REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-27/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Branka Brkića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika BA zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 144/22., dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 18. prosinca 2024. broj K-279/2024. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2025. broj Kž- 161/2025-7, u sjednici Vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika BA za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 18. prosinca 2024. broj K-279/2024., osuđenik BA proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2025. broj Kž-161/2025-7 preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik BA po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca, time da mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne na koju je osuđen iznosi sedam mjeseci, dok se u preostalom dijelu od sedam mjeseci ta kazna neće izvršiti ukoliko osuđenik BA u vremenu provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da određeno vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
2. Osuđenik je pravovremeno po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći „da je tijekom postupka došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP-a, te da je u postupku došlo grubog kršenja načela pravičnosti i da je kod odmjeravanja kazne povrijeđeno pravo obrane okrivljenika“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i da „ukine pobijane presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP-25).
4. Zahtjev osuđenika BA nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu samo paušalno ističe da je u tijeku postupka, ne navodeći gdje i kako, došlo do ostvarenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP-24), a u podnesenom zahtjevu ne obrazlaže u čemu bi se točno istaknuta bitna povreda sastojala. Međutim, iz te se zakonske osnove, sukladno odredbi iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24, ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.
5.1. U odnosu na istaknutu bitnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP-24 osuđenik tvrdi da mu tijekom drugostupanjskog postupka sud drugog stupnja nije omogućio sudjelovanje na sjednici vijeća pa da mu je na taj način povrijeđeno pravo obrane, čime upire na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24. Međutim, navedene tvrdnje nisu točne.
5.2. Naime, pregledom podataka u spisu, a posebno podataka iz jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima (eSPIS) za spis predmeta drugostupanjskog suda, proizlazi da je sud drugog stupnja o zakazanoj sjednici, prema odredbi iz članka 475. stavka 1. ZKP-24 uredno obavijestio stranke, pri čemu na tu sjednicu, iako su prethodno uredno bili obaviješteni, nisu pristupili ni osuđenik niti njegov branitelj, pa je sjednica drugostupanjskog vijeća sukladno odredbi iz članka 475. stavka 3. ZKP-24 održana u njihovoj odsutnosti. Takvim njihovim postupanjem osuđeni i njegov branitelj odrekli su se prava prisustvovati sjednici drugostupanjskog vijeća iako su znali da će vijeće odlučivati i o žalbi tužitelja koji je osporavao izrečenu uvjetnu osudu. Iz navedenog proizlazi da je sud drugog stupnja poduzeo sve zakonom predviđene radnje kako bi u tijeku žalbenog postupka osuđeniku osigurao nazočnost na sjednici vijeća i omogućio mu usmeno obrazlaganje žalbe na prvostupanjsku presudu, pri čemu su ujedno bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za održavanje drugostupanjske sjednice.
6. Osuđenik nadalje tvrdi da mu je u drugostupanjskoj presudi prestrogo i arbitrarno odmjerena kazna, jer da je zapravo odmjeravanje kazne prije svega u nadležnosti prvostupanjskog suda, pa bi sud drugog stupnja u takvu kaznu mogao intervenirati samo u slučaju očite nerazmjernosti ili povrede zakona, a što bi izričito tada moralo biti i obrazloženo, čime upire na povedu iz članka 468. stavka 2. ZKP-24 u vezi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24, odnosno na tešku povredu prava na pravično suđenje u smislu arbitrarne odluke, a u tome osuđenik također nije u pravu.
6.1. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, teška povreda prava na pravično suđenje postoji ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9). Međutim, prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji takva povreda nije ostvarena.
6.2. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode osuđenika iznesene u žalbi, koja je podnesena samo zbog odluke o kazni, dao vrlo opširne razloge za svoju odluku, oni su jasni, dostatni i razumni, a iz njihove analize proizlazi da nisu proizvoljni. Stoga su prigovori u zahtjevu osuđenika o teškoj povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrarne, odnosno neobrazložene drugostupanjske presude, u cijelosti neosnovani. Ovo i iz razloga jer je drugostupanjski sud u razlozima presude sukladno članku 487. ZKP-24 jasnim i razumnim obrazloženjem odgovorio na sve istaknute žalbene navode osuđenika koji su se odnosili na kaznu (odlomak 9.) Stoga u drugostupanjskom postupku nije ostvarena povreda zakona iz članka 468. stavka 2. ZKP-24 u vezi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24.
6.3. Konačno, osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima drugostupanjskog suda koji se odnose na vrstu i visinu izrečene kazneno pravne sankcije u konkretnom slučaju, a posebice prigovori usmjereni na ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti, ustvari se odnosi na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz tih se razloga, sukladno članku 517. ZKP-24, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
7. Slijedom iznijetoga trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
