Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-241/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv I. tuženog ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene maloljetne DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po zakonskoj zastupnici i majci KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon rasprave održane i zaključene 1. lipnja 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, I. tuženika i zakonske zastupnice mlt. II. tuženice, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Radi namirenja novčanog potraživanja tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, kao vjerovnika, u iznosu od 4.481,33 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.415,63 eur koje teku od:

- na iznos od 940,16 eur teku od 11. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 972,88 eur teku od 2. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,41 eur teku od 5. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 289,10 eur teku od 2. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 239,96 eur teku od 16. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 757,12 eur teku od 20. rujna 2023. pa do isplate

zaključeni Ugovor o darovanju nekretnina od 1. travnja 2021., ovjeren po javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka 1. travnja 2021., pod brojem OV-1493/21, između I. tuženog ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darodavatelja, i II. tužene maloljetne DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskoj zastupnici i majci KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, kojim je II. tužena mlt. DĐ stekla vlasništvo nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište [adresa] ukupne površine 1900m2, suvlasnički dio 253/10000 etažno vlasništvo (E-25) u naravi stan C-2 koji se nalazi na trećem katu, a sastoji se od predsoblja, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, sobe, sobe,, kupaonice, izbe i loggie ukupne korisne površine 78,64m2 te sporednog dijela koji se sastoji od parkirališta br. 1 površine 16,50m2 i stanarske ostave br.1 površine 3,81m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za ispunjenje navedena tužiteljeva potraživanja prema I. tuženom ĆĐ, te je II. tužena mlt. DĐ dužna dopustiti da tužitelj Republika Hrvatska svoje potraživanje prema I. tuženom ĆĐ u iznosu od 4.481,33 EUR-a sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.415,63 eur teku od:

- na iznos od 940,16 eur teku od 11. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 972,88 eur teku od 2. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,41 eur teku od 5. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 289,10 eur teku od 2. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 239,96 eur teku od 16. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 757,12 eur teku od 20. rujna 2023. pa do isplate,

i to od 11. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate u cijelosti po stopi koja se obračunava na svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, namiri prodajom nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište [adresa] ukupne površine 1900m2, suvlasnički dio 253/10000 etažno vlasništvo (E-25) u naravi stan C- 2 koji se nalazi na trećem katu, a sastoji se od predsoblja, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, sobe, sobe,, kupaonice, izbe i loggie ukupne korisne površine 78,64m2 te sporednog dijela koji se sastoji od parkirališta br.1 površine 16,50m2 i stanarske ostave br.1 površine 3,81m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se I. tuženom ĆĐ i II. tuženoj mlt. DĐ naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju Republika Hrvatska, za Ministarstvo financija, u iznosu od 400,00 EUR (četiristoeura) zajedno sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako se prije pokretanja parničnog postupka nije obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno sudskoj praksi Županijskog suda u Osijeku i to presudama broj Gž-2846/10 od 14. travnja 2011. i Gž-3763/09 od 26. studenog 2009. te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 594-2010 od 23. studenog 2011., obzirom da je odredbom čl. 71. Zakona o obveznim odnosima propisan poseban prekluzivni rok za podnošenje tužbe. Tužitelj je utvrdio dugovanje prvotuženika prema tužitelju na ime poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Tužitelj je 16. prosinca 2020. izdao opomenu prvotuženiku klasa:415-01/2020-002/06605 kojom ga je pozvao da podmiri dug u iznosu od 22.070,55 kn/2.929,27 eur na ime glavnice i 738,38 kn / 98,00 eur na ime kamata, odnosno ukupno iznos od 22.808,93 kn/3.027,27 eur. Dostava je pokušana u dva navrata 21. prosinca 2020. i 31. prosinca 2020. Pošiljka je vraćena kao neuručena s obzirom da je prvotuženik obaviješten ali nije digao pošiljku. Prvotuženik nije platio dug po opomeni pa je tužitelj donio rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koja ima na računu kod banke klasa: UP/I-415-02/2021-001/00144 od 29. siječnja 2021. Dostava je pokušana u dva navrata 2. veljače 2021. i 11. veljače 2021. Pošiljka je vraćena kao neuručena s obzirom da je prvotuženik obaviješten ali nije digao pošiljku. Sukladno čl. 59.st.6. Općeg poreznog zakona smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od 15 dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave. Dug na ime glavnice prvotuženika na dan 15. veljače 2024. iznosi 4.481,33 eur sa zakonskim kamatama koje teku od svakog pojedinačnog dospijeća pa do isplate, kako je razvidno iz stanja tražbine klasa: UP/I-415-0272023-001/753 Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek od 15. veljače 2024. Kako tužitelj od prvotuženika ne uspijeva naplatiti predmetni dug, tužitelj je u nekoliko navrata provodio ispitni postupak radi utvrđivanja imovnog stanja prvotuženika, kojom provjermo je utvrđeno da prvotuženik ne raspolaže imovinom imovinu koja bi mogla biti predmetom ovrhe. U ispitnom postupku je utvrđeno da prvotuženik nema u vlasništvu pokretnina i nekretnina u svom vlasništvu. Prvotuženik nije podmirio tražbinu tužitelja, već je da bi izbjegao ovrhu na imovini zaključio sa kćerkom drugotuženicom 1. travnja 2021. Ugovor o darovanju nekretnina kojim je darovao drugotuženici nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe i dvorište [adresa] ukupne površine 1900m2, suvlasnički dio 253/10000 etažno vlasništvo (E-25) u naravi stan C- 2 koji se nalazi na trećem katu, a sastoji se od predsoblja, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, sobe, sobe, kupaonice, izbe i loggie ukupne korisne površine 78,64m2 te sporednog dijela koji se sastoji od parkirališta br.1 površine 16,50m2 i stanarske ostave br.1 površine 3,81m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako je prvotuženik darovnim ugovorom besplatno raspolagao svojom imovinom u korist drugotuženice s ciljem izbjegavanja ispunjenja svoje obveze prema tužitelju, čime se doveo u stanje u kojem nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeva potraživanja. Kako prvotuženik uslijed ovakvog raspolaganja imovinom nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeve tražbine, tužitelj radi zaštite svojih vjerovničkih prava na temelju članka 69. i 70. Zakona o obveznim odnosima predlaže sudu da donese presudu.

