REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-590/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-961/2024-2 od 14. veljače 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-281/2019-22 od 12. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-961/2024-2 od 14. veljače 2025. u točki I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-281/2019-22 od 12. rujna 2024. u točki I. izreke i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.022,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 36,98 eura od 15.10.2014. godine

- na iznos od 39,80 eura od 15.11.2014. godine

- na iznos od 45,65 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 76,28 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 55,48 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 41,61 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 82,34 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 4,62 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 57,49 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 24,22 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 39,80 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 13,27 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 82,34 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 46,23 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 50,85 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 48,43 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 53,07 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 43,59 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 9,25 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 36,99 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 42,44 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 18,33 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 31,12 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 37,21 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 4,72 eura od 15.07.2017. godine, pa do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.856,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 12. rujna 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.162,50 eura u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e:

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak revizijskog postupka u iznosu od 450,00 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.022,11 € sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.856,25 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2024. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-281/2019-22 od 12. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.022,11 € sa pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.715,62 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2024. do isplate.

II. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana pa se preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka preko iznosa 1.715,62 € do iznosa od 1.856,25 € i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 140,62 €, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.“.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-3185/2025-2 od 14. siječnja 2026. tuženoj dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Obračunava li se, dodatak za posebne uvjete vojne službe djelatnoj vojnoj osobi, u skladu s odredbom čl.139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13, 75/15, 50/16) u vezi s odredbom čl. 155. istoga zakona, te odredom čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 33/14,41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17) i odredbama iz toč. II i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), samo za redovno radno vrijeme ili na sve ostvarene sate rada?''.

4. Tužena je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP).

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tužene.

6. Osnovano tužena kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći u razdoblju od rujna 2014. do lipnja 2017. s osnove neisplaćenog dodatka za vojnu službu.

7.1. Sporan je u postupku način obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe odnosno da li se vojni dodatak obračunava uvijek u fiksnom iznosu prema redovnom radnom vremenu i postotku od osnovice za obračun plaće ili se isti obračunava prema stvarno određenim satima dok nije sporno da je tužena tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivala dodatak za posebne uvjete vojne službe odnosno dodatak za vojnu službu u mjesečnom fiksnom iznosu u postotku od osnovice plaće.

7.2. Sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da sukladno odredbi čl. 155. i čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19 - dalje: ZSOS) kada je, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi dodatak za vojnu službu treba obračunavati prema stvarno odrađenom broju sati, tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

7.3. Ovaj sud je u odluci broj Rev-1231/24-2 od 28. siječnja 2025. izrazio svoje pravno shvaćanje:

„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

7.4. Naime, budući da je čl. 155. ZSOS izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da se sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

7.5. Naime, tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZSOS, te nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to zapravo znači da mu taj dodatak pripada i na tako izvršenu preraspodjelu. Odredbom čl. 155. ZSOS isključena je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad.

8. Stoga je reviziju tužene valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. S obzirom da su po reviziji tužene preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu sa čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1., čl. 163. i čl. 164. st. 1. ZPP.

10. Tuženoj pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 13. veljače 2023., 10. rujna 2024. svaki u iznosu od 150,00 eura ( Tbr. 9/1 OT), ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura, te sastav podneska od 17. travnja 2020, 21. kolovoza 2023., 23. travnja 2024. u iznosu od 150,00 eura svaki ( Tbr. 8/3 OT), sastav žalbe u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 10/1 OT) što ukupno iznosi 1.162,50 eura.

10.1. Tuženoj je valjalo priznati i trošak nastao sastavljanjem revizije u iznosu od 225,00 eura (Tbr. 10/5 OT). Također valjalo je priznati i trošak nastao sastavljanjem prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 225,00 eura (Tbr. 10/5 OT). Navedeni daju ukupno iznos od 450,00 eura.

11. Odluka o zahtjevu tužitelja naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug