REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-957/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UniCredit Leasing Croatia d.o .o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, zastupanog po punomoćniku Žarku Čogelji, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2254/2023-6 od 11. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -521/2022-8 od 21. ožujka 2023., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P - 521/2022-15 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 70.263,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2010. do isplate, dok je rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na ranijeg II. tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. (toč. I. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 10.202,44 EUR (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troškova postupka u iznosu od 4.389,43 EUR (toč. III. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi ranijem II. tuženiku AGRAM LIFE osiguranje d.d. trošak postupka u iznosu od 2.637,86 EUR (toč. IV. izreke), te je odbijen zahtjev ranijeg II. tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. radi naknade troškova postupka u iznosu od 9.896,65 EUR (toč. V. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 53.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2010. do isplate (toč. I. izreke), te je presuda suda prvog stupnja preinačena za iznos od 17.263,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2010. do isplate, kao i za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 53.000,00 EUR u razdoblju od 13. travnja 2010. do 14. svibnja 2010., te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (toč. II. izreke). Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. I. izreke i u dijelu pod toč. IV. izreke za iznos od 1.978,40 EUR (toč. I. izreke), preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. IV. izreke za iznos od 659,47 EUR i za taj iznos odbijen zahtjev ranijeg II. tuženika (toč. II. izreke), odbijena je žalba tuženika i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 3.976,44 EUR (toč. III. izreke), preinačeno je rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 6.226,00 EUR i u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja (toč. IV. izreke), odbijena je žalba ranijeg II. tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod toč. V. izreke (toč. V. izreke), odbačena je žalba tuženika protiv presude suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata u odnosu na više zatraženu kamatnu stopu (toč. VI. izreke), odbačena je žalba tužitelja protiv rješenja suda prvog stupnja u dijelu pod toč. V. izreke (toč. VII. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.263,24 EUR (toč. VIII. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4823/2024-2 od 26. ožujka 2025. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:

„Je li parnični sud ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete (osigurnine), makar ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze, pa tako ni vještačenje, radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), te potom na tome temeljiti i dosudu, a pritom se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, predlažući preinačiti pobijanu odluku suda drugog stupnja, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je ukazao na neosnovanost revizijskih navoda tuženika.

6. Revizija nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li parnični sud ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine osigurnine, te na tome temeljiti i odluku o tužbenom zahtjevu, iako niti jedna stranka tijekom postupka nije predlagala dokaz vještačenjem radi utvrđenja navedene činjenice, pri čemu se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa od 70.263,72 EUR po osnovi osigurnine na temelju police kasko osiguranja plovila sklopljene 30. rujna 2009., a uslijed ostvarenja osiguranog slučaja dana 13. travnja 2010., kada je brodica Beneteau Antares & Comfort u vlasništvu prednika tužitelja u potpunosti izgorjela u požaru.

10. Sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako ugovorena osigurana svota od 529.402,00 kn (sada 70.263,72 EUR) ujedno predstavlja i ugovorenu vrijednost plovila, budući da tuženik u tijeku postupka nije tvrdio niti dokazivao da je predmetna brodica osigurana preko svoje vrijednosti.

11. Sud drugog stupnja ocijenio je kako stranke u konkretnom slučaju nisu dogovorno utvrdile ugovorenu vrijednost osigurane brodice, te da je sud prvog stupnja uslijed pogrešnog pravnog pristupa propustio ispitati opseg obveze osiguratelja, sadržane u visini stvarne vrijednosti osigurane brodice u vrijeme nastale štete, a najviše do osigurane svote. S obzirom da je u ovom predmetu prvostupanjska presuda prethodno već jednom ukinuta, sud drugog stupnja je primjenom odredbe čl. 373.b st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 366.a st. 2. i 3. ZPP, odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke radi ispitivanja stvarne vrijednosti osigurane brodice u vrijeme nastanka štete, te je na temelju navedenog dokaza utvrdio kako opseg obveze tuženika kao osiguratelja iznosi 53.000,00 EUR, za koji je iznos potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je za preostali zatraženi iznos od 17.263,72 EUR preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

