je prilikom uhićenja kod njega nije utvrđena prisutnost alkohola u krvi, a kojom tvrdnjom nastoji osporiti zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, treba odgovoriti da iz rezultata psihijatrijskog vještačenja provedenog po vještaku Nenadu Horvatu, dr. med., proizlazi da je, uz poremećaj ličnosti emocionalno nestabilnog tipa, kod optuženika utvrđena progresivna alkoholna ovisnost. Mišljenje je vještaka psihijatra da alkoholizam kod optuženog PB poticajno djeluje na njegovo protupravno postupanje, a ujedno da će i u budućnosti vršiti trajan pritisak u smjeru kaznenog recidivizma, što sa sobom nosi izvjesnost činjenja novih kaznenih djela. Stoga, nisu osnovane žalbene tvrdnje optuženika da ne postoje konkretni, dostatni i individualizirani razlozi koji bi opravdavali produljenje istražnog zatvora i da se svrha istoga može postići mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.
8. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženog PB o povredi načela razmjernosti, pravilno je prvostupanjski sud, razmatrajući težinu kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kaznu koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom i potrebu trajanja istražnog zatvora, ocijenio da daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora (a koji teče od trenutka uhićenja 4. veljače 2024.) nije narušeno načelo razmjernosti.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud prilikom donošenja nepravomoćne presude, osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog PB po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP - a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