2. I. tuženi ĆĐ je na ročištu održanom kod ovog suda 1. lipnja 2026. naveo kako se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Zakonska zastupnica II. tužene mlt. DĐ – KĐ, na ročištu održanom kod ovog suda 12. siječnja 2026. navela je kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je navela kako je predmet ovog spora vezan uz ograničavanje i umanjenje imovine veće vrijednosti u vlasništvu mlt. djeteta, slijedom čega je tužitelj bio dužan prije podnošenja predmetne tužbe za navedeno raspolaganje, bilo dobrovoljno bilo prisilno, kod nadležnog HZZO, PU Osijek, zatražiti suglasnost za bilo kakvo raspolaganje predmetnom imovinom djeteta. Nastavno, a opreza radi, istaknula je pravo prigovora doma i jedinoj nepripadnoj.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću dokumentaciju i to ugovor o darovanju nekretnine (stranice 5-7 spisa), detaljni prikaz podataka o obvezniku OIB [osobni identifikacijski broj]a fizičkoj osobi (stranica 8 spisa), uvid u digitalne podatke matice rođenih (stranica 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 10-13 spisa), opomena Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 16.12.2020. (stranice 14-16 spisa), rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 29.1.2021. (stranice 17-21 spisa), očitovanje na upit o imovini od 20.12.2023. (stranice 22-26 spisa), stanje tražbine (stranica 27 spisa). Saslušan je I. tuženi ĆĐ.

4.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 1. lipnja 2026., ovaj sud je donio rješenje kojim je odbio dokazni prijedlog zakonske zastupnice mlt. II. tuženice za pribavom očitovanja od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek i to je li tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe zatražio pisanu suglasnost od iste ustanove, budući da se radi o raspolaganju imovinom mlt. djeteta, odnosno imovine veće vrijednosti.

5. Iz ugovora o darovanju nekretnine od 1. travnja 2021. (stranice 5-7 spisa) proizlazi kako je I. tuženi sklopio ugovor o darovanju nekretnine – stana na adresi u [adresa] i to upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 25. suvlasnički dio 253/10000 etažno vlasništvo (E-25) 1. stan C-2 koji se nalazi na trećem katu, ukupne površine 78,64 m2 s II. tuženom DĐ.

6. Iz detaljnog prikaza podataka o obvezniku OIB [osobni identifikacijski broj]a fizičkoj osobi za BĐ (stranica 8 spisa) proizlazi kako je njegova adresa prebivališta [adresa], te da je isti rođen **.**.1980.

