REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-839/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2553/2025-2 od 30. rujna 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-68/2024-9 od 4. travnja 2025., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2553/2025-2 od 30. rujna 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-68/2024-9 od 4. travnja 2025. u kojem je postavio sljedeća pravna pitanja:

„Je li sud dužan točno i određeno navesti i obrazložiti izjave tuženika koje smatra (i zašto ih smatra) vrijednosnim sudovima, a ne činjeničnim tvrdnjama, kako bi njegov zaključak da se radi o vrijednosnim sudovima bio pravilno obrazložen? Predstavlja li tvrdnja koja se može objektivno provjeriti i dokazati (primjerice u kaznenom postupku) samo činjeničnu tvrdnju, odnosno je li za kvalifikaciju određene izjave kao vrijednosnog suda odlučno to što sadržaj izjave nije dokaziv ili nije bio dokazan u vrijeme davanja takve izjave?

Može li izjava tuženika kao novinara u članku u kojem potiče na nasilje biti nužna i opravdana u demokratskom društvu, odnosno biti u skladu s granicama slobode izražavanja propisanim člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske, uzimajući u obzir da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno i može se ograničiti?

Može li sud prilikom provođenja testa razmjernosti (nužnosti) valjano ocijeniti ima li pravo tužitelja na zaštitu njegove časti i ugleda prednost u odnosu na pravo tuženika na slobodu izražavanja i misli, tako da utvrđuje činjenice koje se odnose samo na zaštićene vrijednosti samo jednog od tih prava?

Može li se novinarski članak, u kojem se osoba koja nije pravomoćno osuđena naziva “ubojicom”, smatrati dopuštenim izrazom mišljenja ili vrijednosnim sudom, ili takvi navodi predstavljaju protupravnu povredu časti i ugleda te povredu čl. 28. Ustava Republike Hrvatske?

Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a kad odbije žalbu kao neosnovanu, a da pri tome ne ocijeni sve žalbene navode koji se odnose na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te kada ne označi razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti odnosno kad drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu, a da nije dao razloge o odlučnoj činjenici po čl. 375. st. 1. ZPP-a, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a)? “

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Ovo stoga što odgovor na prvo do peto pitanje ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja. Šesto pitanje tužitelja iscrpljuje se u isticanju bitnih povredi odredaba parničnog postupka, međutim čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kada takva eventualna počin jena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj se pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa