Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-234/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, HP, izvjestiteljice i članice, KP, članice, u pravnoj stvari predlagatelja OP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] /4040/, Landwiederstrasse 2, Republika Austrija, kojeg zastupa Hrvoje Jukić, odvjetnik iz Zagreba, protiv protustranke ĆP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], koju zastupa Branimir Ždravac, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje maloljetne HPL /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, koju zastupa posebna skrbnica IP, mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, radi povratka djeteta, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2416/2025-41 od 18. ožujka 2026., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protustranke, preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2416/2025-41 od 18. ožujka 2026. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen zahtjev protustranke za naknadu troška predmetnog postupka, i rješava:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja OP za povratak maloljetne HPL /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, rođene **.**.2024. u Republiku Austriju.

2. Nalaže se predlagatelju OP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ naknaditi protustranci ĆP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ trošak postupka u iznosu od 2.187,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem naložen povratak maloljetne HPL /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ u [adresa], u roku od 8 dana (stavak I. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak II. izreke).

2. Protiv rješenja pod stavkom I. izreke i dijela stavka II. izreke u kojem je odbijen zahtjev protustranke za naknadu troška, žali se protustranka iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 15. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine, broj: 99/2018., u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi). Protustranka predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja (oca) za povratak maloljetne FP, rođene **.**.2024. u [adresa], koja je nesporno u vrijeme odvođenja iz Republike Austrije u Republiku Hrvatsku (u prosincu 2024.) bila u dobi od deset mjeseci (dojenče), a koji zahtjev predlagatelj temelji na Haškoj konvenciji o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 4/1994., 8/2018., u daljnjem tekstu: HK 1980).

6. Prvostupanjski je sud zahtjev ocijenio osnovanim navodeći da je posljednje zajedničko prebivalište roditelja djeteta bilo u [adresa] – Austriji (do 5. prosinca 2024.), a time i uobičajeno boravište djeteta, da po Austrijskom općem građanskom zakoniku (ABGB) roditelji djeteta imaju zajedničku skrb, da je majka djeteta nakon svađe sa predlagateljem, izrečene mjere zabrane približavanja predlagatelja protustranci po djelatnicima policije u Austriji i kontakata između majke (protustranke) i sigurnih kuća u [adresa] i Hrvatskoj, bez suglasnosti oca, odvela dijete iz Austrije u Hrvatsku, da otac naknadno nije dao odobrenje da dijete ostane u Hrvatskoj, već traži njegovo vraćanje u Austriju, da ne postoji opasnost od izloženosti djeteta nasilju po ocu u slučaju povratka djeteta jer da stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad i skrbnica djeteta navode da iz provedenog postupka ne proizlazi takva opasnost, a iz očitovanja Socijalne skrbi iz [adresa] da se po povratku majke s djetetom u Austriju mogu poduzeti koraci radi razrješenja moguće ugroženosti dobrobiti djeteta, kao i potrebnih mjera potpore, te da u Austriji postoje kuće za majke i djecu koje se mogu organizirati neovisno o KJH Linz.

7. Žalbene razloge protustranka u bitnome veže za povredu prava na obrazloženu sudsku odluku („uskratu pravde“), prvenstveno u dijelu njezinog prigovora da dijete / dojenče nije imalo uobičajeno boravište u [adresa], a što da je osnovna pretpostavka za donošenje odluke po HK 1980 (dijete i roditelji su hrvatski državljani, ne govore niti razumiju njemački jezik, roditelji nisu zaposleni u Austriji, uža i šira rodbina djeteta i roditelja živi na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje često odlaze i provode vrijeme tijekom godine, što sama majka s djetetom, a što kao obitelj, roditelji djeteta su sklopili brak u Republici Hrvatskoj, a dijete krstili u Bosni i Hercegovine - stvarno središte njihovih životnih interesa je Republika Hrvatska gdje imaju prijavljeno prebivalište), a nastavno i zavisno, i stav o nepostojanju okolnosti iz članka 13. i članka 20. HK 1980, te se u prilog istome poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5017/2019 od 3. studenog 2019. i broj U-III-1975/2021 od 13. travnja 2023., i pravnu stečevinu Europske unije kroz odluke Suda Europske unije vezano za tumačenja standarda „uobičajenog boravišta dojenčeta“ kao pravne činjenice, u svakom konkretnom slučaju.

