Poslovni broj P-136/2026-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji OIB 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZI OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, zastupan po punomoćniku Ljiljani Ostović Rakušić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OSTOVIĆ, RAKUŠIĆ&SLOVAČEK d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj ZI OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1626/2023-75 od 25. rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, da tužitelju ZI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju ZI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB 57509775367, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 250,00 eura (dvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ovaj sud na prijedlog tuženika donio rješenje o ovrsi posl br. Ovr-632/2019-8 od 7. ožujka 2019. (u daljnjem tekstu Rješenje o ovrsi od 7. ožujka 2019.) kojim se određuje ovrha na predloženoj nekretnini tužitelja uz naknadu troškova ovršnog postupka tuženika kao ovrhovoditelju, na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu iz razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 6.10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 27/2020 - u daljem tekstu OZ) nakon čega je ovaj sud donio zaključak posl. br. Ovr- 157/2021-3 u daljem tekstu Zaključak), kojim upućuje tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a temeljem čega tužitelj podnosi ovu tužbu navodeći da je ispunjenje tražbine na način određen rješenjem o ovrsi zabranjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, dalje navodeći da je ispunjenje tražbine zabranjeno i na temelju odredbi čl. 75. i 80. OZ-a, s obzirom da je ovrha određena na jedinoj ovršenikovoj nekretnini koja je kao takva nužna za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba, kao i osnovnih životnih potreba, osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, te ukazuje da on nikada nije izjavio da je suglasan da se radi namirenja tuženikove tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je predmetna ovrha nedopuštena i iz razloga navedenih u čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a jer narušava pravičnu ravnotežu interesa tužitelja i tuženika jer je vrijednost tuženikove tražbine ne razmjerno manja od vrijednosti nekretnine, a uz to navodi da tuženik nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, te da tuženik nema osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga.

1.2. Također tužitelj u tužbi navodi da je tražbina koja je predmet ovršnog postupka zastarjela budući da je tužitelj ugovor o zajmu sklopio 22. srpnja 2008., kojim je definiran način otplate zajma kroz period od 5 godina, tako da je posljednji anuitet dospio za plaćanje 22. srpnja 2013., iz čega proizilazi da je temeljem odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) nastupila zastara a unatoč navedenom doneseno je rješenje o ovrsi 23. siječnja 2017.

1.3. S obzirom na gore navedeno tužitelj predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom predmetnu ovrhu te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka s kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer tužitelj neosnovano smatra da je predmetna ovrha u cijelosti nedopuštena budući da se ovrha provodi na nekretnini za koju tužitelj nikada nije dao izjavu da je suglasan da se radi namirenja tuženikove tražbine može provesti ovrha na njegovoj jedinoj nekretnini, za kakvo stajalište tužitelja ne postoji uporište u odredbama OZ-a.

2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nejasno tužiteljevo dovođenje u vezu odredaba čl. 80.b. OZ-a sa rješenjem o ovrsi u kontekstu zabrane ispunjenja tražbine na način određen rješenjem o ovrsi, ukazuje da je tužitelj imao zakonsko pravo uložiti prigovor na predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika, a posljedično u parničnom postupku dokazivati svoje tvrdnje, a u odnosu na navode tužitelja da bi ovrha na nekretnini tužitelja narušila pravičnu ravnotežu interesa tužitelja i tuženika, tuženik navodi da ova tvrdnja nije potkrijepljena relevantnim dokazima.

2.2. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je navedena tvrdnja netočna i zakašnjela obzirom da su protekli svi prekluzivni rokovi isticanja prigovora takve vrste, dalje navodeći da je tužitelj mogao prigovoriti zastari u ovršnom postupku pokrenutim pred javnim bilježnikom, što je propustio učiniti, tako da budući da je tuženik ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, sukladno čl. 379. st. 1. ZOO/05 zastara je prolongirana za idućih deset godina.

2.3. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbu odbaci ili podredno odbije kao neosnovanu, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Proveden je dokaz uvidom u spis ovog suda posl. br. Ovr-1626/2023, ranijeg posl. br. Ovr-632/2019, uvidom u potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostataka novčanih sredstava od 15. veljače 2019., koju potvrdu je izdala FINA tužitelju i uvidom u priloženi zk. izvadak za predmetne nekretnine.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Nesporno je da je tuženik kao ovrhovoditelj 25. veljače 2019. podnio sudu prijedlog za određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave koju čini rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Vinkovcima, Mirodara Kovač, poslovni broj Ovrv-175/2017 od 23. siječnja 2017., koje je postalo pravomoćno i ovršno 22. srpnja 2017., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to: glavnice u iznosu od 4.938,13 EUR sa kamatom od 29. prosinca 2016., redovne kamate u iznosu od 559,53 EUR, zatezne kamate za period do 28. prosinca 2016. u iznosu od 4.348,95 EUR, ostalog potraživanja u iznosu od 861,13 EUR, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 420,08 EUR s kamatom od 23. siječnja 2017., te da je ovaj sud odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika koju čini kč. br. [katastarska čestica], selo, oranica površine 891 m2, u k. o. [katastarska općina].

6. Nesporno je da je ovršenik protiv Rješenja o ovrsi od 7. ožujka 2019. izjavio žalbu, pozivajući se između ostalog na nedopuštenost predmetne ovrhe po osnovi zaštite ovršenika u skladu s odredbama čl. 75. OZ-a, te pozivajući se na pravnu zaštitu po osnovi odredbi čl. 80.b st. 2. i st. 3. OZ-a, navodeći da bi se prodajom predmetne nekretnine u ovršnom postupku narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Ovršenik je žalbene navode obrazložio tvrdnjom da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju ima u svom vlasništvu, i da je ista nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba njega i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, te da ovrhovoditelj nije dokazao da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da tražbinu u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri.

