REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-832/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Medved, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja i isplate/utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-77/2025-2 od 24. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Osijeku poslovni broj Pr- 308/2019-50 od 5. lipnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-77/2025-2 od 24. srpnja 2025. i presuda Općinskog suda Osijeku poslovni broj Pr-308/2019-50 od 5. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "I. Poništava se dio Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. sklopljen između tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 i to:

- Članak 9. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Danom prestanka Ugovora o radu iz članka 2. ovog Sporazuma, radnik se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz Ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, osim potraživanja iz članka 5. ovog Sporazuma.

- Članak 12. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. u dijelu koji glasi: Ugovorne strane utvrđuju da su upoznate sa sadržajem i značenjem odredbi ovog sporazuma i odriču se prava na njegovo pobijanje iz razloga nerazumijevanja istog. Otklanjaju svaku mogućnosti zablude ili druge mane volje prilikom potpisivanja ovog Sporazuma, čime potvrđuju da su sa istim u potpunosti suglasne.

- Članak 13. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Radnik se obvezuje da nakon potpisa ovog Sporazuma neće protiv poslodavca podnositi tužbe ili zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

II. Nalaže se tuženiku HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, da tužitelju ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.518,33 EUR (pettisućapetstoosamnaesteuratridesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 4.798,33 EUR teče od 27. studenog 2018. pa do isplate, a na iznos od 720,00 EUR teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se, kao neosnovan, alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnim dijelovi Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. sklopljen između tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 i to:

- Članak 9. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Danom prestanka Ugovora o radu iz članka 2. ovog Sporazuma, radnik se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz Ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, osim potraživanja iz članka 5. ovog Sporazuma.

- Članak 12. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. u dijelu koji glasi: Ugovorne strane utvrđuju da su upoznate sa sadržajem i značenjem odredbi ovog sporazuma i odriču se prava na njegovo pobijanje iz razloga nerazumijevanjaistog. Otklanjaju svaku mogućnosti zablude ili druge mane volje prilikom potpisivanja ovog Sporazuma, čime potvrđuju da su sa istim u potpunosti suglasne.

- Članak 13. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Radnik se obvezuje da nakon potpisa ovog Sporazuma neće protiv poslodavca podnositi tužbe ili zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

II. Nalaže se tuženiku HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, da tužitelju ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.518,33 EUR (pettisućapetstoosamnaesteuratridesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 4.798,33 EUR teče od 27. studenog 2018. pa do isplate, a na iznos od 720,00 EUR teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju ĐČ da tuženiku HŽ – Cargo d.o.o. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (tisućutristodvanaesteura pedesetcenti), sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja ĐČ za naknadnom parničnog

troška

u

iznosu

od

3.523,17

EUR

(tritisućepetstodvadesettrieurasedamnaestcenti), kao neosnovan." .

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja ĐČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Osijeku poslovni broj Pr-308/2019-50 od 5. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĐČ za naknadu troška sastava žalbe od 312,50 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HŽ – Cargo d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5134/2025-3 od 27. siječnja 2026. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li se potpisivanjem Sporazuma o prestanku Ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika, u kojem se navodi kako se radnik odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz Ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, radnik odrekao svoje tražbine po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu, a riječ je o Sporazumu kojeg je poslodavac sklapao i s ostalim radnicima pa i onima koji nisu imali potraživanje prema poslodavcu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine drugostupanjsku i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja te predlaže reviziju odbiti.

Potražuje trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je djelomični poništaj sporazuma o prestanku ugovora o radu od 17. listopada 2018., odnosno podredno utvrđenje ništetnosti, i to članaka 9. 12. i 13. sporazuma, te zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 5.518,33 eura na ime naknade štete.

8. Sporno je u postupku da li je tužitelj sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu bio prevaren i u bitnoj zabludi te jesu li zbog toga pobojni članci 9., 12. i 13. predmetnog ugovora, a potom ima li tužitelj pravo na naknadu štete na temelju ozljede na radu s obzirom na to da se predmetnim sporazumom odrekao i svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proistječu iz ugovora o radu.

9. U postupku su nižestupanjski sudovi utvrdili

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnika strojovođe;

- da je tužitelj 3. ožujka 2017. prilikom obavljanja svojih radnih zadataka doživio ozljedu na radu, željezničku nesreću, prilikom koje je zadobio udarac u glavu i trbuh;

- da je tužitelju liječenje završilo u lipnju 2018.;

- da je tužitelj, putem punomoćnika, 14. kolovoza 2018. zatražio od strane tuženika podatke o osiguratelju, te najavio postavljanje odštetnog zahtjeva prema tuženiku;

- da je tuženik 24. kolovoza 2018. donio odluku o načinu rješavanja tehnološkog viška radnika u 2018.;

- da je tužitelj dostavio svoju Izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu od 14. rujna 2018. kod tuženika, u poslovnicu [adresa], u kojoj izjavi je naveo kako odabire način prestanka ugovora o radu, Sporazumni prestanak ugovora o radu na prijedlog poslodavca;

- da je tužitelj 17. listopada 2018. potpisao sa tuženikom, Sporazum o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika u kojem sporazumu je navedeno kako tužitelju prestaje radni odnos s danom 19. listopada 2018., da mu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 100.000,00 kuna, te da se osim otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, plaće i drugih primanja po ugovoru o radu tužitelj odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proistječu iz ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosnom kod tuženika;

- da je tužitelj 27. studenog 2018. dostavio tuženiku odštetni zahtjev, koji zahtjev je od strane tuženika odbijen kao neosnovan, a iz razloga jer je tužitelj zaključio Sporazum o prestanku ugovora o radu uz isplatu otpremnine i u kojem je naveo kako neće podnositi zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

10. Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja sa obrazloženjem da iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako je tužitelj Izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu osobno potpisao, te da je posljedično navedenom očitovanju volje tužitelja za prestanak ugovora o radu na jedan od tri ponuđena načina, od strane tuženika sačinjen predmetni Sporazum koji je tužitelj i potpisao, a da pri tome nije bio nagovaran na sklapanje predmetnog ugovora, već je to učinio svojevoljno i u skladu sa svojom ranijom Izjavom.

10.1. Takvo očitovanje volje tužitelja u pogledu spornih odredaba Sporazuma sudovi ocjenjuju dopuštenim i učinjenim u skladu s odredbama čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) (kojom je propisano da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi) i čl. 206. ZOO (kojom je propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta), zaključujući kako se u spornim odredbama Sporazuma svojom izjavom tužitelj odrekao svakog oblika eventualne štete prema poslodavcu, a time i za naknadu štete zbog povrede prava za naknadu imovinske i neimovinske štete sud za koju je u tom trenutku nesporno znao da je dospjela.

11. Ovakvo pravno shvaćanje ne prihvaća ovaj sud.

12. Bez obzira što je u Sporazumu o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika navedeno da se tužitelj odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proistječu iz ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosnom kod tuženika pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da iz takve odredbe jasno proizlazi da su stranke suglasno utvrdile da tužitelj više ne ostvaruje pravo na naknadu štete zbog ozljede na radu.

13. Predmetni Sporazum o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika sklopljen je upravo kako je i nazvan, radi rješavanja kolektivnog viška radnika uz isplatu otpremnine kao poticajne mjere. Dakle, prestanak radnog odnosa bio je u interesu tuženika, te nije jasno zašto bi u takvoj situaciji tužitelj popuštao tuženiku te se odrekao svog potraživanja naknade štete zbog ozljede na radu.

13.1. Također valja naglasiti da iz nižestupanjskih odluka te saslušanja svjedoka jasno proizlazi da se kod predmetnog Sporazuma radilo o tipskom ugovoru kojeg je sastavljao tuženik. Prema tome upravo takav Sporazum istog sadržaja sklapao je tuženik i sa drugim radnicima koji prema njemu nisu imali potraživanje naknade štete zbog ozljede na radu.

14. Budući da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari imali suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, zbog čega je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, te odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug