REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1871/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dukat mliječna industrija d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnica ŽM, mag. iur., zaposlenica tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž R-97/23-4 od 26. kolovoza 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3523/21-13 od 16. ožujka 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž R-97/23-4 od 26. kolovoza 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3523/21-13 od 16. ožujka 2023. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:
1. Je li pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu u smislu odredbe članka 115. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR), trajanje radnog odnosa i starost radnika ima prednost u odnosu na uzdržavanja koja terete radnika odnosno je li ta odredba ZR stroge naravi (ius cogens) te ima li uporišta u ZR da sud izrazu pravo (strogoj zakonskoj odredbi) da značaj autonomnog prava poslodavca?
2. Je li poslodavac koji daje otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno zbog promjena u organizaciji rada, za valjanost takvog otkaza dužan u dokaznom postupku priložiti interni akt koji dokazuje da je doista došlo do promjene u organizaciji rada?“
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja te osporava istaknute navode tužitelja, predlažući prijedlog za dopuštenje revizije odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, iz razloga pobijane odluke proizlazi da je tuženik razmotrio i primijenio zakonske kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, a u samoj odluci o otkazu je naznačeno kojim se to kriterijima rukovodio i koji je kriterij usporednu radnicu doveo u povoljniji položaj od tužitelja. Shvaćanje drugostupanjskog suda da je autonomno pravo poslodavca izabrati kojem će od zakonskih kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR- a dati prednost podudarno je sa shvaćanjem ovog suda (odluka broj Rev-649/21-2 od 12. prosinca 2023.). Odgovor na drugo pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužitelj se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
5. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (toč. III. izreke).
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