7. Nesporno je da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-1113/2021-2 od 28. rujna 2021., uvažena je žalba ovršenika te ukinuto Rješenje o ovrsi od 7. ožujka 2019., nakon čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr- 157/2021-38 od 14. studenog 2022. (dalje u tekstu: Rješenje od 14. studenog 2022.), ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbijen, s tim da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-1196/2023-2 od 4. rujna 2023., ukinuto Rješenje od 14. studenog 2022., nakon čega je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1626/23-68 od 29. siječnja 2025. (Rješenje o ovrsi od 29. siječnja 2025.) koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-404/2025-2 od 13. lipnja 2025. nakon čega je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1626/2023-75 od 25. rujna 2025. koje je postalo pravomoćno 7. studenog 2025. kada je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-1323/2025-2 od 7. studenog 2025. odbio žalbu ovršenika.

8. Sporno je je li ovrha dopuštena na predmetnoj nekretnini te je li za predmetno potraživanje nastupila zastara.

9. Budući da je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-157/2021 od 23. ožujka 2021. tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a, sud je dužan raspraviti iste a u čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a stoji da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničkih isprava, ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda posl. br Ovr-1626/2023 utvrđeno je da je ovršenik u žalbi osim pozivanja na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. pozivao se i na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 6., čl. 65., čl. 75. st. 5., te čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a, što je u navedenom ovršnom postupku raspravljeno te doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi.

11. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je u ovom postupku potrebo raspraviti je li predmetna ovrha nedopuštena temeljem odredbi čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a.

12. Nesporno je da tužitelj u tužbi ponavlja navode iz žalbe koje je izjavljivao u ovršnom postupku a koji navodi se temelje na odredbama čl. 50. st. 1. toč. 6., odredbama čl. 65., 75. st. 5. i čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a, a što je raspravljeno u ovršnom postupku.

13. Tužitelj u tužbi ne navodi niti jedan valjan razlog zbog kojeg bi ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničkih isprava, niti predlaže provođenje bilo kakvih dokaza kojima bi to dokazao nego ponavlja kao i u ovršnom postupku da je ovrha određena na njegovoj jedinoj nekretnini, da je narušena pravična ravnoteža, a što je sve raspravljeno u ovršnom postupku, tako da u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a tužitelj nije dokazao da je provođenje ovrhe nedopušteno niti bi to mogao dokazati npr. svojim saslušanjem, saslušanjem svjedoka i očevidom na licu mjesta, jer je ove dokaze predlagao radi utvrđenja okolnosti iz čl. 50. st. 1. toč. 6., čl. 65., čl. 75. st. 1. i čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a, te na okolnost vlasništva nad predmetom ovrhe vezano za parnicu na koju je upućena njegova supruga.

14. Odlučujući o prigovoru zastare utvrđeno je da je Rješenje o ovrsi od 25. rujna 2025. doneseno na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovača i Vinkovaca posl. br. Ovrv-175/2017 od 23. siječnja 2017. koje je postalo pravomoćno i ovršno 22. srpnja 2017.

15. Prema odredbi članka 241. ZOO/05 zastara se prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

16. Ako je došlo do prekida zastare prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO- a zastara počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17. Iz navedenog proizlazi da je u predmetnom postupku nastupio prekid zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca što prema podacima iz priklopljenog ovršnog spisa je bilo 19. siječnja 2017. te je zastara ponovno počela teći od 22. srpnja 2017. kada je postalo pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca posl. br. Ovrv- 175/2017 od 23. siječnja 2017.

18. Budući da je prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave i to gore navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika podnesen ovom sudu 25. veljače 2019. što je vidljivo iz prijamnog pečata ovog suda koji se nalazi na stranici 2 spisa ovog suda posl. br. Ovr-1626/23 ranije ovr-157/2021, proizilazi da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja temeljem odredbe čl. 233. st. 1. ZOO/05.

19. S obzirom na gore navedeno neosnovan je prigovor zastare (kao i navodi tužitelja da je nastupila zastara s obzirom na datum sklapanja Ugovora o kreditu i rokova povrata kredita iz kojeg je proistekla ova tražbina) te je prigovor zastare tužitelj mogao istaknuti nakon primitka rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca posl. br. Ovrv-175/2017od 23. siječnja 2017.

20. Tužitelj je tijekom postupka predlagao sudu da odredi prekid ovog postupka do okončanja parničnog postupka koji je u tijeku a na koji je upućena supruga tužitelja, zaključkom posl. br. Ovr-1626/2023-85 od 16. veljače 2026. iz predmetnog ovršnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom protiv tužitelja i tuženika što se vodi kod ovog suda pod posl. br. P-161/2026, koji prijedlog nije prihvaćen temeljem odredbe čl. 212. i 213. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – nastavno ZPP) što je u skladu i s odredbama čl. 59. st. 4. OZ-a u kojem stoji da podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

21. Radi izloženog temeljem odredbe čl. 50 st. 1 toč. 10. i 11. OZ-a a u s vezi odredbom čl. 233. st. 1. ZOO/05 presuđeno je kao u izreci.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – nastavno ZPP) tuženiku je priznat parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava odgovora tužbe za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 – nastavno Tarifa), mogao priznati iznos od 100 bodova, s obzirom na vrijednost predmeta spora što s uključenim PDV-om iznosi 250,00 eura.

22.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da njegovoj strani temeljem odredbe čl. 4. zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18, 51/23 dalje ZSP) neće nastati obveza plaćanja navedene sudske pristojbe.

U Županji, 1. srpnja 2026.

Sudac:

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Josip Perić, odvjetnik u Zagrebu,

2. Odvjetničko društvo OSTOVIĆ, RAKUŠIĆ&SLOVAČEK d.o.o.