7. Iz uvida u digitalne podatke matice rođenih za DĐ (stranica 9 spisa) proizlazi kako je ime njezinog oca ĆĐ, rođen **.**.1980. (inače I. tuženi), te da je II. tužena DĐ rođena **.**.2008., odnosno da se radi o mlt. osobi.

8. Iz izvadaka iz zemljišne knjige (stranice 10-13 spisa) proizlazi kako je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 25. suvlasnički dio 253/10000 etažno vlasništvo (E-25) stan C-2 koji se nalazi na trećem katu površine 78,64 m2 kao vlasnica u cijelosti upisana II. tužena mlt. DĐ, a na temelju ugovora o darovanju od 1. travnja 2021., kao i da je raniji vlasnik predmetnoga stana bio I. tuženi ĆĐ.

9. Iz opomene Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 16.12.2020. (stranice 14- 16 spisa) proizlazi kako je neposredno prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnine između I. tuženog i Ii. tužene poslana obavijest od strane tužitelja I. tuženom BĐ da postoji dugovanje prema poreznoj upravi u ukupnom iznosu od 22.808,93 kune. Navedenu opomenu je zaprimio I. tuženi ĆĐ **.**.2020.

10. Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 29.1.2021. (stranice 17-21 spisa) proizlazi kako je donijeto rješenje o ovrsi, radi naplate novčane tražbine pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika ĆĐ koje ima na računu kod banke.

11. Iz očitovanja na upit o imovini – vrsta imovine: očevidnik o redoslijedu plaćanja od 21. prosinca 2023. (list 22-26 spisa) proizlazi kako je I. tuženom ĆĐ postoji ukupno neplaćenog potraživanja od 3.760,90 eura.

12. Iz stanja tražbine (stranica 27 spisa) proizlazi kako je ukupno potraživanje tužitelja na dan 15. veljače 2024. u iznosu od 4.481,33 eura, od toga iznos od 4.415,63 eura na ime glavne tražbine a iznos od 65,70 eura na ime kamata.

13. Dakle, s obzirom na izloženo, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

14. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno da je I. tuženik ĆĐ sklapanjem ugovora o darovanju od 1. travnja 2021. onemogućio tužitelja da naplati svoju dospjelu tražbinu na način da je prenio u vlasništvo nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina] II. tuženoj mlt. DĐ.

15. Sporno je je li sklapanjem ugovora o darovanju nekretnine I. tuženi ĆĐ oštetio vjerovnika, ovdje tužitelja sklapanjem navedenog ugovora, kao i da li je II. tužena mlt. DĐ znala ili morala znati da navedenom radnjom nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužitelju.

16. Nije sporno da je predmetna nekretnina-stan prije sklapanja ugovora o darovanju od 1. travnja 2021. bile u vlasništvu I. tuženog ĆĐ, kao i da je ista postala vlasništvo II. tužene mlt. DĐ.

17. Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a stavkom 2. je propisano smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Člankom 67. stavkom 3. ZOO je propisano kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Člankom 70. ZOO je propisano ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. Člankom 71. stavkom 1. ZOO-a je propisano tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, dok je stavkom 2. propisano rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

18. Citiranim zakonskim odredbama, ovaj sud utvrdio kako je predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između I. i II. tuženika sklopljen 1. travnja 2021., a predmetna tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je podnijeta ovom sudu 26. ožujka 2024., odnosno unutar roka od tri godine od dana kada je poduzeta pravna radnja, pa je utvrđeno kako je predmetna tužba podnijeta unutar propisanog zakonskog roka.

19. Nadalje je ovaj sud utvrdio kako dužnik (ovdje I. tuženi ĆĐ) nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine koju prema njemu ima tužitelj. Navedeno je utvrđeno na način da je tužitelj dostavio ovome sudu očevidnik o redoslijedu plaćanja (list 22-26 spisa) iz kojega je vidljivo kako preko tri godine putem Agencije tužitelj nije mogao naplatiti svoju tražbinu prema I. tuženom ĆĐ, provedbom ovrhe na novčanim sredstvima. Iz opomene (list 14 spisa) jasno proizlazi kako je I. tuženi ĆĐ od strane tužitelja poslana opomena 16. prosinca 2020., odnosno prije poduzetog raspolaganja je postajala tražbina tužitelja prema I. tuženiku ĆĐ. Stoga je sklapanjem ugovora o darovanju nekretnina od 1. travnja 2021.

I. tuženi ĆĐ poduzeo radnju na štetu tužitelja, budući da je istom radnjom otuđio imovinu iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoju dospjelu tražbinu. Kako je sud također utvrdio da je tražbina vjerovnika dospjela na naplatu, a navedeno je utvrđeno uvidom u stanje tražbine (list 27 spisa), ovaj sud je stoga utvrdio opće pretpostavke za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

20. Kako je u vrijeme poduzimanja pravne radnje (sklapanja predmetnog ugovora o darovanju) I. tuženi ĆĐ odbijao primitak i upoznavanjem sa postojanjem tražbine prema tužitelju (list 16 i 21 spisa), ovaj sud je utvrdio kako je navedenom radnjom I. tuženi ĆĐ znao da poduzima tim pravnim poslom štetu svojem vjerovniku (ovdje tužitelju), budući da je očito kako isti izbjegava plaćanje tražbine tužitelju. Navod I. tuženog ĆĐ kako nije bio upoznat sa tražbinom u trenutku sklapanja ugovora isti ničim navedeno nije dokazao, budući da nije priložio nikakav dokaz o tome (da je otuđio nekretninu kada nije imao kakvo dugovanje), budući da je rješenje o ovrsi donijeto prije samog otuđenja, isto je dostavljeno na provedbu u Financijsku agenciju, a zasigurno je morao znati za tražbinu i tada, budući da mu je od onda bio i račun blokiran, a sve kako bi se za predmetnu tražbinu naplatio tužitelj. Isto tako navod I. tuženog ĆĐ kako je predmetni ugovor sklopio jer je želio osigurati budućnost II. tuženoj mlt. DĐ ovaj sud smatra kako je isto rekao samo kako bi izbjegao odgovornost, odnosno trpio naplatu predmetne tražbine tužitelja.

20.1. Kako je sud potom utvrdio uvidom u izvadak iz matice rođenih na ime DĐ da je I. tuženi ĆĐ njezin otac, sukladno članku 67. stavku 3. ZOO-a, tada se smatra kako je i njoj bilo poznato da I. tuženik ĆĐ poduzetim raspolaganjem nanio štetu vjerovniku (ovdje tužitelju), osim ako ne dokaže suprotno, a također budući da se i radi o darovnom ugovoru smatra se kako da I. tuženi ĆĐ poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svome vjerovniku, ovdje tužitelju. Ovaj sud smatra kako u ovome postupku II. tužena mlt. DĐ nije dokazala suprotno, a njezin navod kako je bilo potrebno zatražiti kakvu suglasnost od strane HZZO-a samo stavljen kao paušalan, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o otuđenju imovine II. tužene DĐ, kao dobrovoljnom raspolaganju, već o utvrđenju o paulijanskoj tužbi i namirenju tužitelja protiv kojega je poduzeta pravna radnja na njegovu štetu. Također se citiranom zakonskom odredbom iz članka 67. stavka 3. ZOO-a smatra da je dužnik znao da radnjom sklapanja ugovora o darovanju oštećuje vjerovnika, budući da se radi o besplatnom raspolaganju.

21. Kako je člankom 70. ZOO-a propisano da poduzeta pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, to je sud donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

22. Vezano uz prigovor II. tužene mlt. DĐ koji se odnosi pravo na dom, valja istaknuti kako je isti, po mišljenju ovoga suda, samo paušalan i ničime dokazan. Naime, adresa iz tužbe za II. tuženu mlt. DĐ je različita od adrese gdje se nalazi predmetna nekretnina, a I. tuženi ĆĐ je izjavio kako u predmetnom stanu trenutno nitko ne živi, pa ista niti nije mogla stoga steći trajnu povezanost s predmetnim stanom, kao domom.

23. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem članka 67. stavak 3., a u svezi sa člankom 70. ZOO, u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, te presuditi kao u izreci ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi članka 163. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženicima naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2026. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda iznosi 400,00 eura. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

25. Kako su I. i II. tuženici u cijelosti izgubili u sporu, sud o zahtjevu za naknadu troškova II. tužene DĐ nije niti odlučivao, budući da je ista u cijelosti izgubila u sporu.

26. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 1. srpanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja na broj P-DO-2/2024

2. I. tuženiku

3. II. tuženoj maloljetnici (putem zakonske zastupnice/majke)