Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-103/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. R1 Ob-911/2024-12 od 22. prosinca 2025., dana 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. R1 Ob-911/2024-12 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je između MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1954. i pokojnog NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2024. postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 2019. godine pa do smrti pok. NĆ **.**.2024.

2. Citirano rješenje žalbom pobija protustranka HZMO ne navodeći određeno žalbene razloga propisane odredbom članka 353. stavka 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, toč. 2 i 3 12/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP), dok iz sadržaja žalbe proizlazi da to rješenje protustranka pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud pravilno je proveo predložene dokaze i iste cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.

6. Isto je bilo moguće osnovano i valjalo utvrditi na temelju svih provedenih dokaza budući da su o trajanju i sadržaju iste detaljno iskazivali i saslušani svjedoci i sama predlagateljica.

7. Tvrdnja žalitelja da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno budući da pok. NĆ u razdoblju od 2014. do 2021. nije imao prebivalište u [adresa] iz čega proizlazi da od prijave prebivališta u [adresa] do trenutka smrti nije proteklo više od 3 godine.

8. Takav žalbeni navod nije osnovan budući da iz pravilno provedenih dokaza i to Uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je pok. NĆ imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 21. ožujka 1986. do 3. ožujka 2014. te od 18. listopada 2021. do smrti, a da predlagateljica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 20. travnja 1976. te da na navedenoj adresi i danas prebiva kao i da iz iskaza predlagateljice i svjedoka IĆ (sin predlagateljice) i HĆ proizlazi da su predlagateljica i pokojni NĆ sklopili brak 1976. godine, u kojem su rođena dva sina pokojni M i IĆ. Nakon pogibije sina predlagateljica se 1993. godine razvela od pokojnog supruga, ali on bi povremeno dolazio, financijski im je pomagao i u velikoj mjeri je pomagao njihovom sinu. Obitelj se 2019. godine konačno ponovno spojila i živjeli su zajedno u [adresa] u zajedničkom stanu u [adresa] sve do smrti pok. NĆ.

9. Činjenica da predlagateljica i pok. NĆ nisu imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi kroz tri godine prije smrti NĆ ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanje izvanbračne zajednice, za koje nije nužno da su izvanbračni drugovi imali isto prebivalište već da je postojala suglasna volja da žive u izvanbračnoj zajednici te da zajednički žive međusobno si pomažu i donose odluke o svim važnim životnim pitanjima a sadržaj takvog odnosa predlagateljice i pok. N koji je trajao najmanje tri godine odnosno od 2019., pa do smrti pok. N nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i predlagateljice.

10. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravi iz čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) koji propisuje da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

11. U konkretnom slučaju među strankama je postojala trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već u uspostavljanju emocionalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj su izvanbračni drugovi zajedno odlučivali o svim životnim pitanjima i zajedno su raspolagali svojim prihodima od mirovine, a kada je pok. N obolio od karcinoma predlagateljica ga je njegovala uz pomoć zajedničkog sina.

12. Iz navedenih razloga pobijano rješenje je potvrđeno temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP- a kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lidija Bošnjaković