REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-557/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja, u pravnoj stvari tužiteljice BEŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Iva Gavranović Bilić i Morana Gotić, odvjetnice u Zagrebu protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 kojeg zastupaju punomoćnici Marko Ramljak i Danko Jurišić, odvjetnici u Zagrebu i 2. tuženika VEGRAD-ZAGREB d.o.o. u stečaju, Zagreb, Republike Austrije 9, OIB 74652593485, kojeg zastupa stečajni upravitelj Davor Ivančić iz Čakovca, Ivana plemenitog Zajca 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-599/2024-2 od 21. listopada 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 7328/2016-12 od 18. listopada 2017., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija 1. tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-599/2024-2 od 21. listopada 2024. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7328/2016-12 od 18. listopada 2017. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja koji je prvotuženik Grad Zagreb pokrenuo protiv drugotuženika Vegrad - Zagreb d.o.o., a koji je određen rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 19. veljače 2013. godine poslovni broj Ovr-413/13 na nekretnini:

- 15/8670 suvlasničkog dijela nekretnine – u naravi POSLOVNA ZGRADA I ZGRADA U [adresa] (površine 869 čhv ili 3124 m2) i DVORIŠTE (površine 445 čhv ili 1602 m2), ukupne površine 4726 m2, odnosno 1314 čhv, sagrađena na zk.čest.br. 5658/1 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade, povezano temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine:

35. etaža 15/8670 dijela

lokal br. 99-a u etaži I. (prvog) kata korisne površine 14,98 čm

2. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da u roku od 15 dana solidarno nadoknade tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.“.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 18. listopada 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž- 599/2024-2 od 21. listopada 2024. suđeno je:

„I. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7328/2016-12 od 18. listopada 2017. i sudi se:

"Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja koji je prvotuženik Grad Zagreb pokrenuo protiv drugotuženika Vegrad- Zagreb d.o.o., a koji je određen rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 19. veljače 2013. godine poslovni broj Ovr-413/13 na nekretnini:

- 15/8670 suvlasničkog dijela nekretnine – u naravi POSLOVNA ZGRADA I ZGRADA U [adresa] (površine 869 čhv ili 3124 m2) i DVORIŠTE (površine 445 čhv ili 1602 m2), ukupne površine 4726 m2, odnosno 1314 čhv, sagrađena na zk.čest.br. 5658/1 upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade, povezano temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine: 35. etaža 15/8670 dijela, lokal br. 99-a u etaži I. (prvog) kata korisne površine 14,98 čm"

II. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da u roku od 15 dana solidarno nadoknade tužiteljici ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 6.039,49 eura.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-167/2025-2 od 16. siječnja 2025., 1. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Može li biti predmnijevani vlasnik određene stvari osoba koja je tu stvar kupila ništetnim ugovorom?“.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda 1. tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem postupka osiguranja koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr- 416/13 radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini-lokalu broj 99 a u etaži prvog kata površine 14,98 čm povezano sa suvlasničkim dijelom od 15/8670 dijela cijele nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 47236 m2 – nedopuštenim.

9.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a pošavši od utvrđenja:

- 27. veljače 2013. je za korist 1. tuženika u zemljišnim knjigama predbilježeno založno pravo na vlasništvu posebnog dijela sporne nekretnine i to radi osiguranja potraživanja u iznosu od 110.526,82 eura i iznosa od 132.595,90 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim deviznim i zakonskim zateznim kamatama te potraživanja iznosa od 240.968,40 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama u trenutku predbilježbe založnog prava bila upisana kao vlasništvo 2. tuženika,

- tužiteljica je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva podnijela 10. travnja 2013., kojem zahtjevu je udovoljeno rješenjem od 6. ožujka 2015.,

- iz Ugovora o kupoprodaji, broj P-113/94 SP od 26. listopada 1994., proizlazi da je tužiteljica kao kupac predmetnu nekretninu kupila od prodavatelja i graditelja

GIP Vegrad, Velenje, Republika Slovenija,

- nema dokaza o tome da je prodavatelj GIP Vegrad imao pravo korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom prije 2. tuženika,

- Ugovorom od 15. siječnja 1994., 2. tuženik je preuzeo prava i obveze društva GIP Vegrad iz Velenja prema 1. tuženiku, a na temelju više ugovora vezanih uz Trgovačkoposlovni centar Prečko u kojemu se nalazi sporna nekretnina,

- 2. tuženik je istim pravnim poslom preuzeo i obveze na temelju pravnih poslova koje je s pravnim prednicima Grada Zagreba ranije sklopio GIP Vegrad, a vezano za objekt [adresa]-stambeni niz "A" i "B", stambeno-poslovni objekt [adresa]/6, 7, 8 te objekte u stambenom [adresa],

- 2. tuženik je preuzeo dovršetak radova prema navedenim ugovorima s prvotuženikom na svim objektima, a GIP Vegrad se obvezao na 2. tuženika prenijeti lokale i stanove u protuvrijednost neizvršenih obveza GIP Vegrada prema ugovoru s prvotuženikom u vrijednosti 3.109.945,00 DEM (članak 4. Ugovora od 15. siječnja 1994.).

