REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1552/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Radovana Raduke, predsjednika vijeća, Nevenka Baran, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom INDUSTROGRADNJA d.d. u stečaju iz Varaždina, A. Šenoe 4-6, OIB: 03714155365, odlučujući o žalbi stečajnih vjerovnika ISTO Upravljanje d.o.o. iz Zagreba, Nikole Tesle 10, OIB: 22424877822 i ISTO Grupa d.o.o. iz Zagreba, Nikole Tesle 10, OIB: 78858201330, protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-317/2025-414 od 18. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba stečajnih vjerovnika ISTO Upravljanje d.o.o. i ISTO Grupa d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-317/2025-414 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odbacio prijedlog stečajnih vjerovnika ISTO Grupa d.d., ISTO Nekretnine d.o.o., ISTO Servis d.o.o., ISTO Usluge d.o.o., Cipela broj 42 d.o.o. i ISTO Upravljanje d.o.o. kojim su predložili ukidanje odluka skupštine vjerovnika održane 4. ožujka 2026. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer, premda se na skupštini vjerovnika od 4. ožujka 2026. raspravljalo o tijeku stečajnog postupka na izdavanje tabularnih isprava i upravljanje parnicama od strane stečajnog dužnika, o odluci o uskrati suglasnosti za postupke stečajne upraviteljice u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-1264/21, o ukidanju Odbora vjerovnika i o odluci o imenovanju novog stečajnog upravitelja, na navedenoj skupštini vjerovnika nisu donesene nikakve odluke pa je upravo iz tog razloga prijedlog odbačen. Pri tome, prvostupanjski sud smatra da se na skupštini vjerovnika samo glasovalo o Odluci o ukidanju Odbora vjerovnika, no nakon što su vjerovnici glasovali o prijedlogu te odluke, niti ta odluka nije donesena jer je za prijedlog odluke glasovalo manje vjerovnika od onih koji su glasovali protiv tog prijedloga odluke slijedom čega je sud prvog stupnja konstatirao da odluka o ukidanju prijedloga vjerovnika nije donesena.
2. Protiv rješenja žalbu su podnijeli stečajni vjerovnici ISTO Upravljanje d.o.o. i ISTO Grupa d.o.o. pobijajući ga iz svih žalbenih razloga. Žalitelji u bitnom ističu da je zastupnik po zakonu stečajnih vjerovnika na zapisnik prigovorio postupanju suda u odnosu na utvrđeno pravo glasa prisutnim vjerovnicima te je na kraju skupštine u zapisnik izjavio protivljenje odlukama skupštine zbog pogrešno utvrđenog prava glasa te je predložio da sud „ukine sve današnje odluke skupštine jer iste nisu donesene sukladno zajedničkom interesu stečajnih vjerovnikaˮ. Stečajni vjerovnici su dodatno podneskom od 6. ožujka 2026. obrazložili svoj prijedlog za ukidanje odluka skupštine vjerovnika. Žalitelji ističu da je izglasana odluka o neprihvaćanju predloženog ukidanja odbora vjerovnika na koju je utjecalo pogrešno utvrđenje prava glasa odnosno da bi uz pravilno utvrđeno pravo glasa rezultat glasovanja bila drugačija odluka što su stečajni vjerovnici detaljno obrazložili u podnesku od 6. ožujka 2026. Žalitelji smatraju da su, s obzirom da je odluka donesena suprotno zajedničkom interesu vjerovnika, imali pravo tražiti ukidanje svih odluka skupštine. U nastavku žalbe žalitelji navode da sud nije provjerio, sukladno uputi drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-4257/25 od 5. studenoga 2025. jesu li odluke donijete na (ranijoj) skupštini od 19. rujna 2025. protivne zajedničkom interesu vjerovnika odnosno sud nije provjerio tada utvrđeno pravo glasa; žalitelji se pozivaju i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1524/25 od 10. svibnja 2025. te smatraju da je sud pogrešno ocijenio isprave u odnosu na tražbinu vjerovnika ISTO Upravljanje d.o.o. što je presudno utjecalo na tijek skupštine, raspored glasova i rezultat glasovanja po donesenoj odluci odnosno na nedonošenje daljnjih odluka. Žalitelji zbog navedenog predlažu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba stečajnih vjerovnika nije osnovana.
3.1. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno ocijenio da na skupštini vjerovnika nije donesena odluka o prijedlogu za ukidanje odbora vjerovnika, no primjenom odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku i članka 10. Stečajnog zakona prvostupanjsku je odluku i u tom dijelu valjalo potvrditi; pri tome, ovaj sud napominje da su za žalitelje iste pravne posljedice time što je prvostupanjski sud odbacio umjesto odbio zahtjev za ukidanje odluke skupštine vjerovnika.
4. Naime, odredbom članka 108. stavka 1. Stečajnog zakona je propisano da će sud na zahtjev razlučnoga vjerovnika, stečajnoga vjerovnika koji nije nižega isplatnog reda, stečajnoga upravitelja ili iznimno po službenoj dužnosti ukinuti odluku skupštine vjerovnika ako je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika.
4.1. Prema tome, iz navedene odredbe proizlazi da sud može donijeti rješenje o ukidanju odluke skupštine vjerovnika samo ako je prethodno skupština vjerovnika donijela određenu odluku koja je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika, a to sud može učiniti ili na zahtjev razlučnog vjerovnika ili stečajnog vjerovnika koji nije nižega isplatnog reda ili po službenoj dužnosti.
5. U konkretnom predmetu, a prema zapisniku skupštine vjerovnika održane 4. ožujka 2026. sa str. 5785. - 5797. spisa proizlazi da je dnevni red te skupštine bio: 1) rasprava o tijeku stečajnog postupka s naglaskom na izdavanje tabularnih isprava i upravljanje parnicama od strane stečajnog dužnika, 2) odluka o uskrati suglasnosti za postupke stečajne upraviteljice u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-1264/21, 3) odluka o ukidanju Odbora vjerovnika i 4) odluka o imenovanju novog stečajnog upravitelja. Međutim, o točkama 1), 2) i 4) dnevnog reda se uopće nije ni glasovalo budući da nije bilo konkretnih prijedloga odluka. Prema tome, upravo zbog toga što skupština vjerovnika uopće nije donijela nikakve odluke o točkama 1), 2) i 4) dnevnog reda, to je u odnosu na te točke dnevnog reda prijedlog stečajnih vjerovnika koji su predložili ukidanje (nepostojećih) odluka skupštine vjerovnika od 4. ožujka 2026. pravilno odbačen.
6. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da skupština vjerovnika od 4. ožujka 2026. nije donijela odluku o prijedlogu za ukidanje Odbora vjerovnika. Naime, prema str. 12. zapisnika skupštine vjerovnika od 4. ožujka 2026. (str. 5796. spisa) proizlazi da su prisutni stečajni vjerovnici na toj skupštini glasovali o prijedlogu odluke o ukidanju odbora vjerovnika te, s obzirom na to da su vjerovnici većinom glasova glasovali protiv prijedloga te odluke, to skupština vjerovnika nije donijela odluku o ukidanju odbora vjerovnika, a što je stečajni sudac konstatirao u tom zapisniku. Međutim, to ne znači da o toj točci dnevnog reda skupština vjerovnika nije donijela odluku, a kako to pogrešno u obrazloženju pobijanog rješenja smatra prvostupanjski sud. Ovo stoga jer je glasovanjem većine glasova stečajnih vjerovnika protiv odluke o ukidanju odbora vjerovnika skupština vjerovnika donijela odluku kojom se odbija prijedlog za ukidanje odbora vjerovnika odnosno ona je time zapravo donijela odluku o zadržavanju odbora vjerovnika prema članku 97. stavku 1. (rečenica 2.) Stečajnog zakona. Prema tome, protivno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, skupština vjerovnika je 4. ožujka 2026. donijela odluku kojom je odlučila o prijedlogu za ukidanje odbora vjerovnika tako što je odbila taj prijedlog, a tu odluku skupštine vjerovnika sud prema odredbi članka 108. stavka 1. Stečajnog zakona može ukinuti ako je protivna zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika.
6.1. Upravo zbog toga, sud prvog stupnja, umjesto što je u odnosu na tu odluku skupštine vjerovnika odbacio prijedlog/zahtjev stečajnih vjerovnika ISTO Grupa d.d., ISTO Nekretnine d.o.o., ISTO Servis d.o.o., ISTO Usluge d.o.o., Cipela broj 42 d.o.o. i ISTO Upravljanje d.o.o. za ukidanje odluke skupštine vjerovnika, o tom prijedlogu/zahtjevu je trebao meritorno odlučiti na način da ispita je li on osnovan, to jest je li donesena odluka u skladu sa zajedničkim interesom stečajnih vjerovnika. Međutim, u konkretnom predmetu time što je prijedlog stečajnih vjerovnika za ukidanje te skupštinske odluke prvostupanjski sud odbacio umjesto da je isti odbio kao neosnovan, za žalitelja su pravne posljedice iste pa je zbog toga (i) u odnosu na prijedlog vjerovnika za ukidanje te odluke skupštine vjerovnika pobijano rješenje valjalo potvrditi.
6.2. Naime, u konkretnom stečajnom postupku prema navodu stečajne upraviteljice sa skupštine vjerovnika (str. 5795. spisa) sudjeluje ukupno 267 stečajnih vjerovnika (slijedom čega ovlaštenje odbora vjerovnika nemaju svi vjerovnici u smislu članka 96. stavka 6. Stečajnog zakona) pa je stoga i prema ocjeni ovog suda oportuno da postoji odbor vjerovnika koji sukladno članku 98. stavku 1. Stečajnog zakona nadzire stečajnog upravitelja i pomaže mu u vođenju poslova, pregledava poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju te prema potrebi nalaže provjeru prometa i iznosa gotova novca, a u okviru svog poslovanja obavlja i druge poslove navedene u stavku 2. istog članka Stečajnog zakona. Dakle, postojanje odbora vjerovnika je u konkretnom predmetu korisno i od zajedničkog interesa svih vjerovnika, jer premda skupština vjerovnika može donijeti sve odluke iz nadležnosti odbora vjerovnika prema članku 107. stavku 1. točka 5. Stečajnog zakona, samo sazivanje i donošenje odluka na odboru vjerovnika je znatno brže i fleksibilnije od djelovanja skupštine vjerovnika jer za podnošenje prijedloga za sazivanje skupštine Stečajni zakon propisuje određen broj stečajnih vjerovnika i njihovih tražbina (članak 104. stavak 1. točke 3. i 4. Stečajnog zakona) te rok u kojem se skupština mora održati nakon podnošenja prijedloga (članak 104. stavak 2. Stečajnog zakona), dok je za sazivanje odbora vjerovnika dovoljno da za to postoji prijedlog stečajnog upravitelja, predsjednika odbora vjerovnika ili većine članova odbora vjerovnika (članak 101. stavci 2. i 3. Stečajnog zakona), a kako zakon ne propisuje nikakav rok koji mora proteći od podnošenja prijedloga do održavanja odbora vjerovnika, to znači da se on može održati odmah nakon podnošenja prijedloga. Prema tome, postojanje odbora vjerovnika je u zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika odnosno (eventualna) odluka skupštine vjerovnika kojom bi se ukinuo odbor vjerovnika ne bi bila u zajedničkom interesu vjerovnika pa bi potonju odluku prvostupanjski sud trebao ukinuti (i) po službenoj dužnosti prema članku 108. stavku 1. Stečajnog zakona.
6.3. Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je odluka skupštine vjerovnika kojom je odbijen prijedlog za ukidanje odbora vjerovnika u zajedničkom interesu stečajnih vjerovnika, to je prijedlog/zahtjev određenih stečajnih vjerovnika za ukidanje te odluke neosnovan pa je zato sud prvog stupnja taj prijedlog trebao odbiti. Međutim, time što je taj prijedlog odbacio, za žalitelja su iste pravne posljedice pa je stoga ovaj sud (i u tom dijelu) potvrdio pobijano rješenje.
7. U odnosu na sve žalbene razloge žalitelja kojima oni ukazuju na to da je sud prvog stupnja pogrešno određenim vjerovnicima čije su tražbine osporene prije raspravljanja o pojedinim točkama dnevnog reda priznao pravo glasa, ovaj sud napominje da je o tome sud mogao odlučiti prema članku 106. stavku 4. (rečenica 2.) Stečajnog zakona. Jednako tako, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da je sud pogrešno ocijenio isprave u odnosu na tražbinu vjerovnika ISTO Upravljanje d.o.o. što je presudno utjecalo na tijek skupštine, raspored glasova i rezultat glasovanja po donesenoj odluci odnosno na ne donošenje daljnjih odluka, ovaj sud napominje da to nije točno. Naime, prema zapisniku sa skupštine vjerovnika proizlazi da je sud 3. ožujka 2026. zaprimio podnesak društva ISTO Industrogradnja d.o.o. u stečaju kojim je taj stečajni vjerovnik raskinuo Ugovor o ustupu od 29. prosinca 2023. sklopljen s društvom ISTO Upravljanje d.o.o., a premda je zastupnik po zakonu društva ISTO Upravljanje d.o.o. na toj skupštini naveo da nije zaprimio izjavu o raskidu ugovora, o raskidu ugovora je on nesporno obaviješten na samoj toj skupštini prije samog raspravljanja o svim točkama dnevnog reda pa tako i prije glasovanja o prijedlogu za ukidanje odbora vjerovnika. Slijedom navedenog, budući da raskidom ugovora o ustupu tražbine prestaje pravni učinak tog ugovora odnosno stjecatelj tražbine tu tražbinu sukladno članku 368. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima mora vratiti prenositelju, to prenositelj tražbine ponovno postaje stečajni vjerovnik u odnosu na tražbinu prema stečajnom dužniku koja je ranije bile prenesena. Upravo zbog toga, društvo ISTO Industrogradnja d.o.o. u stečaju je mogao glasovati na skupštini vjerovnika prema visini svoje tražbine koja je raskinutim Ugovorom o ustupu od 29. prosinca 2023. ranije bila prenesena na ISTO Upravljanje d.o.o.
8. Slijedom navedenog, žalbu stečajnih vjerovnika ISTO Upravljanje d.o.o. i ISTO Grupa d.o.o. je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Radovan Raduka