8. Opravdano protustranka dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

9. Naime, odredbom članka 4. (Poglavlje I.) HK 1980 (potpisnice koje su Republike Austrija i Hrvatska) određeno je polje primjene prema dobi i uobičajenom boravištu djeteta – „ Konvencija se primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte. Konvencija se prestaje primjenjivati kada dijete navrši 16 godina.”

9.1. Pojam uobičajenog boravišta nije definiran HK 1980, drugim propisima Europske unije u kojima se uobičajeno boravište koristi kao poveznica, već se po Sudu Europske unije (i Ustavnom sudu Republike Hrvatske) tumači autonomno, kao pravni pojam (standard) činjenične naravi, u kontekstu odredbi koje se pozivaju na taj pojam, čija primjena ovisi samo o činjenicama svakog konkretnog slučaja, a što znači da nije dopušteno poistovjećivanje sa značenjem tog pojma u bilo kojem drugom kontekstu, posebno nacionalnom pravu (primjerice odredba članka 5. Zakona o međunarodnom privatnom pravu /Narodne novine, broj: 101/2017./, kojom je definiran pojam uobičajenog boravišta u smislu tog Zakona).

10. U odgovoru na korigirano pitanje povodom zahtjeva C-111/17 PPU (Prvostupanjski sud iz Atene / Grčke u predmetu OL protiv PQ) – koje tumačenje valja dati pojmu „uobičajeno boravište“ … kako bi se utvrdilo radi li se o „nezakonitom zadržavanju“ … (t. 35.), u ispravljenoj presudi od 8. lipnja 2017. Suda Europske unije , između ostalog se navodi:

- „… uobičajeno boravište predstavlja središnji element za osnovanost zahtjeva za predaju. Naime, takav zahtjev može se prihvatiti samo ako je dijete prije navodnog odvođenja ili zadržavanja imalo uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se predaja traži (t. 38.);

- „…uobičajeno boravište djeteta odgovara mjestu koje odražava određeni stupanj njegove integracije u društvenoj i obiteljskoj sredini. To mjesto moraju utvrditi nacionalni sudovi imajući u vidu sve konkretne okolnosti svakog pojedinog slučaja (presuda od 2. travnja 2009., A, C-523/07, EU:C:2009;225, t. 42. i 44. od 22. prosinca 2010., Mercredi, C-497/10 PPU, EU:C:2010:829, t. 47) – t. 42.;

- „… osim fizičke prisutnosti djeteta u nekoj državi članice, treba uzeti u obzir i druge čimbenike koji mogu uputiti na to da ta prisutnost nije vremenski ograničenog ili povremenog karaktera i da djetetovo boravište upućuje na određenu integraciju u društvenu i obiteljsku okolinu (t. 43.) … Među te čimbenike ubrajaju se trajanje, regularnost, uvjeti i razlozi boravka djeteta na području države članice i njegovo državljanstvo … koji se mijenjaju ovisno o dobi dotičnog djeteta (presuda od 22. prosinca 2010., Mercredi – C-497/10 PPU. EU:C:2010:829. t. 53.) – t. 44.:

- „Kad je dijete o kojem je riječ dojenče … obiteljsku okolinu kojeg određuje osoba na koju je upućen ili osoba s kojom živi, koja ga stvarno čuva i o njemu se brine … ono nužno dijeli društvenu i obiteljsku okolinu s tom osobom ili s tim osobama … kad se o dojenčetu stvarno brine njegova majka … valja uzeti u obzir, s jedne strane, trajanje, regularnost, uvjete i razloge njegovog boravka na području prve države članice, a s druge strane, majčino geografsko i obiteljsko podrijetlo te obiteljske i društvene veze koje su majka i dijete ostvarili u istoj državi članici (presuda od 22. prosinca 2010., Mercredi – C-497/10 PPU. EU:C:2010:829. t. 54. do 56.)“ – t. 45.;