9.2. Sud prvog stupanja zaključuje da je tužiteljica vlasništvo uknjižbom stekla nakon što je u korist 1. tuženika već predbilježeno prisilno založno pravo radi osiguranja potraživanja koje ovaj tuženik ima prema 2. tuženiku, koji je u trenutku upisa osiguranja bio uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, pa je predloženo osiguranje bilo dopušteno. U odnosu na tvrdnju da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla i prije toga dosjelošću, prvostupanjski sud zaključuje da za to nisu stečeni uvjeti jer za stjecanje vlasništva izvanrednim dosjedanjem, od 1995. do 2013. nije bio protekao dvadestogodišnji rok propisan čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80 i 36/90 i “Narodne novine” br. 53/91, dalje: ZOVO), a za stjecanje prava vlasništva redovnim dosjedanjem nisu bile ispunjene pretpostavke, jer tužiteljičini posjed nije bio zakonit. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da se na temelju dokaza koji su predloženi za utvrđenje tužiteljičina prava vlasništva dosjelošću, ne može zaključiti da je ona imala

- na temelju pravnog posla od 26. listopada 1994. s GIP Vegradom iz Velenja u Republici Sloveniji, za kojeg nema dokaza da je bio knjižni prednik 2. tuženika, a niti proizlazi da je 2. tuženik bio njegov pravni sljednik u pravnom poslu s tužiteljicom - pravnu osnovu za redovno dosjedanje predmetne nekretnine. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

10. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na temelju njih izveden pogrešan zaključak u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i preinačava prvostupanjsku presudu u cijelosti navodeći da prvostupanjski sud nije ocijenio da je 1. tuženik u trenutku upisa predbilježbe osiguranja imao dovoljno razloga posumnjati da 2. tuženik nije vlasnik nekretnine i da se tužiteljica nalazi u posjedu nekretnine, imajući u vidu da su upravo gradska poduzeća izdavala tužiteljici dokumentaciju vezanu za spornu nekretninu. Samu činjenicu stanja zemljišne knjige u trenutku upisa predbilježbe prvostupanjski sud bezrezervno prihvaća ne osvrćući se na navode tužiteljice da je upravo od strane gradskog poduzeća evidentirana za obveze plaćanja komunalne naknade još od 2010. i da je istu plaćala upravo uredu 1. tuženika. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, kad je 1. tuženik izdavao dokumente za sporni lokal i obvezivao tužiteljicu na plaćanje komunalne naknade, prema stavu drugostupanjskog suda, 1. tuženik nije postupao u dobroj vjeri, pri čemu treba imati u vidu činjenicu da je posjed tužiteljice bio pošten i da se tužiteljica od 1995. očito ponašala kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora, ista ni od koga nije smetana, a pored toga adaptirala je spornu nekretninu uz valjanu lokacijsku i građevinsku dozvolu, jasno manifestirajući vlasničko pravna ovlaštenja koristeći nekretninu osobno i preko svojih zakupoprimaca kao pošteni posjednik. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica bila predmnijevana vlasnica koja može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe/osiguranja kada u postupku dokaže da je predlagatelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

11. Dakle, uvažavajući sadržaj dopuštenog pitanja, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje pitanje može li osoba čiji posjed nije zakonit steći dosjelošću status predmnijevanog vlasnika te stvari.

12. Odredbom čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 ,141/06, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) propisano je:

„Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.“

13. Dakle, predmnijevani vlasnik je istinit, zakonit i pošten posjednik nekretnine u odnosu na koju polaže neko pravo. Osoba koja tvrdi da je predmnijevani vlasnik nekretnine dužna je u postupku, između ostalog, dokazati svoj pravni temelj stjecanja nekretnine kako to nedvojbeno propisuje odredba čl. 166. st. 1. ZVDSP.

14. Sijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Nije predmnijevani vlasnik stvari osoba koja je stvar kupila ništetnim ugovorom, budući da nema pravni temelj i istinit način stjecanja stvari. Nadalje, osoba koja nema zakonit posjed nekretnine ne može steći pravo vlasništva redovnom dosjelošću, a osoba čini posjed nije pošten (savjestan) ne može steći vlasništvo niti izvanrednom dosjelošću, neovisno o proteku vremena posjedovanja stvari, niti se u takvom slučaju ona može smatrati predmnijevanim vlasnikom."

15. S obzirom da drugostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke u konkretnom slučaju nije uzeo u obzir ocjenu prvostupanjskog suda da tužiteljica nema zakonit posjed predmetne nekretnine niti je dao jasne i određene razloge o savjesnosti/poštenosti posjeda valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa