1 

Poslovni broj: 4 Kv II-70/2024-3

2 Kir-128/2024-10

Poslovni broj: 4 Kv II-70/2024-3

2 Kir-128/2024-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. K. zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114./23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj Kir-128/2024-6 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog B. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda protiv okrivljenog B. K., na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 određen je istražni zatvor na jedan mjesec od 3. veljače 2024.

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni B. K. po braniteljici Ž. M., odvjetnici, bez navođenja žalbenih razloga, stvarno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s žalbenim prijedlogom da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika i isti zamijeni mjerama opreza.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Žalitelj u žalbi ne osporava postojanje osnovane sumnje, kao niti postojanje istražno zatvorskih razloga iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, ali smatra da bi se ista svrha kao istražnim zatvorom mogla ostvariti i mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08.

4.1.              Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti.

5.              Žalitelj smatra da je određivanje istražnog zatvora protiv njega pretjerano stroga mjera, s obzirom na to da do sada nije niti prekršajno niti kazneno osuđivana osoba, kao i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i blažim mjerama kojima će se onemogućiti kontakt okrivljenika s žrtvom i presumptivnim svjedocima. Time bi se ostvarila i svrha istražnog zatvora sprječavanjem ometanja kaznenog postupka i ponavljanja kaznenih djela.

6.              Žalitelj tvrdi kako se ista svrha kao istražnim zatvorom može ostvariti mjerama opreza koje predlaže u žalbi. Na navedeno pitanje odgovoreno je potpuno ispravnom argumentacijom u pobijanom rješenju (toč. 7.) čemu se nema što posebno dodati. Žalitelju valja odgovoriti kako su točne njegove tvrdnje o ranijoj neosuđivanosti, ali navedeno, samo za sebe, ne može dovesti do drugačijeg zaključka od onog iznijetog u pobijanom rješenju. Prema izjavama presumptivnih svjedoka, slikama upućenih poruka i podacima o zdravstvenim problemima okrivljenika, zbog kojih se liječi, proizlazi jasan zaključak o progresiji okrivljenikova nasilničkog i prijetećeg ponašanja prema žrtvi uzrokovanog ljubomorom. S obzirom da žrtva i okrivljenik žive u istoj kući, da zajedno rade, a okrivljenik ne nudi nikakvu garanciju alternativnog smještaja, niti odgovara na pitanje onemogućavanja kontaktiranja i približavanja žrtvi na radnom mjestu, to predložene mjere opreza ne predstavljaju nikakvu garanciju da bi se istima ostvarila ista svrha kao istražnim zatvorom. U tom smislu se ista svrha kao istražnim zatvorom ne bi mogla ostvariti mjerama opreza niti u odnosu na opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, bliske srodnike okrivljenika s kojima živi u istoj kući, odnosno zaposlenicu u obiteljskom trgovačkom društvu. Iz tih razloga nije osnovana žalba okrivljenika u smislu da bi određivanje istražnog zatvora bila prestroga mjera osiguranja njegove prisutnosti u kaznenom postupku, odnosno mjera kojom se ostvaruje svrha iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, već se naprotiv radi o adekvatnoj i potrebnoj mjeri s obzirom na aktualnu i akutnu njegovu koluzionu i iteracijsku opasnost.

7.              Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 13. veljače 2024.