- „ … namjera roditelja ne može sama po sebi u načelu biti odlučujuća za utvrđenje uobičajenog boravišta djeteta … već je samo „pokazatelj“ koji nadopunjuje lepezu drugih suglasnih elemenata“ (t. 47.) … težina koju valja dati tom elementu kako bi se utvrdilo uobičajeno boravište djeteta ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja …“ – t. 48.;

- „… valja ponoviti da pojam „uobičajeno boravište“ … odražava uglavnom činjenično stanje. Stoga je s tim pojmom teško pomiriti stajalište prema kojem je prvotna namjera roditelja da dijete boravi na određenom području važnija od okolnosti da ono od svojeg rođenja neprekidno boravi u drugoj državi članici“ (t. 51.);

- „… u odnosu na strukturu Haške konvencije iz 1980 …, argument prema kojem roditelji zajedno izvršavaju pravo na skrb i prema kojem zbog tog razloga majka ne može sama odlučiti o mjestu boravka djeteta nije presudan za utvrđivanje njegovog „uobičajenog boravišta“ …“ (t. 52.);

- „… u okviru ocjene zahtjeva za predaju utvrđenje mjesta uobičajenog boravišta djeteta valja provesti prije utvrđenja eventualno povrijeđenih prava na skrb.“ (t. 53.).

11. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja u bitnome proizlazi da roditelji maloljetne FP nisu imali pojedinačno niti zajednički plan dugoročnog zaposlenja i trajnog rješavanja stambenog pitanja u Republici Austriji, da ne poznaju njemački jezik (predlagatelj pohađa tečaj), da su od rođenja FP u biti živjeli od socijalnih potpora priznatih pravom Republike Austrije, da su do lipnja 2024. s djetetom više pute odlazili u Bosnu i Hercegovinu, gdje je dijete kršteno, da je majka s djetetom od 20. lipnja do 13. kolovoza 2024. živjela u [adresa] kod svojih roditelja (nisu bili u pitanju godišnji odmori, niti praznici), da su nakon vraćanja majke s djetetom u Republiku Austriju intenzivirani inače loši odnosi roditelja djeteta, koji su kulminirali 4. prosinca 2024., a povodom kojih su djelatnici policije u Republici Austriji izrekli predlagatelju mjeru zabrane pristupa protustranci na udaljenosti od 100 metara, da se majka s djetetom, uz prethodno ostvarene kontakte i konzultacije sa sigurnim kućama u [adresa] i Hrvatskoj, od prosincu 2024. nalazi u Republici Hrvatskoj, gdje su majka i dijete odgovarajući zbrinuti.

12. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, kao jedini objektivni zaključak ostaje da maloljetna DP (dojenče), odnosno njezina majka (protustranka) o kojoj je potpuno ovisila, time i intenzivno s njom morala biti društveno i obiteljski integrirana, a niti otac djeteta (predlagatelj) nisu u Republici Austriji do prosinca 2024. postigli stupanj integracije u društveno i obiteljsko okruženje koje bi bilo karakteristično za uobičajeno boravište djeteta u smislu odredbe članka 4. HK 1980 (do prosinca 2024. roditelji FP /dojenčeta/ nisu uspostavili značajne i stabilne obiteljske i društvene veze na području Republike Austrije, u smislu uobičajenog boravišta prema HK 1980 ), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da eventualna namjera predlagatelja i protustranke ne može sama po sebi u načelu biti odlučujuća u nespecifičnom određivanju uobičajenog boravišta dojenčeta, i da argument prema kojem roditelji (predlagatelj i protustranka) zajedno izvršavaju pravo na skrb i prema kojem zbog tog razloga majka (protustranka) ne može sama odlučiti o mjestu boravka djeteta nije presudan za utvrđivanje uobičajenog boravišta djeteta / dojenčeta , u smislu iste odredbe HK 1980.

13. Stoga se drugostupanjski sud, na što u biti opravdano ukazuje i žaliteljica, ne može složiti sa navodima prvostupanjskog suda da je posljednje zajedničko prebivalište roditelja djeteta bilo u [adresa] – Austriji (do 5. prosinca 2024.), da iz te činjenice (koja nije točna, niti mjerodavna kod utvrđivanja uobičajenog boravišta dojenčeta u smislu članka 4. HK 1980) proizlazi da je maloljetna DP prije odlaska u Republiku Hrvatsku (prosinac 2024.) imala uobičajeno boravište u [adresa], a niti da bi za tumačenje uobičajenog boravišta dojenčeta u smislu odredbe članka 4. HK 1980 bilo presudno to što po Austrijskom općem građanskom zakoniku (ABGB) roditelji maloljetne FP, koja je u vrijeme dolaska u Republiku Hrvatsku bila u dobi od 10 mjeseci, imaju zajedničku skrb.

14. Dakle, u okviru ocjene predmetnog zahtjeva, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da je mjesto uobičajenog boravište maloljetne FP (dojenčeta) u smislu odredbe članka 4. HK 1980, prije dolaska majke s djeteta u Republiku Hrvatsku (u prosincu 2024.) bilo u Republici Austrije, a nastavno i protivno toj odredbi da se HK 1980 primjenjuje na maloljetnu DP, zbog čega je uvažena žalba protustranke, preinačeno pobijeno rješenje pod stavkom I. izreke, tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev predlagatelja (oca) za povratak maloljetne HPL iz [adresa] u Republiku Austriju.

15. S obzirom da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni uvjeti iz članka 4. HK 1980 za primjenu iste na maloljetnu BP, to drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim odgovarati na stav prvostupanjskog suda o nepostojanju okolnosti / razloga vezano za primjenu odredbe članka 13. i članka 20. HK 1980, a niti žalbene navode u dijelu, u kojem protustranka uvjetno / podredno osporava i taj stav (ukoliko bi se HK 1980 primjenjivala na maloljetnu DP).

16. Nastavno izmijenjenoj odluci u glavnoj stvari, o dužnosti naknade troškova odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP -a u vezi s člankom 32. stavkom 1. i 2. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine, broj: 59/2023.), i člankom 22. stavkom 6. Zakona o provedbi, prema kojim odredbama je predlagatelj dužan naknaditi protustranci trošak koji je bio potreban u vođenju predmetnog sudskog postupka.

16.1. Trošak protustranke čini nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (članak 155. stavak 2. ZPP-a i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT/) u iznosu od 2.187,50 eura, a odnosi se na sastav podneska od 27. svibnja 2025. (list 100. – 103.) - 250 bodova, od 4. lipnja 2025. (list 116. – 121.) - 125 bodova – Tbr. 8/5. OT, sastav žalbe od 26. rujna 2025. (list 167.-179.) i 10. travnja 2026. (list 225. – 226.) od po 125 bodova - Tbr. 10/4. OT, za zastupanje na ročištima 4. lipnja 2025. (list 132. – 137.) i 9. prosinca 2025. (list 216. – 218.) - 250 bodova - Tbr. 9/8. OT ili ukupno 875 bodova x 2,00 eura - Tbr. 54. OT = 1.750,00 eura + 437,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% - Tbr. 46. OT.

17. Prema tome, predlagatelj je dužan naknaditi protustranci troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura.

18. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2416/2025-41 od 18. ožujka 2026. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen zahtjev protustranke za naknadu troška, utvrđeni su žalbeni razlozi na koje se poziva protustranka, s otklonjivim posljedicama u ovom stadiju postupka, zbog čega je odlučeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 15. Zakona o provedbi za točku 1., članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 15. Zakona o provedbi za točku 2.).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović