REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2258/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PFH iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marin Zekanović, odvjetnik u Zadru, protiv 1. tuženika PF, 2. tuženika ĆF i 3. tuženika OF, svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, radi uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-473/2025-3 od 2. rujna 2025., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-70/2024 od 17. ožujka 2025., na sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citirane drugostupanjske presude. Zahtijevaju troškove postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

2. Postavili su pravna pitanja koja ocjenjuju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i koja glase:

„I. Jesu li sud prvog i drugog stupnja povrijedili odredbe parničnog postupka na štetu tuženika kada su propustili odlučiti o istaknutom prigovoru zastare i u odnosu na naturalnu restituciju, odnosno jesu li sudovi dužni očitovati se o tom prigovoru i iznijeti razloge njegove osnovanosti ili pak neosnovanosti u obrazloženju svojih presuda ( čl. 338. st. 3. i st.4. i čl. 375. st. 1. ZPP -a), te da li je sud drugog stupnja pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava morao ocijeniti osnovanost, odnosno neosnovanost prigovora zastare i za naturalnu restituciju, a ne samo za novčanu naknadu štete?

II. Da li predstavlja uopće čin uznemiravanja ili se samo radi o naknadi štete, ako je naloženo tuženicima da uspostave prijašnje stanje izvođenjem određenih detalja na građevini kako ih je vješatk nazvao “loše izvedenih detalja” , a nakon što je tužiteljica odustala od zahtjeva za uznemiravanje bespravnom gradnjom stepeništa , zbog čega je došlo do umanjenja vrijednosti kuće i ima li tužiteljica u takvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji pravo na negatornu tužbu, ili se radi o tužbi za naknadom štete, odnosno postoji li protupravnost kada su tuženici već ranije, postupili po nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz kaznenog postupka i izveli radove upravo onako kako je vještak predložio?

III. Da li obje parnične stranke i tužitelj i tuženici imaju pravo podnijeti zahtjev za donošenjem dopunske presude u skladu sa čl. 339. st. 2. ZPP -a i da li postoje pretpostavke za donošenje dopunske presude, ako taj zahtjev nije podnijela tužiteljica i da li se smatra da je u tom slučaju tužba povučena, ako tuženici u zakonskom roku zatraže donošenje takove dopunske presude, a prije toga su tuženici se protivili preinaci tužbenog zahtjeva?

IV. Na temelju čl. 385a. st. 2 ZPP-a, a u skladu sa prethodno navedenim pitanjima tuženici podnose i prijedlog za dopuštenje revizije, jer je sud drugog stupnja osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a povrijedio temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. i čl. 14. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje-pravo na obrazloženu sudsku odluku), pri čemu ove povrede su bile od utjecaja na pobijani dio odluke drugostupanjskog suda i to u vezi propusta nižestupanjskih sudova da odluče o prigovoru zastare, koji se odnosu na naturalnu restituciju, a što je od odlučujućeg utjecaja na odluku u ovom sporu?

V. Da li je sud drugog stupnja dužan obrazložiti svoju odluku o parničnim troškovima u smislu obrazloženja svojih postupanja, utvrđenja i zauzetih pravnih stajališta odnosno, ima li odluka o troškovima razloge na koji način je sud utvrdio da su stranke uspjele u parničnom postupku svaka za 50 %, ako to sud ne obrazlaže i da li je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?

VI. Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu i mora li sud voditi računa o uspjehu stranaka u parničnom postupku vodeći računa o vrijednosti predmeta spora u svakoj fazi postupka, kod poduzimanja svake parnične radnje koja se ima odnositi na tužbeni zahtjev točno određene vrijednosti spora?“.

3. Kao razloge važnosti predlagatelji naznačuju ovosudne odluke - Rev-2976/2015-2 od 10. rujna 2019., Rev-448/2014-3 od 27. travnja 2021.., Rev-605/01 od 26. rujna 2001. i Rev-x-1158/2016-2 od 30. kolovoza 2017., a u odnosu na pitanja vezana za odluku o troškovima - Rev-x-79/2012-2 od 11. lipnja 2013., Rev-2202/12-2 od 23. travnja 2014., Rev-540/10 od 21. prosinca 2010., Rev-200/01 od 6. rujna 2001., Rev- 3146/90 od 30. travnja 1993., Rev-609/01 od 22. svibnja 2001., Rev-832/05 od 26. travnja 2007., Rev-885/06 od 20. rujna 2007., Rev-636/04 od 11. lipnja 2005., Rev- 915/10 od 27. travnja 2011., Rev-1687/09-2 od 8. travnja 2010., Rev-842/10-2 od 29. rujna 2010., Rev-136/07 od 9. svibnja 2007.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Vezano za pitanja koje su sudovi u svojoj biti podveli pod pravnu osnovu - imisije (prvo, drugo i četvrto pitanje) valja reći da je još u ovosudnoj odluci Rev -2686/1990-2 od 14. ožujka 1991. izraženo shvaćanje da:

„Prema citiranoj odredbi čl. 5. ZOVO vlasnik nekretnine dužan je pri korištenju nekretnine suzdržavati se od radnji i otklanjati uzroke što potječu od njegove nekretnine kojima se otežava korištenje drugih nekretnina (prenošenje dima, neprijatnih mirisa, topline, čađe, potresa, buke, otjecanju otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i na mjesne prilike ili kojima se uzrokuje znatnija šteta.

Po nalaženju ovog suda odredba iz čl. 5. ZOVO pruža stvarnopravnu zaštitu vlasniku nekretnina prema vlasniku susjedne nekretnine u pogledu štetnih imisija koje dolaze sa njegovog na susjedno zemljište i stoga takva stvarnopravna zaštita koju ovom tužbom nesumnjivo zahtijeva revidentica nije podložna zastari. Pri tome takva stvarnopravna zaštita uz zahtjev za propuštanje može sadržavati i zahtjev, da vlasnik susjedne nekretnine s koje dolaze imisije stanje te nekretnine tako izmijeni, da više ne bude imisija (u opsegu koji prelazi uobičajenu mjeru) pri čemu pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati način kako da vlasnik izmijeni stanje nekretnine s koje dolaze imisije, ako je moguće na više načina spriječiti (prekomjerne) imisije“.

5.1.1. Tim pitanjima se sugerira da se radi o naknadi štete naturalnom restitucijom, dok su nižestupanjski sudovi svojim odlukama naznačili da je tužiteljica tražila sudsku zaštitu zbog uznemiravanja, povrede susjedskih prava i imisija, dakle radi se o zahtjevima koji, kao što je navedeno u citiranom shvaćanju, nisu podložna zastari.

5.2. U odnosu na treće pitanje ističe se da uz prijedlog nisu priloženi dijelovi spisa sa jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva - sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP - ovdje prvenstveno oni dijelovi spisa iz koje ih bi bilo razvidno da su se tuženici protivili preinaci tužbenog zahtjeva, kako pitanjem tvrde.

5.3. Kako je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima nije bilo zapreke za primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, o čemu je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci dao potrebne razloge, ovisne o okolnosti slučaja, pa pozivanje na različitost sudske prakse ne daje značaj važnosti pitanjima o troškovima postupka (peto i šesto pitanje).

5.4. Praksa na koju se pozivaju predlagatelji ne ukazuje se kao praksa koja je podudarna problematici iz ovog predmeta.

5.5. Ne nalazi se razloga preispitivanja sudske prakse (to vezano za pitanje zastare kod stvarno pravnih zahtjeva).

5.6. Stoga iz onog što je dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da bi naznačena pravna pitanja bila važna za odluku u ovom sporu.

6. Isto tako nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede temeljnih ljudskih prava na koje se predlagatelji pozivaju u prijedlogu (prava na pravični sudski postupak/na obrazloženu sudsku odluku). Naime, prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Nadalje, u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja. K tomu, pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog je odbačen.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug