Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-217/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, OF, izvjestiteljice i članice, ŠF, članice, u pravnoj stvari tužiteljice AF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Luka Mađerić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Barišić i Barišić iz Zagreba, protiv tuženika ZF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Veljko Miljević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miljević i Partneri j. t. d. iz Zagreba, uz sudjelovanje maloljetnog LF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i maloljetne VF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica DF, magistra prava, zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, Trg Nevenke Topalušić 1, radi izmjene sudske odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-315/2024-106 od 3. travnja 2026., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-315/2024-106 od 3. travnja 2026. pod stavkom I. točki 1. i točkama 3. – 7. izreke, i dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom izmijenjeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1990/21 od 18. veljače 2022. u točki II. izreke kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 19. listopada 2021., tako što je određeno da će maloljetna djeca stranaka LF i VF stanovati s majkom na adresi u [adresa] (stavak I. točka 1. izreke), da će majka ostvarivat djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb za maloljetnog LF i maloljetnu VF - kod donošenja odluka o njihovom zdravlju, liječenju, školovanju, upisivanju na školske i izvanškolske aktivnosti, dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb (stavak I. točka 2. izreke), da će se odnosi djece s ocem odvijati primarno u skladu sa dogovorom roditelja, uvažavajući obveze i mogućnosti oba roditelja te želje mogućnosti i zdravlje djece, a ukoliko isti izostane - jednom mjesečno i to prvi vikend u mjesecu od subote u 10:00 do nedjelje u 18:00 sati, tako što će otac djecu preuzeti subotom u 10:00 na adresi prebivališta tužiteljice (majke) i vratiti ih na istu adresu u nedjelju u 18:00 sati, osim u vremenu kad majka koristi godišnji odmor , svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradan, a da će se neizravni osobni odnosi oca sa djecom ostvarivati tri puta tjedno u vremenu između 18:00 i 20;00 posredstvom telefonskog poziva, video poziva ili drugog komunikacijskog sredstva (stavak I. točka 3. izreke).

Pod stavkom I. točkom 4. izreke roditelji su upozoreni da su dužni u vezi s maloljetnom djecom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djece i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djece, da razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djecu, i da tu suradnju ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

Pod stavkom I. točkom 5. izreke je naloženo tuženiku za uzdržavanje maloljetnog LF plaćati iznos od 500,00 eura mjesečno počevši od 1. svibnja 2024. nadalje do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec sa zatezni kamatama, pod točkom 6. stavka I. izreke za uzdržavanje maloljetne VF iznos od 300,00 eura mjesečno od 1. svibnja 2024. nadalje, a pod točkom 7. istog stavka određeno da će roditelji (tužiteljica i tuženik) u jednakim dijelovima snositi troškove vrtića, izvan vrtićkih i izvan nastavnih aktivnosti.

Pod stavkom II. izreke je odbijen zahtjev za uzdržavanje maloljetne VF za daljnji iznos od 100,00 eura mjesečno (preko iznosa od 300,00 eura do iznosa od 400,00 eura), a pod stavkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv presude pod stavkom I. točkama 1., 3. - 7. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] u vezi s člankom 346. ObZ-a . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Neodređeno zahtijeva trošak drugostupanjskog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a)

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu utvrđene povrede i propusti prvostupanjskog suda koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti i s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koje ne proturječe sadržaju predmeta.

6. Neosnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu pod stavkom I. točkama 1.,

3. - 7. izreke zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. Naime, prvenstveno je za podsjetiti se da roditeljska skrb, kao pravni institut (članak 91. - 101. ObZ-a), temeljni sadržaj koje je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, među kojima su zdravlje, razvoj, njega i zaštita, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja (članak 92. stavak 1. ObZ -a), zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (članak 92. stavak 3. ObZ- a) postoji da bi se djetetu omogućilo ostvarivanje njegovih prava, a roditeljima čija je temeljna briga skrbiti o djetetu dao pravni legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svojem djetetu (članak 91. ObZ-a), pri čemu se roditeljima jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja mogu biti ograničena radi zaštite dobrobiti djeteta (članak 104. stavak 3. ObZ-a, članak 64. Ustava[3] , članak 3., članak 5. i članak 18. Konvencije[4] , članak 5. Protokola 7 uz EKZLJP-a , članak 24. Povelje ).

8. Dobrobit djeteta kao sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, središnja je i dominantna zadaća ne samo roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete, već i svih institucija socijalne skrbi, sudova, upravnih i pravosudnih tijela, čija djelovanja se odnose na djecu, a koja ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014.).

