REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2526/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko-građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-2/2026-3 od 28. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3297/2021-21 od 24. listopada 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R -2/2026-3 od 28. siječnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3297/2021-21 od 24. listopada 2025., zbog pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Uz naznačena pitanja tužitelji se pozivaju i na čl. 385.a st. 2. ZPP -a, te ističu i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To iz razloga jer je odluka o troškovima postupka utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, uz provedeni test razmjernosti iz rezultata kojeg testa nižestupanjski sudovi, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, utvrđuju da odluka o troškovima postupka za tužitelje ne predstavlja prekomjeran teret, koji bi doveo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, dakle, da je miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
4.1. Stoga, odluka ovog suda broj Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021., na koju se pozivaju tužitelji kao razlog važnosti postavljenih pitanja, ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, odstupanje od pravila „gubitnik plaća“ i primjene čl. 154. st. 1. ZPP-a ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja i u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. U ovom konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su upravo tako i postupili i proveli test razmjernosti koji je doveo do zaključka da naloženim plaćanjem troškova postupka tužiteljima nije došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
5. U odnosu na pitanje naznačeno pod 2., u kojem tužitelji iznose tvrdnje o povredi čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, iz kojih potom izvlače zaključke o navodno počinjenim povredama temeljnih ljudskih prava zajamčenih, a imajući u vidu naprijed navedeno, postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjen i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Kada se navedeno sagleda i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelji u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom odlukom. Pobijana odluka je obrazložena i udovoljava zahtjevu prava na obrazloženu odluku te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Činjenica da sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja od predlagatelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva, jer u okolnostima navoda koji su u prijedlogu za dopuštenje revizije iznijeti, ne postoje okolnosti iz kojih bi to proizlazilo.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