12. S time u svezi, sud drugog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke istaknuo kako je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke pravodobno predloženo od strane tuženika, te da je jedan od ključnih prigovora tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva bio sadržan u prigovoru opsega štete. Sud drugog stupnja također je ocijenio kako činjenica da je navedeni dokaz predložen radi utvrđenja okolnosti nastanka osiguranog slučaja ne utječe na zakonsku ovlast suda da vještaku odredi zadaću, te da izvede dokaz predloženim vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja sporne činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

13. Tuženik u reviziji ističe kako niti jedna od parničnih stranaka u tijeku cijelog postupka nije predlagala izvođenje dokaza radi utvrđenja činjenice visine osigurnine, odnosno visine stvarne vrijednosti brodice u vrijeme nastanka štete, dok je tuženik na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2021. jasno naveo kako dokaz vještačenjem po vještaku za plovila predlaže izvesti na okolnost nastanka štetnog događaja.

14. U pogledu postavljenog revizijskog pitanja tuženika, prije svega je potrebno istaknuti kako navedeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je sud „samostalno po službenoj dužnosti“ odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke, budući da navedeno ne koincidira sa stanjem spisa u ovom predmetu. Naime, suprotno navodima tuženika, u konkretnom slučaju se nije radilo o situaciji da je sud po službenoj dužnosti izveo određeni dokaz koji niti jedna stranka nije predložila u tijeku postupka, budući da je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke predložio sam tuženik u odgovoru na tužbu.

15. Nadalje, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi kako je dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke u ovom postupku izveden radi utvrđenja različite okolnosti u odnosu na okolnost radi čijeg je utvrđenja izvođenje navedenog dokaza predloženo. Naime, tuženik je na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2021. na upit suda pojasnio kako je dokaz vještačenjem po vještaku za plovila predložio na okolnost nastanka štetnog događaja, dok je navedeni dokaz u konačnici izveden radi utvrđenja okolnosti visine osigurnine, odnosno visine stvarne vrijednosti osigurane brodice u vrijeme nastale štete.

16. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 220. st. 1. ZPP propisano je kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

17. Prema odredbi čl. 250. ZPP, sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, s time da, sukladno čl. 259. st. 1. ZPP, sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

18. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da sud, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su važne za donošenje odluke, pri čemu ujedno, sukladno čl. 259. st. 1. ZPP, rukovodi vještačenjem i određuje zadatak vještaku, to proizlazi kako je sud drugog stupnja bio ovlašten odrediti izvođenje predloženog dokaza vještačenjem po vještaku pomorske struke radi utvrđenja činjenice koja je bila važna za donošenje odluke (visina stvarne vrijednosti brodice u vrijeme nastanka osiguranog slučaja), te vještaku u tom smislu i odrediti zadatak.

19. Naime, iz citiranih odredbi ZPP ne proizlazi da je sud prilikom izvođenja dokaza ograničen na ispitivanje samo onih okolnosti radi čijeg je utvrđenja pojedini dokaz predložen, posebno uzimajući u obzir kako, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Slijedom svega navedenog, na postavljeno revizijsko pitanje načelno valja odgovoriti kako sud, ukoliko se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP, nije ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete ukoliko ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze radi utvrđenja navedene činjenice. Međutim, uzimajući u obzir da je u ovom postupku sud izveo dokaz čije je izvođenje bilo predloženo još u odgovoru na tužbu, to odgovor na postavljeno pitanje nije važan za odluku u ovom sporu, budući da je u okolnostima konkretnog slučaja ocijenjeno kako je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 220. ZPP i čl. 259. st. 1. ZPP, u svezi sa čl. 366.a st. 2. ZPP i čl. 373.b st. 3. ZPP.

21. Iz navedenih razloga, s obzirom da primjena pravnog shvaćanja u svezi pitanja radi kojeg je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari ne bi dovela do drugačije odluke suda, to je revizija tuženika neosnovana, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6.

ZPP i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić

Rev-957/2025-2-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

člana vijeća Đura Sesse u predmetu poslovni broj Rev-957/2025

1. U gore naznačenom predmetu većina u vijeću smatra da je reviziju tuženika trebalo odbiti.

2. Ne mogu se na žalost složiti s pravnim shvaćanjem većine u vijeću, pa stoga sastavljam ovo izdvojeno mišljenje i molim i predlažem da se ono uz odluku VSRH dostavi strankama i objavi na mrežnim stranicama VSRH uz presudu.

3. U ovoj pravnoj stvari revizija je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd- 4823/2024-2 od 26. ožujka 2025. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:

„Je li parnični sud ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete (osigurnine), makar ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze, pa tako ni vještačenje, radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), te potom na tome temeljiti i dosudu, a pritom se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP?“.

4. Iz stanja spisa i utvrđenja sudova nižeg stupnja slijedi proizlazi kako je dokaz vještačenjem po vještaku pomorske struke u ovom postupku izveden radi utvrđenja različite okolnosti u odnosu na okolnost radi čijeg je utvrđenja izvođenje navedenog dokaza predloženo. Naime, tuženik je na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2021. na upit suda pojasnio kako je dokaz vještačenjem po vještaku za plovila predložio na okolnost nastanka štetnog događaja, dok je navedeni dokaz u konačnici izveden radi utvrđenja okolnosti visine osigurnine, odnosno visine stvarne vrijednosti osigurane brodice u vrijeme nastale štete.

5. Člankom 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Iznimku od tog pravila predstavlja samo odredba st. 2. istog članka koja daje sudu ovlast utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

Stavkom 3. istih članka određeno je da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

6. Nadalje čl. 219. ZPP-a propisano je:

„Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Rev-957/2025-2-1

Sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno“,

a čl. 220. određeno je:

„Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.“.

7. U ovoj konkretnoj parnici postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja, jer tvrdi da ima pravo na isplatu osigurnine uslijed štete iz osiguranja, nastale potpunim gubitkom osigurane brodice, čime je nastupio osigurani slučaj u vrijeme trajanja osiguranja. Tužitelj je vlasnik brodice (Benetau Antares 8 Comfort, dužine 8,36 m, širine 2,95 m, gaz 0,7 m, broj trupa FR-BEYH61051809, motor Toyota Nanni T4-200, broj motora [broj motora]) na kojoj je nastupila totalna šteta, jer je brodica izgorjela 13. travnja 2010. u požaru dok je bila privezana u marini Solaris u Šibeniku.

8. Prema tome, s obzirom na predmet spora, visine (iznos) osigurnine jest činjenica koju je dužan dokazati tužitelj.

9. Prema mom shvaćanju primjene odredba čl. 7., čl. 219. i čl. 220. ZPP-a na tužitelju je dužnost dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i u svezi s time o dokaze koje treba izvesti da bi se takve činjenice etablirale u sudskom postupku i koje bi bile dostatne da se u postupku donese za tužitelja povoljna odluka.

10. S time u svezi tužitelj je ovlašten predlagati unutra roka kada to može učiniti sve dokaze koje smatra potrebnim pa i vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, s time da dužnost i ovlast predlaganja dokaza obuhvaća i prijedlog stranke (tužitelja) na okolnost na koju treba provesti dokaz vještačenjem i koji je konkretan zadataka vještaka.

11. U situaciji kada je vještačenje predloženo na okolnost nastanka štetnog događaja, a u konačnici je izveden dokaz na okolnost visine stvarne vrijednosti brodice izveden je dokaz koji stranke nisu predložile čime je sud prekoračio svoje ovlasti, jer se ne radi o situaciji iz čl. 7. st. 2. ZPP-a.

12. Time je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je utjecala na ishod ovog spora, pa bi time i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju glasio:

Parnični sud nije ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete (osigurnine), makar ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze, pa tako ni vještačenje, radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), te potom na tome temeljiti i dosudu.

Rev-957/2025-2-1

13. Ovo i stoga što su pravila parničnog postupka napustila koncept oficioznih ovlaštenja parničnog suda, osim kada se radi o nedopuštenim raspolaganjima stranaka, te se koncept presuđivanja temelji na načeli stranačke istine, a ne materijalne istine, što znači da je dužnost dokazati činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje leži na svakoj stranci, a bez uplitanja ili intervencije parničnog suda.

14. Zato smatram da je reviziju trebalo usvojiti.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Sudac:

Đuro Sessa