9. Dakle, u predmetnom je parnici dužnost suda bila odlučiti o roditeljskoj skrbi u skladu sa onim što bi maloljetni LF u dobi od nepunih deset (10) godina (rođen **.**.2016.) i maloljetna VF u dobi od nepunih 8 (osam) godina (rođena **.**.2018.), u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave (u travnju 2026.), za sebe (i o sebi) odlučili da su za to bili sposobni, propitivanjem svih njihovih potreba i davanjem

3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 41/2000. - pročišćeni tekst, 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

4 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017.)

5 /Europska/ Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.).

6 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (Sl C 202, 7. 6. 2016. str. 389. - 405.)

prednosti osnovnim potrebama, te propitivanjem odlučuje li volja majke i oca što je u konkretnom slučaju najbolje za djecu, a ako odlučuje, prikriva li, ili potpuno zanemaruje prava djece, i isključuje li njihovu samosvojnost kao civilizacijsku vrijednost, te zavisno od istoga, uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djece i interesa njihovih roditelja, u kojem uspostavljanju se posebnu pažnju mora dati najboljem interesu maloljetnog LF i maloljetne VF.

10. Pravilna je i na zakonu utemeljena odluka pod stavkom I. točkom 1. izreke kojom je određeno da će djeca stanovati s majkom na adresi – [adresa], te stavkom 1. točkom 4. izreke o dužnosti roditelja na razmjenu informacija u vezi s djecom , koje tuženik posebno niti ne osporava (članak 96. stavak 1. i 2. ObZ-a za određivanje mjesta stanovanja djece, članak 111. ObZ-a za dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djecom).

11. Odluka pod stavkom I. točkom 2. izreke prvostupanjske presude kojom je određeno da će majka ostvarivat djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb za maloljetnog Matu i maloljetnu VF kod donošenja odluka o njihovom zdravlju, liječenju, školovanju, upisivanju na školske i izvanškolske aktivnosti, i da će u preostalom dijelu roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, ostaje neizmijenjena jer je tuženik ne osporava, a donesena je za dobrobiti djece (članak 105. stavak 1. ObZ-a).

12. U žalbenom stadiju postupka je sporna odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djece s ocem i visini određenog uzdržavanja, utoliko što tuženik u žalbi, a tužiteljica u odgovoru na žalbu iznose oprečne stavove i argumente vezano za osnovanost tih odluka.

13. Iz rezultata raspravljanja u bitnome proizlazi da su se okolnosti vezano za ostvarivanje osobnih odnosa djece s ocem nakon 19. listopada 2021. kad je potpisan Plan o zajedničkoj skrbi bitno promijenile, utoliko što je tuženik (otac djece) ponovljeno iskazao volju da ne ostvaruje osobne odnose s djecom uopće dok ne dokaže svoju nevinost u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega zbog protupravnog oduzimanja slobode majci djece, prijetnje i nasilja u obitelji, što su djeca s kojima je u predmetnom postupku ponovljeno po psihologu obavljeni razgovori iskazala svoje nezadovoljstvo sa djelomično ostvarivanim osobnim odnosima s ocem jer da se otac ne druži s njima i ne doživljava ih, govori im da je mama „zločesta“ (s ocem se nisu viđali u očevom obiteljskom okruženju, već kod bake i djede po ocu, s kojima nisu razvili privrženi odnos), a posljedično čemu se kod maloljetnog LF stvorio negativan osjećaj u očevoj prisutnosti u vidu nelagode, nesigurnosti i strah od očeve ljutnje, dok VF uopće ne opisuje aktivnosti s ocem, već samo sadržaje s bakom po ocu, odnosno da voljom tuženika osobni odnosi s djecom nisu ostvarivani prema Planu o zajedničkoj skrbi iz 2021. i privremenoj mjeri iz 2023. (u opsegu niti sadržaju) u iskazivanju koje je isti gotovo potpuno zanemario prava djece (i svoju dužnost kao roditelj) na ostvarivanje osobnih odnosa, u mjeri da su se djeca gotovo odvikla od druženja s njim, a koja druženja bi trebala podrazumijevati sadržaje na temelju kojeg se kod djeteta stvara osjećaj prihvaćenosti i emocionalne stabilnosti, radi pravilnog razvoja i odrastanja djeteta.

14. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi "… da je sud bez vremenskog ograničenja odredio minimalni opseg kontakata, čime je privremenu potrebu eventualne stabilizacije odnosa pretvorio u trajno stanje, … što nije u skladu s načelom razmjernosti, niti s obvezom suda da aktivno potiče održavanje i razvoj odnosa djeteta s oba roditelja.", budući da je odlukom pod stavkom I. točkom 3. izreke određeno da će se osobni odnosi djece s ocem odvijati primarno i izravno u skladu sa dogovorom roditelja, uvažavajući obveze i mogućnosti oba roditelja i želje, mogućnosti i zdravlje djece, a tek podredno ako izostane dogovor roditelja prvi vikend u mjesecu (subota i nedjelja), svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni (7 dana), te neizravno tri puta tjedno između 18:00 i 20:00 posredstvom telefonskog poziva, video poziva ili drugog komunikacijskog sredstva.

15. Osim toga, upravo je na tuženiku koji je doveo do toga da su se djeca gotovo odvikla od druženja s njim, da postepeno i razumno, u skladu sa razvojnim potrebama i mogućnostima djece, kod djece stvori osjećaj prihvaćenosti i emocionalne stabilnosti, bez kojeg nije niti moguće održavanje osobnih odnosa u onoj mjeri / kvaliteti kojom bi se utjecalo na pravilan razvoj i odrastanje djece, a što bi trebao biti cilj svakog roditelja, neovisno o tome što misli jedan o drugome.

16. U konačnici, tuženik nije lišen prava na izmijenjenu odluku o osobnim odnosima s djecom, ukoliko bi učinio vjerojatnim da su nakon provođenja odluke iz stavka I. točke 3. izreke prvostupanjske presude nastupile nove ili bitno promijenjene okolnosti i da su predložene izmjene u najboljem interesu djece (primjerice promjena dobi i potreba djeteta, neprovođenje postojeće odluke, promjene u odnosu roditelj – dijete, školske ili zdravstvene okolnosti).

17. Dakle, suprotno stavu tuženika za odluku o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom, u okolnostima kao što su predmetne, nije bilo potrebno izvoditi dokaz psihijatrijskim vještačenjem na okolnosti roditeljskih kompetencije, a niti je zbog neizvođenja tog dokaza, vezano za tu odluku, činjenično stanje nepravilno utvrđeno, kako to isti tvrdi. Naprotiv, odlukom o ostvarivanju osobnih odnosa djece s ocem, pri donošenju koje su cijenjene ne samo okolnosti u vrijeme zaključenja glavne rasprave, već i one koje su prethodile, uspostavljena je pravična ravnotežu između interesa djece i interesa njihovih roditelja, u kojem uspostavljanju je prvostupanjski sud posebnu pažnju dao najboljem interesu maloljetnog LF i maloljetne VF.

18. Suprotno stavu tuženika i razlozima koje navodi u žalbi, iznosi novčanog uzdržavanja za djece nisu određeni previsoko, niti paušalno (stavak I. točke 5. - 7. izreke), već prema životnom standardu tuženika i potrebama djece.

19. Naime, općim odredbama o određivanju uzdržavanja (članak 306. - 307. ObZ-a) i posebnim pravilima o određivanju uzdržavanja za djecu (članak 308. - 317. ObZ-a), između ostalog je propisano da je sud dužan pri procjeni mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (članak 307. stavak 3. ObZ-a), da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (članak 311. stavak 1. ObZ-a), da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 2. ObZ-a), da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a), da je roditelj koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulazi sva stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a), a sud osim prihoda i imovinskih prilika iz članka 313. stavka 2. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (članak 313. stavak 4. ObZ-a), da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo iznimno u slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ-a) i da sud može u parničnom postupku, ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihode iz najvišeg platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje koje se donose na temelju članka 314. stavka 4. ObZ-a, odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicom zbog posebno opravdanih razloga, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja (članak 315. stavak 1. ObZ-a).

20. Uzimajući u obzir s jedne strane promjene na strani djece u razdoblju od 2021. kad je potpisan Plan o zajedničkoj skrbi i uzdržavanju do zaključenja glavne rasprave u predmetnom postupku u travnju 2026. (u 2021. djeca su bila u dobi od 5 i 3 godine, u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave u dobi od nepunih 10 i 8 godina, troškovi njihova stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i obrazovanja su znatno porasli), a s druge strane tuženikovo imovinsko stanje, stalna i povremena primanja /životni standard tuženika/ - raspolaganjem iznosom preko 2.000.000,00 eura ostvarenih prodajom više nekretnina u razdoblju 2022. - 2025., suvlasništvo u više tvrtki od kojih je jedna u 2025. poslovala s ocjenom B2, a jedna A+, luksuzna i skupocjena putovanja i kupnje robe (objavljeni podaci na društvenim mrežama), da najam za stan u kojem stanuje tuženik plaća jedna od tvrtka u iznosu 2.000,00 eura mjesečno, da je vlasništvo stana u [adresa] prenio na majku a za koji je oglašena prodaja za cca 800.000,00 eura, kao jedini objektivni zaključak ostaje da je tuženik s kojim djeca ne stanuju, u mogućnosti, neovisno o obvezi uzdržavanja još jednog djeteta iz sadašnjeg braka (u dobi od nepune dvije godine), novčano doprinositi za uzdržavanje djece ukupan iznos od 800,00 eura mjesečno (za LF 500,00 eura, a VF 300,00 eura), počevši od 1. svibnja 2024. nadalje, te snositi u jednoj polovini dijela izvannastavne troškove djece, i da se tim iznosom neće povećati standard majke djece, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud, i za tu odluku dao jasne i dostane razloge na stranici 26. - 29. pobijane presude (točke 16. - 20. obrazloženja).

20.1. Naime, s obzirom na materijalne dokaze u predmetu , sadržaj kojih tuženik nije uspio kompromitirati, a iz kojih proizlaze i druge mogućnosti stjecanja zarade, na što ukazuje i životni standard tuženika prema informacijama koje sam objavljuje na društvenim mrežama, a koje je sud dužan po službenoj dužnosti uzeti u obzir kada je u pitanju zaštita dobrobiti djeteta, za zaključiti je da tuženikovo prikazivanja samo svoje formalne (minimalne) plaće / dohotka, kreditnog zaduživanja u iznosu 303,18 eura (koje se niti ne može uzeti u obzir jer se ne radi o novčanoj obvezi nužnoj za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u smislu odredbe članka 313. stavka 5. ObZ- a) i selektivnog izbora od više pravnih subjekata stanje računa onih koji ostvaruju manju dobit ili su u gubitku (obrt [obrt]) u biti predstavlja očito bezuspješan pokušaj prikrivanja njegove stvarne ekonomske moći, koju između ostalog potvrđuju i boniteti navedenih trgovačkih društava, a na štetu uzdržavanja maloljetnog LF i maloljetne VF.

21. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žalbe u dijelu u kojem tuženik tvrdi da je određena visina uzdržavanja ostala na razini pretpostavki, a ne dokazanih činjenica, da prvostupanjski sud nije obrazložio okolnosti koje su nastale nakon što je doneseno rješenje poslovni broj R1 Ob-1990/2021 od 19. veljače 2022., da je sud bez financijskog vještačenja dobiti i prihoda trgovačkih društava ušao u činjenice i osnove vezano za koje nema stručno znanje, da nije uzeto u obzir da je prije podnošenja predmetne tužbe imao negativno financijsko stanje, gdje su završili novci od prodaje nekretnina, da ima obvezu uzdržavanja IF (kćer i iz sadašnjeg braka) i pokćerke MF i kreditno opterećenje od 303,18 eura mjesečno, te da ga se dvostruko opteretilo jer da troškovi izvannastavnih aktivnosti djece za koje je određeno da ih roditelje snose u jednakim dijelovima ulaze u redovne potrebe djece koji su pokriveni uzdržavanjem (da je sud odstupio od svrhe instituta uzdržavanja, koji treba obuhvatiti ukupne potrebe djece u okviru jedinstvenog novčanog iznosa, osim u iznimnim i obrazloženim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu utvrđene), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da je pored potrebe djece, drugi element koji preciznije određuje uzdržavanje, mogućnost osobe koja je dužna davati uzdržavanje, da tuženik iako dužan, nije sud prikazao ukupne neto prihode u koje ulaze sva njegova stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a), za razliku od ekonomske moći prikazivane kroz medije i društvene mreže, koja je nespojiva s onim što je navodio u prvostupanjskom postupku i na čemu ustrajava u žalbi.

22. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio navedeno materijalno pravo kada je naložio tuženiku za uzdržavanje djece doprinosi mjesečno 800,00 eura (za maloljetnog LF 500,00 eura, a za maloljetnu VF 300,00 eura) počevši od 1. svibnja 2024. ubuduće i parira u troškovima izvannastavn ih aktivnosti djece u jednoj polovini dijela i za odluku o uzdržavanju (stavak I. točke 5. - 7. izreke) dao razloge koje ne proturječe sadržaju predmeta i prikupljenim informacijama .

23. I odluka o troškovima postupka u dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika, a koju tuženik osporava podredno osporavanja dijela odluke o glavnim zahtjevima je pravilna.

24. Trošak žalbe pada na teret tuženika jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a).

25. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak iste nije priznat tužiteljici (članak 155. stavak 1. ZPP -a u vezi s člankom 346. ObZ-a).

26. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-315/2024-106 od 3. travnja 2026. pod stavkom I. točki 1. , točkama 3. – 7. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II., sve u vezi s člankom 346. ObZ-a).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović