REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1729/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 01. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 28. svibnja 2026. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 18. listopada 2025. i potvrđene dana 18. listopada 2025. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10038/2025 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 18. listopada 2025. i potvrđene dana 18. listopada 2025. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10038/2025 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 28. svibnja 2026. podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 18. listopada 2025. i potvrđene dana 18. listopada 2025. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-10038/2025. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene bjanko zadužnice. Međutim, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave te da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom i to sve iz razloga što ne postoji tražbina ovrhovoditelja. Naime, ovršenik je kao zajmoprimac sklopio usmeni ugovor o zajmu kojim je ovršenik pozajmio iznos od 20.000,00 EUR. Kao sredstvo osiguranja naplate tražbine ovršenik je predao predmetnu bjanko zadužnicu. Neposredno nakon toga, 22. listopada 2025., sklopljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren po javnom bilježniku Maji Peris iz Zagreba pod brojem OV- 24848/2025. Svrha tog Ugovora o kupoprodaji nekretnine bila je osiguranje vraćanja predmetnog zajma, a ne kupoprodaja, zbog čega je ovršenik pred sudom pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P- 2282/2026, a radi, između ostalog, utvrđenja ništetnosti navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, predmetna bjanko zadužnica, prema dogovoru, trebala je biti vraćena ovršeniku jer je ovršenik dao drugo sredstvo osiguranja. Nadalje, ovršenik je vratio predmetni zajam od 20.000,00 EUR. Dio zajma je prema uputi ovrhovoditelja plaćao na njegov račun, dio je plaćao na račun SĆ, a dio je vratio na ruke. S obzirom na navedeno, ovrhovoditelj nema nikakvu tražbinu prema ovršeniku jer je ovršenik zajam u cijelosti vratio. Sva ostala eventualna potraživanja ovrhovoditelja predstavljaju nezakonite lihvarske kamate čime je počinjeno kazneno djelo lihvarskog ugovora i iznude, a zbog čega je ovršenik podnio kaznenu prijavu protiv ovrhovoditelja. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim.

2. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 11. lipnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. U svom očitovanju ovrhovoditelj u bitnome navodi da sama činjenica da je bjanko zadužnica izdana na iznos od 75.000,00 EUR jasno dovodi u pitanje tvrdnju ovršenika da je ista služila kao osiguranje navodnog zajma od svega 20.000,00 EUR. Takva okolnost sama po sebi potvrđuje da predmetna bjanko zadužnica nije izdana radi osiguranja navodnog zajma, a kako to ovršenik navodi. Ovrhovoditelj osporava i navode ovršenika da je nakon izdavanja bjanko zadužnice sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je također služio kao sredstvo osiguranja istog zajma. Da je stvarna namjera stranaka bila osiguranje povrata zajma, tada bi bilo životno i pravno očekivano sklapanje ugovora o zalogu, sporazuma o osiguranju tražbine ili drugog odgovarajućeg instrumenta osiguranja, a ne Ugovor o kupoprodaji s tabularnom izjavom kojom se dopušta upis vlasništva ovršenika. Ovrhovoditelj osporava i tvrdnju ovršenika da je nakon sklapanja navodnog ugovora o kupoprodaji nekretnine bjanko zadužnica „prema dogovoru trebala biti vraćena“, pri čemu ovršenik ne predočava nikakav pisani dokaz o postojanju takvog dogovora niti dokaz da je ikada zahtijevao povrat zadužnice. Nadalje, ovrhovoditelj osporava navode ovršenika da tražbina proizlazi iz ugovora o zajmu. Tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku ne proizlazi iz ugovora o zajmu, već iz poslovnog odnosa stranaka temeljenog na Ugovorima o partnerskoj suradnji i raspodjeli profita samoposlužnih autopraonica. Navedeni Ugovori su sklopljeni između ovrhovoditelja i društva M CORE SOLUTIONS d.o.o. u kojem je, u vrijeme zaključenja tih Ugovora, jedini član društva i direktor bio upravo ovršenik. Stoga predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a.

4. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

5. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a, a kojim je propisano da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom.

6. Međutim, ovršnom ispravom podnesenom na izravnu naplatu, tj. predmetnom bjanko zadužnicom, nije određen nikakav uvjet, odnosno nije određen nikakav uvjet za isplatu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, tj. navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, te razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, tj. navodi da je ispunio predmetnu tražbinu.

10. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

11. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 11. lipnja 2026.

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

13. Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

14. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

15. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 01. srpnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

Z/ kal.20 dana